Zašto malo nastavnika napreduje za veću plaću? 'Nemaju ni vremena ni energije posvetiti se tome'

Tek svaki sedmi učitelj u osnovnim školama napreduje u više zvanje, što znači povećanje plaće. U srednjem školstvu situacija je nešto bolja, napredovao je svaki četvrti nastavnik. Gdje nastaje problem i zašto se više učitelja ne odluči na tu opciju, priupitali smo sindikate. Iz Sindikata hrvatskih učitelja kritiziraju što dosta bodova donosi rad u projektima jer, tvrde, učitelji su završili fakultete za kvalitetan rad s učenicima, a ne za pisanje projekata. Srednjoškolski sindikati izdvajaju da je upravo rad s učenicima toliko zahtjevan da nastavnici nemaju vremena ni energije ili pak da je teško skupljati bodove ako godinama radite po zamjenama.

U osnovnoj školi, izvještavali smo nedavno, tek je 13,7 posto učitelja napredovalo u zvanja mentora, savjetnika ili izvrsnog savjetnika. Nešto bolja situacija je u srednjima, tamo 25 posto ima napredovanje. Više zvanje donosi viši koeficijent, posljedično veću plaću. Podatci pokazuju da, primjerice, u prosjeku mentor ima za 150 eura višu plaću od kolege koji nije napredovao. Oni koji dođu do posljednje stepenice napredovanja, izvrsnog savjetnika, imaju i za 500 eura veću plaću. U čemu leži razlog malo broja nastavnika koji odluči napredovati, odgovore smo potražili od svih nastavničkih sindikata.

‘Rad u projektnim aktivnostima ima prevelik utjecaj, dok se ne valorizira neposredan rad s učenicima’

Krenimo od osnovnih škola i njihova Sindikata hrvatskih učitelja. Za ovakve podatke okrivljuju aktualni Pravilnik o napredovanju koji je vječita tema nastavničkih razgovora.

– Po njemu veliki utjecaj na mogućnost napredovanja imaju poslovi koji nisu vezani uz neposredni odgojno-obrazovni rad koji predstavlja srž rada obrazovnih djelatnika, a na što je Sindikat hrvatskih učitelja ukazivao prilikom donošenja Pravilnika i njegovih izmjena i dopuna, za čije donošenje je odgovorno nadležno ministarstvo. Za učitelje i nastavnike otežavajuća je okolnost ako su zaposleni na radnom mjestu učitelja ili nastavnika, ali na različitim predmetima. Primjerice, ako je učitelj zaposlen na radnom mjestu učitelja biologije i kemije, od čega je 90 posto poslova na mjestu učitelja biologije, ne može odabrati napredovanje vezano uz neposredni odgojno-obrazovni rad na radnom mjestu učitelja biologije, nego Agencija samostalno odlučuje o tome hoće li se prijava odnositi na neposredni rad iz predmeta biologija ili kemija, što učitelji i nastavnici drže demotivirajućim, govori nam Ana Hinić, voditeljica Područnog ureda Split Sindikata hrvatskih učitelja.

Nastavlja, uzrok je i propisana obveza sudjelovanja u projektima. Naime, bodovi se prikupljaju ako nastavnik priprema i piše projekte, vodi ih i koordinira ili makar sudjeluje u njima. U Sindikatu učitelja smatraju kako valja analizirati koliko se škole uključuju u provođenje projekata.

– Smatramo da taj rad u projektnim aktivnostima ima prevelik utjecaj u napredovanju u zvanje i zadržavanju zvanja, dok se ne valorizira neposredan rad s učenicima. Učitelji su završili fakultete ne za pisanje projekata, već za kvalitetan rad s učenicima, što je uostalom i core business naše profesije. Mnogi učitelji niti nemaju priliku i mogućnost sudjelovanja u projektima. Primjerice ako ih poslodavac ne raspoređuje na te poslove, ako se radi o projektu na školskoj razini. Ako sudjeluju u projektima to može generirati nove izazove za škole i učenike i svakako ne predstavlja bit odgojno – obrazovnog rada i nastavnog plana kojeg donosi nadležno ministarstvo. Za učitelje uključene u projekte ponekad je nemoguće pronaći stručne zamjene, zbog čega u konačnici ispaštaju učenici, navodi Hinić.

Učitelji koji napreduju najčešće im se javljaju kada trebaju napisati žalbu na mišljenje Agencije

Vele nam da im se nastavnici oko ove teme najčešće javljaju kada zaprime stručno mišljenje Agencije s kojom nisu suglasni. Objašnjavaju, Agencija u roku od 30 dana otkako posjeti učitelja u školi donosi stručno mišljenje o radu i ispunjenosti uvjeta za napredovanje. Zaposlenik može izjaviti prigovor u roku od osam dana, pa oni ponekad mole sindikat za pomoć. Hinić pojašnjava da njihovi prigovori uglavnom budu uvaženi. Pitamo koje bi oni konkretno izmjene voljeli vidjeti u pravilniku. Poentiraju kako smatraju da je nužno mijenjati taj pravilnik, kao i mnoge druge akte za čije je donošenje nadležno ministarstvo, uključujući Zakon o odgoju i obrazovanju.

– I do sada smo inzistirali na uklanjanju odredbi za koje smo i prilikom donošenja prve verzije Pravilnika upozoravali da će samo generirati nove probleme. Sudjelovanjem u radnim skupinama, što je u konačnici i obveza Sindikata sukladno Kolektivnom ugovoru, značajno smo pridonijeli kvaliteti rada radnih skupina te smo u samoj proceduri uspjeli uvelike popraviti same nacrte dokumenata. U radnim skupinama glas smo svojih članova od kojih nam kontinuirano pristižu primjedbe i prijedlozi. Sve što smo naveli tek je nažalost mali dio stavki koje je potrebno dodatno urediti, na što i ukazujemo Ministarstvu kao donositelju Pravilnika, zaključuje Hinić.

‘Nastavnici jednostavno nemaju ni energije ni vremena posvetiti se napredovanju’

Zrinko Turalija, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama podatak o malo broju napredovanju isto svaljuje na pravilnik u kojem su, kaže, ‘taksativno pobrojane sve mogućnosti mukotrpnog skupljanja bodova kroz stručno-pedagoški rad i profesionalni razvoj odgojno-obrazovnih radnika’.

–  Primjerice, za zvanje mentora treba minimalno imati 100 sati u aktivnostima ‘profesionalnog razvoja’ u posljednjih pet godina, za zvanje savjetnika 120 sati i za zvanje izvrsnog savjetnika 150 sati. Dakle, traži se kontinuirano ulaganje u profesionalni razvoj, za što treba veliki trud, volja i disciplina, a očito krajnja veća plaća nije toliko stimulativna da bi bila dovoljan i jedini motiv mladim ljudima koji bi htjeli napredovati nakon minimalno pet godina u sustavu i položenim stručnim ispitom. Također, stečeno zvanje nosi sa sobom Pravilnikom propisane obaveze koje se kontinuirano moraju obavljati tijekom trajanja zvanja, a nakon pet godina zvanje se mora potvrditi ili se dalje napreduje, po istom složenom postupku, veli Turalija.

Tu su i različiti i neujednačeni kriteriji za napredovanje po pojedinim predmetima, izdvaja. Sve to ovisi i o postupcima i praksi u dvjema agencijama koje provode napredovanje. Naime, u srednjim školama nastavnici općeobrazovnih predmeta napreduju u Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZOO), a oni strukovnih predmeta u Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO).

–  Sve to ljude odvraća od takvog trajnog ulaganja u sebe jer je puno obaveza koje u biti nisu povezane s neposrednim radom s učenicima. Praćenje svega dva sata neposrednog rada uvjet su za napredovanje. Pa se postavlja pitanje koliko je tako propisano napredovanje uopće garancija kvalitetnog i kontinuiranog rada u razredu. Isto tako, kvalitetan i predan neposredni rad ponekad je toliko zahtjevan i iscrpljujući da nastavnici jednostavno nemaju ni energije ni vremena posvetiti se napredovanju. Napredovanje bi se više trebalo temeljiti, to jest veći bi udio bodova trebao biti na osnovu procjene kvalitete neposrednog rada s učenicima, prvenstveno ako je riječ o nastavnicima. Za detaljniju analizu trebalo bi prikupiti još relevantnih podataka s terena, naglašava Turalija.

‘Teško je razmišljati o pokretanju procesa napredovanja kada godinama radite po zamjenama’

Turalija bi predložio promjenu i u stavku koji kaže da radnik koji ima više od 30 godina rada u obrazovanju stečeno zvanje zadržava trajno, uz mogućnost podnošenja zahtjeva za napredovanje u više zvanje. Misli da bi izmjena trebala ići u smjeru da se osim obrazovanja dodaju i ‘srodni poslovi u industriji’.

– U strukovnim školama imamo dosta kolega koji su u obrazovni proces ušli kao inženjeri iz proizvodnih pogona, s praktičnim znanjem koje je barem jednako onomu stečenom u školi. Naravno, uz uvjet položenih pedagoško-metodičkih ispita, napominje Turalija.

Nada Lovrić, predsjednica novog srednjoškolskog Sindikata Znanje, veli kako je prosječna starost nastavnika gotovo 45 godina u srednjim školama, a tvrdi, tek ih 52 posto ima punu normu ili radi puno radno vrijeme.

– To znači da su u konstantnoj potrazi za dodatnim satima jer jedino tako mogu zaraditi punu plaću na jednoj ili više škola na kojima rade. S druge strane, teško je razmišljati o pokretanju procesa napredovanja kada godinama radite po zamjenama, kada ne znate hoćete li po isteku postojećeg ugovora o radu uopće imati posao, započinje Lovrić.

‘U srednjoškolskom sustavu imamo više nastavnika strukovnih predmeta koji su napredovali nego nastavnika općeobrazovnih predmeta’

Navodi da jednadžba, prema kojoj nastavnici napreduju kako bi si povećali plaću, baš i nije jednostavna. Marljiv i predan rad, uz dovoljno bodova, ističe, nije dovoljan. Kada bi bilo tako, nastavlja Lovrić, 80 posto nastavnika napredovalo bi barem u zvanje mentora jer, smatra Lovrić, to svojim radom sigurno zaslužuju.

– Napredovanju najčešće pristupaju dvije skupine nastavnika, mladi odmah po polaganju stručnog ispita nastavljaju hrabro svoj put, skupljaju bodove i relativno rano dođu do napredovanja, druga skupina su oni koji znaju koliko dobro i marljivo rade, imaju podršku u školi i savjetnika u Agenciji kojoj pripadaju. Činjenica je da u srednjoškolskom sustavu imamo više nastavnika strukovnih predmeta koji su napredovali nego nastavnika općeobrazovnih predmeta. Ostaje nam upitati se je li djelomično problem i u pristupu savjetnika AZOO-a koji su osim za rad nastavnika općeobrazovnih predmeta nadležni i za rad učitelja u osnovnoj školi. Nažalost, imamo iskustvo da je dio savjetnika u AZOO-u tumačio da je broj nastavnika koji mogu napredovati ograničen, što je ministar Fuchs na upit predsjednice Sindikata Znanje Nade Lovrić odlučno opovrgnuo, izdvajaju iz Sindikata Znanje.

Za Lovrić problem je i u pritiscima nezadovoljnih roditelja.

– Nakon adrese ravnatelja idu na adrese savjetnika koji prečesto, bez ikakve dublje analize nalažu prosvjetnoj inspekciji poništenje ocjena zbog i najmanjeg formalnog propusta, pa kako onda očekivati da nastavnici kod tih istih savjetnika krenu u proces napredovanja i dodatno se izlože stresu? Uz navedene probleme nedostatka podrške i poticaja nastavnika, tu su još i dva dodatna opterećenja. I na kraju, da bi nastavnik krenuo u sam proces napredovanja treba sustavnu podršku i poticaj svih u sustavu, kako stručno-pedagoške službe škole, savjetnika u agencijama, ali i jasnog i javnog poticaja Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Mi u znanje i stručnost zaposlenika sustava ne sumnjamo, ali je vrijeme da im i taj sustav da poticaj i podršku kako bi se ohrabrili krenuti na put napredovanja, zaključuje Lovrić.

Upit smo poslali i Sindikatu Preporod. Do zaključenja teksta nisu odgovorili na upit.

NEZAVISNI SINDIKAT U SREDNJIM ŠKOLAMA OVOG LJETA ZATRAŽIO IZMJENE PRAVILNIKA O NAPREDOVANJU

Podsjetimo, ovog ljeta Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama zatražio je izmjene Pravilnika o napredovanju u zvanju od Ministarstva obrazovanja. Naveli su kako zaprimaju upite nastavnika u srednjim školama koji istovremeno rade kao stručni suradnici. Problem nastaje, ističu, kada je netko kao nastavnik napredovao u više zvanje na mjestu nastavnika, a naknadno se zaposlio i na poslovima stručnog suradnika pedagoga. Tada se, vele, prilikom obračuna plaće koeficijent višeg zvanja priznaje samo za dio plaće. Stoga predlažu da se radniku koji radi na mjestu nastavnika i stručnog suradnika omogući da prava na temelju napredovanja ostvaruje za ukupno radno vrijeme, a ne samo u dijelu satnice.

Na taj problem upozorava i Hinić iz Sindikata hrvatskih učitelja.

– Prema dodatnom mišljenju Ministarstva, to znači da učitelji koji su napredovali u zvanje, a zaposleni su na radnom mjestu učitelja i stručnog suradnika, napreduju samo na jednom od tih radnih mjesta. Primjerice, ako zaposlenik radi na radnom mjestu učitelja, ne priznaje mu se napredovanje u zvanje na radnom mjestu stručnog suradnika i obrnuto, iako su radne obveze i učitelja i stručnog suradnika neposredni odgojno-obrazovni rad s učenicima, napominje Hinić.