Kako se škole suočavaju sa smrću nastavnika? 'Djeci nikada ne treba lagati'

Povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana razgovarali smo s djelatnicima triju škola u kojima su nedavno preminuli nastavnici. Pričaju nam da je to šok ne samo za učenike, već za cijeli kolektiv. Komunicirati treba, kažu, iskreno i otvoreno te pružiti jedni drugima emocionalnu podršku i razumijevanje.

Blagdan je Svih svetih, dan na koji se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Nakon Svih svetih je Dušni dan, a na oba se dana prisjećamo preminulih. Vjernici mole za njihove duše, a i oni manje religiozni posjećuju groblje i sjećaju se voljenih koji više nisu s njima.

Tim povodom donosimo osjetljivu, ali važnu temu. Smrt je neodvojivi dio života i s njom se svi moraju suočiti, kako pojedinci, tako i zajednice. Smrt, nažalost, ne zaobilazi ni škole, a gubitak učiteljice ili nastavnika može traumatizirati generaciju učenika. Zato je važno da se tema ne pretvara u tabu i da se o njoj zdravo komunicira, a da učenicima, ali i kolegama, u trenucima tragedije bude pružena emotivna i psihološka pomoć koja im tada najviše treba.

‘Gubitak učitelja ili nastavnika uvijek je iznimno težak trenutak’

Razgovarali smo s djelatnicima triju škola koje su nedavno izgubile učitelje, odnosno nastavnike. Ispričali su nam kako su se njihove škole suočile s tim gubicima i kako su komunicirali s učenicima.

– Gubitak učitelja ili nastavnika uvijek je iznimno težak trenutak za cijelu školsku zajednicu. Kada netko tko je dio kolektiva iznenada premine, svi, učenici, djelatnici i roditelji, suočavaju se s osjećajima šoka, tuge i nevjerice. U našem slučaju, bila je riječ o kolegi koji je svojom neposrednošću, vedrim duhom i toplinom bio omiljen među učenicima te cijenjen među kolegama. Bio je uvijek spreman pomoći, pružiti riječ ohrabrenja i podržati druge, pa je njegov odlazak ostavio dubok trag u svima nama, rekao nam je ravnatelj Osnovne škole Petra Preradovića u Zagrebu Denis Žvorc.

‘Djeca zaslužuju pojašnjenje’

U rujnu ove godine preminuo je omiljeni učitelj tjelesnog Davor Drobec. Ravnatelj priča da je škola po saznanju tužne vijesti informaciju odmah priopćila učenicima, djelatnicima i roditeljima, vodeći pritom računa o primjerenosti izraza i dobi učenika. Cilj im je bio pružiti točne i jasne informacije, bez širenja glasina ili stvaranja dodatne nesigurnosti.

Stručna suradnica psihologinja razgovarala je s učenicima u razredu u kojem je preminuli učitelj bio razrednik te je bila dostupna svima koji su osjećali potrebu za podrškom. Stručna služba škole bila je na raspolaganju i djelatnicima, jer su i odrasli često jednako pogođeni takvim gubitkom.

– Nije bilo potrebe za organiziranjem dodatne vanjske psihološke pomoći jer su učenici, kroz otvoren razgovor i podršku unutar škole, uspjeli izraziti svoje emocije i pronaći načine da se nose s tugom. Smatramo da je u takvim trenucima najvažnije ne izbjegavati razgovor o onome što se dogodilo, već učenicima omogućiti da postavljaju pitanja, izraze tugu ili zbunjenost, te da čuju iskrene, ali primjereno formulirane odgovore. Djeci nikada ne treba lagati, oni osjećaju promjenu i zaslužuju pojašnjenje koje im pomaže razumjeti situaciju, poručuje ravnatelj OŠ Petra Preradovića.

‘U školi nismo mogli doći sebi’

Dodaje da u trenucima gubitka važnu ulogu ima školska stručna služba, a posebno školski psiholog ako ga škola ima. Suradnja s roditeljima pritom je izuzetno važna jer zajedničkim snagama, razumijevanjem i empatijom, svi mogu pomoći učenicima da prevladaju teške emocije i očuvaju sjećanje na osobu koja im je bila važna, smatra profesor Žvorc.

– Naša škola je, uz izražavanje sućuti obitelji, prigodno obilježila sjećanje na preminulog kolegu. Učenici i djelatnici imali su priliku izraziti zahvalnost, prisjetiti se zajedničkih trenutaka i tako na dostojanstven način oprostiti se od osobe koja je svojim radom i osobnošću ostavila neizbrisiv trag u našoj zajednici, zaključio je razgovor.

Tragedija je prije dvije godine pogodila i Osnovnu školu Čazma, koja je izgubila učiteljicu razredne nastave Tamaru Maturanec. Ona je svojim četvrtašima uručila svjedodžbe za kraj školske godine, no nakon dijagnoze teške bolesti, u rujnu su kolege primili informaciju da je preminula.

– Svi u školi nismo mogli doći sebi, bili smo zbunjeni kako se sve dogodilo u kratkom periodu. Tu je naša pedagoginja reagirala u razgovoru s učenicima. Roditelji su bili zatečeni, svi smo se angažirali da što više olakšamo djeci da prebole taj slučaj, govori nam zamjenik ravnateljice OŠ Čazma Zdravko Jorgić, koji je s učiteljicom desetak godina radio u područnoj školi.

Uplatili su misu u znak sjećanja na kolegicu

Dodaje da je takav događaj šok ne samo za djecu, već i za cijeli kolektiv. Kaže da škola ima službu za pomoć u takvim situacijama, ali da je dodatna psihološka pomoć uvijek korisna, pogotovo ako je riječ o situacijama kad netko premine iznenada ili život izgubi mlađa osoba. Govori da su se zaposlenici organizirali učiteljici grupno otići na sprovod, a u školi su bili zapaljeni lampaši s njezinom slikom.

– Ove godine na dan obilježavanja godišnjice njene smrti kao kolege i kolegice smo se dogovorili i uplatili svetu misu u znak sjećanja na kolegicu. Kad god netko ima vremena kad ode u Bjelovar, čujem da joj odu na groblje i zapale lampaš, tako da je ostalo sjećanje na nju, rekao je Jorgić.

Razgovarali smo i s ravnateljicom OŠ profesora Franje Viktora Šignjara Virje, Maricom Cik Adaković, koja nam je ispričala kako je njena škola ostala bez omiljenog profesora glazbenog, Dražena Štefana, kojeg su, kako nam kaže, djeca obožavala. On je smrtno stradao na Malom Lošinju krajem nastavne godine, dok su u školi još trajali popravni. Ravnateljica nam je rekla da su, iako su već trajali praznici, učenici u velikom broju došli na njegov sprovod.

– Sprovod je bio veličanstven, poput koncerta. On je radio u puno škola, vodio kulturno umjetnička društva, pa su svi došli i svirali združeno na sahrani. Sudjelovalo je čak i pjevačko društvo Ferdo Rusan. Ja sam održala govor. Zajedno smo mu iskazali počast, a onda učenike nismo vidjeli do početka nastave, kaže nam ravnateljica.

Predložili su ga za nagradu Zlatna plaketa

Rekla je da nižim razredima nisu priopćili smrt omiljenog profesora glazbenog jer im nije predavao, no s učenicima viših razreda ona i pedagoginja su podijelile tugu. Kaže da misli da je škola dobro rukovodila cijelom situacijom. Imaju psihologa kojeg je odobrilo Ministarstvo i zaključili su da nema potrebe za pokretanjem kriznog tima.

– Sad smo ga na učiteljskom vijeću predložili za posthumnu nagradu Zlatna plaketa za odgoj, obrazovanje i kulturu, koja se dodjeljuje u sklopu Martinskih dana, jer je sveti Martin zaštitnik našeg mjesta. Njegova obitelj preuzet će to priznanje i mi ćemo mu tako iskazati poštovanje i s djecom iskazati sućut, navodi ravnateljica.

Dodala nam je i da je u petak školski vjeroučitelj s učenicima posjetio groblje u Virju te pred središnji križ na groblju položi lampaše s logom škole za sve pokojne učenike i djelatnike te na grob profesora F. V. Šignjara, čije ime nosi njihova škola te na grob omiljenog učitelja Dražena Štefana.

Profesora Štefana zamijenio je mlađi kolega Josip, koji mu je bio đak, a osim toga je i njegovo kumče. Međutim ravnateljica nam govori da je pred njim težak zadatak jer je smrt omiljenog nastavnika bila golem šok. Ipak, kaže da se on polako prilagođava novom okruženja, a i da se učenici polako privikavaju na njega. Kaže da će ovu tešku situaciji prebroditi zajedno i da je to sve dio procesa žalovanja.