Protivnik ste cjelodnevne škole? Pa, djeca nam konačno uče kako platiti račune i zašiti gumb

Zašto nitko djecu u školi ne nauči zašiti gumb ili platiti račune? Takva misao često je realan argument onoga što u hrvatskim školama nedostaje. Ali cjelodnevnom školom i to se mijenja. Novi predmet Praktične vještine, nešto nalik nekadašnjem domaćinstvu, učenici u eksperimentu već slušaju. Točnije, vlastitim rukama šivaju i izrađuje pregače ili pak uče mijenjati baterije i plaćati račune, prepričava nam učiteljica iz Tovarnika. Upravo ovo potonje mogli bismo svrstati u financijsku pismenost u sklopu koje učenici raspolažu razrednom ušteđevinom.

Umjesto olovke i bilježnice u rukama su im krojački metar, škare, konac, tkanina i šivaća mašina. I prije nego što su mogli zamisliti pred njima će biti prava pregača. Nije ovo neki privatni tečaj šivanja, već jedan nastavni sat novog predmeta Praktične vještine u Osnovnoj školi Antuna Gustava Matoša Tovarnik, jednoj od onih koja provodi eksperiment cjelodnevne škole.

– Sat šivanja ostao je učenicima u posebno lijepom sjećanju te su na kraju sata izjavili kako su imali osjećaj da je sat trajao ‘samo pet minuta’. Tijekom posjeta naše razredne gošće učenici su se odlično snašli sa šivaćom mašinom i izrezivanjem kroja. Uz njezinu smo asistenciju krojačkim metrom izmjerili dimenzije pregača, ocrtali ih krojačkom kredom, izrezali i porubili na mašini. Vezice za pregaču smo izrezali, a naša nam je razredna gošća pomogla sašiti ih na pregače. Učenici trećeg razreda dobili su pohvale kako su vrlo spretni i vješti te kako su prilikom šivanja na šivaćoj mašini bili jako oprezni i pažljivo pratili upute. Nakon sata šivanja gotovo su svi učenici iz razreda rekli kako znaju što žele za Božić – šivaću mašinu, govori nam učiteljica tamošnjeg trećeg razreda Josipa Grbešić.

Na sat dovela svoju majku: ‘Cilj je bio pokazati učenicima da nikada nije kasno naučiti nešto novo i da učitelji cijeli život stječu nova znanja’

Prepričava nam kako je učenicima najzabavniji bio rad na mašini i porubljivanje pregača, kao i sama činjenica kako ideja i dizajn postaju kroj, a kroj postaje opipljiva tvorevina koja će im koristiti u daljnjem životu.

– Nakon izrade pregače učenici su imali sjajne ideje i želju za šivanjem vlastitih odjevnih predmeta. Učenicima je najteži dio izrade pregače bilo šivanje gumba s iglom i koncem te rezanje tkanine školskim škarama. Šivanje gumba zahtjeva finu motoriku i nekoliko uzastopnih koraka, pa smo odlučili to još ponoviti u narednim satima, a rezanje tkanine je bilo teško zbog nedovoljno oštrih škara. Kako nam je naša razredna gošća, gospođa Gordana Grbešić objasnila, škare za tkaninu moraju biti nove, oštre i precizne te se koriste isključivo za rezanje platna i tkanine, navodi nam Grbešić pa i mi već sami usvajamo neka nova znanja.

Primijetili smo dakako identično prezime učiteljice i razredne gošće. U razred je, naime, stigla majka ove učiteljice.

– Tako je, razredna gošća je moja majka, a cilj njezinog dolaska bio je pokazati učenicima, kroz pozitivan primjer, da nikada nije kasno naučiti nešto novo te da i učitelji cijeli život stječu nova znanja. Učenicima je bilo jako zanimljivo, simpatično i neobično što sam predstavila svoju majku kao gospođu Gordanu Grbešić, pa su me prvo pitali zašto je ne zovem mama. Nakon kratkog objašnjenja svi smo se nasmijali, a učenici su se potom ozbiljno posvetili zadacima, prisjeća se Grbešić.

Sami raspolažu svojom razrednom ušteđevinom: ‘Pravili su i planove štednje’

U pozadini priče je novi predmet Praktične vještine, nešto nalik nekadašnjem domaćinstvu. U cjelodnevnoj školi predviđen je u prva četiri razreda, 35 sati godišnje. Grbešić nam veli kako su učenici do sad izradili razredni kalendar, pješčani sat od starih boca i pijeska, pravili slatke i slane namaze te osmislili reklamu i poster za razredni restoran koji su nazvali Čarobna frula.

– Učili smo i kako sigurno zamijeniti baterije u pojedinim uređajima, kao i to kako platiti račune za struju, vodu i plin uz pomoć uplatnica. Učenici su izrađivali straničnike na glagoljici, reciklirali materijale te izrađivali eko robote. U sklopu učenja o ljudskim zanimanjima posjetili smo poštanski ured u Tovarniku gdje je svaki učenik platio poštansku markicu iz razredne ušteđevine. Organizirali smo i razrednu izložbu gdje su učenici izradili vlastite pozivnice, priredili program za djelatnike škole i prijatelje iz drugih razreda te tako stekli iskustvo u organizaciji događaja. Ove školske godine započeli smo sa šivanjem na šivaćoj mašini i izradom pregača, a trenutno nastavljamo s izradom brošure prve pomoći, ističe Grbešić.

Često se govori kako djeci u školama nedostaje financijska pismenost, čemu ovaj predmet daje na važnosti. Grbešić naglašava kako su učenici već u drugom osnovne učili kako ispuniti uplatnice za vodu, struju i plin te platiti ih.

– Također su kroz nekoliko sati imali vježbe u kojima su izrezivali novčanice i kovanice te su pravili planove štednje, radili kao bankari i prodavači u sklopu nastavne jedinice učenja o različitim zanimanjima, raspolagali uz pomoć učiteljice razrednom ušteđevinom te donosili zajedničke odluke o tome što je više ili manje isplativo. Prilikom izrade plakata za naš razredni restoran Čarobna frula, učenici su samostalno osmislili jelovnik i u skupinama dogovarali izradu cjenika. Osim u ovom predmetu, kroz brojne druge nastavne sadržaje učenicima se ukazuje na vrijednost novca te na važnost odgovornog i promišljenog raspolaganja njime, poentira Grbešić.

‘Intenzivan tempo života roditeljima ne ostavlja puno vremena pa je predmet potreban i koristan’

Nastava izgleda tako da svaku nastavnu jedinicu, opisuje Grbešić, obrađuju dva školska sata. U prvom satu pripremaju se uz udžbenik i slušaju o novim pojmovima, rješavaju zadatke i teorijski se osposobljavaju za praktični rad koji slijedi na drugom satu.

– Sat obrade nastavnih sadržaja često započinje igrom poput asocijacija, slagalica ili zagonetki kako bih učenike zainteresirala za nastavnu jedinicu koju obrađujemo. Nakon motivacijskog dijela sata, fokus prebacujemo na razgovaranje o temi i rješavanje zadataka, a ako tema to dopušta, donosim učenicima na sat pojedine tvorevine ili predmete, primjerice šivaći pribor, kako bi ih učenici mogli pobliže promotriti, postavljati pitanja i razvijati vlastite ideje. Drugi sat slijedi priprema radnog mjesta, raspored materijala i izrada tvorevina. Najprije demonstriram postupak izrade tvorevine najmanje dva puta, a zatim učenici pokušaju samostalno ili uz moju asistenciju, izdvaja Grbešić.

Kako je školu pohađala od 2004. do 2012. godine, i nju je zaobišao predmet poput domaćinstva. Za njega se educirala proučavanjem Eksperimentalnog kurikuluma nastavnog predmeta Praktične vještine za osnovne škole, kao i uz smjernice za njegovu implementaciju u nastavi.

– Osim toga, prije svakog sata temeljito se pripremim kod kuće te izrađujem model kako bih učenicima mogla na satu pokazati gotovu tvorevinu. Moram reći kako ne smatram se zakinutom jer nisam imala domaćinstvo u školi. Moja je generacija mnoga znanja i vještine, koje učenici danas stječu u sklopu predmeta Praktične vještine, usvajala uz bake, majke i igru vani prije polaska u školu, kao i u sklopu raznih projekata i radionica, ali i nekih drugih školskih predmeta, poput Prirode i društva, Tehničke kulture ili Likovne kulture. Kuhanje i neke druge praktične vještine naučila sam uz pomoć obitelji, dok neke i dalje usvajam, primjerice rad na šivaćoj mašini. Smatram da nisam bila uskraćena za ta iskustva, već da smo mi jednostavno učili na jedan drugačiji način u odnosu na današnje učenike. No, obzirom na intenzivan tempo života koji ne ostavlja puno vremena roditeljima danas, mišljenja sam da je predmet Praktičnih vještina potreban i koristan u današnjem vremenu kako bi djecu naučio važnim vještinama, kaže Grbešić.

‘Učenici često ističu kako im vrijeme prebrzo prođe’

Zato ne dvoji, smatra kako bi bilo izvrsno da predmet poput Praktičnih vještina postane obavezan, neovisno o eksperimentu cjelodnevne škole.

– Razlog tome su brojne životne vještine koje djeca usvajaju, kao i razvoj kreativnosti, maštovitosti, stvaralačkog mišljenja, samostalnosti te dosezanje većeg stupnja fine motorike, koju predmet uvelike potiče. Učenici vole nastavu Praktičnih vještina, pozitivno reagiraju na predmet te uvijek rado pripremaju udžbenike i radne materijale na stolove. Često ističu kako im vrijeme prebrzo prođe, a sate teorijske pripreme doživljavaju kao korisne i zanimljive. Ipak, sate izrade tvorevina dočekuju s posebnim uzbuđenjem i oduševljenjem. Roditelji također pozitivno reagiraju na predmet, pa smatram da ne bih pogriješila ako u njihovo ime kažem da im se predmet sviđa. Posebno im se svidjela nastavna jedinica posvećena izradi pregača i šivanju, pojašnjava Grbešić.

 ‘Ocjena u ovom slučaju ipak služi kao svojevrsna unutarnja motivacija’

I Praktične vještine se ocjenjuju. Uglavnom djeca postižu odlične i vrlo dobre ocjene, navodi Grbešić, jer pokazuju veliki interes za izradu rukotvorina i dizajn. Na naše pitanje bi li u ovom predmetu ipak trebalo izostaviti brojčane ocjene, odgovara kako bi ih ipak ostavila.

– Ocjena u ovom slučaju ipak služi kao svojevrsna unutarnja motivacija koja će učenike potaknuti da tijekom izrade tvorevine budu što samostalniji, kreativniji, pažljiviji i posvećeniji procesu izrade. Učenici se vrlo dobro snalaze u vlastoručnoj izradi tvorevina. Kod pojedinih se zadataka lakše snađu te ih samostalnije i brže izrade, dok je kod složenijih tvorevina potrebno više ponavljanja i individualne asistencije. Budući da je izrada tvorevina individualna, neki učenici pokazuju veću spretnost, dok drugima treba vođenje i pomoć. Šivanje gumba je nešto složeniji zadatak koji zahtijeva finu motoriku, stoga sam taj postupak nekoliko puta demonstrirala i pružila podršku gotovo svim učenicima, zaključuje Grbešić.

Podsjetimo, nedavno smo posjetili Osnovnu školu Ivana Cankara u Zagrebu u kojoj se također provodi cjelodnevna škola. Što su nam rekli učenici, poslušajte u videozapisu ispod.