Ivica je bio ravnatelj 23 godine: 'Otkad roditelji angažiraju odvjetnike, zahtjevnost posla je povećana'

Neki učenici možda ni ne znaju njihovo ime, viđaju ih tek na priredbama ili na hodniku, ali bez dobrog ravnatelja škola teško može funkcionirati. Za njihovim stolom neće se pronaći samo učenici problematičnog ponašanja, već nastavnici, ali i roditelji. Dugogodišnji ravnatelj Srednje škole Krapina Ivica Rozijan, koji je nedavno zakoračio u mirovinu, upravo nam kaže da su mu roditelji dolazili s različitim zahtjevima. Zadnjih godina, primijetio je, njihov pritisak sve je izraženiji. Prisjeća se da su roditelji bili spremni angažirati odvjetnike kako bi zaštitili prava svoje djece, što mu je otežalo posao. Priznaje, pritisci su znali biti neprimjereni i predstavljali su ozbiljan izazov za školski sustav.

‘Ono po čemu se ističemo je da si nikad nismo dozvoljavali zonu komfora jer ona vodi u prosječnost, a iz prosječnosti je teško napredovati’. Tu rečenicu izgovorio je dugogodišnji ravnatelj Srednje škole Krapina Ivica Rozijan koji je od početka mjeseca u mirovini. Nastavnik Tjelesnog bio je 17 godina, a onda je 23 godine obnašao dužnost ravnatelja. Time se trajno zapisao u povijest krapinske škole kao njihov najdugovječniji ravnatelj. Generacije učenika roditelja i kolega, stoji u objavi škole, pamte ga kao osobu koja je znala spojiti autoritet i toplinu, odlučnost i ljudskost.

Zato nismo oklijevali da upravo Rozijan bude naš sugovornik o ravnateljskom poslu. Pa tko će više o tome znati nego on?

– Poslovi na mjestu ravnatelja jesu zahtjevni i iscrpljuju, a koliko ‘troše’ ovisi o osobi i okolnostima posla. Iz iskustava dugogodišnjih ravnatelja često se ističe da je takav posao intenzivan zbog velike odgovornosti, stalnih promjena i izazova u obrazovnom sustavu. Mnogi ravnatelji naglašavaju kako imaju volje i snage nastaviti raditi jer ih motivira osjećaj da doprinose razvoju škole i obrazovanju mladih. Tako da uloga ravnatelja može biti fizički i emocionalno zahtjevna, ali rad s mladima i želja za unapređenjem obrazovanja često daje snagu i volju za nastavak rada, započinje Rozijan.

Zadaća ravnatelja je i rješavati nesuglasice među nastavnicima: ‘Moraš biti autoritet i motivator’

Nastavlja da posao ravnatelja podrazumijeva značajan dio administracije, i upravo taj dio izdvaja kao onaj na koji drugi nastavnici možda zaborave ili ne vide u punom opsegu. Organizacija i vođenje škole, predlaganje godišnjeg plana i programa rada, provođenje odluka školskog odbora i nastavničkog vijeća još su neke od uloga. Tu su i odluke o zapošljavanju i prestanku radnih odnosa djelatnika škole, nabraja Rozijan, a tijekom karijere susreće se s rješavanjem molbi, žalbi i disciplinskih mjera učenika i zaposlenika. Posebno nas zanima koliko se često ravnatelji moraju baviti međuljudskim odnosima između nastavnika.

– Značajan dio poslao odnosio se na taj dio. Nesuglasice i razmirice nisu rijetkost u školskim kolektivima jer radite s ljudima koji imaju različite osobnosti, mišljenja, pristupe radu. Uloga ravnatelja u takvim situacijama često je mirenje, uspostavljanje komunikacije i poticanje suradnje. Ravnatelji su svakodnevno izloženi izazovima koje nisu uvijek u mogućnosti lako riješiti, jer trebaju balansirati između različitih interesa, zahtjeva i ponekad nepomirljivih stavova. Komunikacijske vještine, fleksibilnost i sposobnost rješavanja konflikata su stoga ključne za uspješno rukovođenje školom. Uspostavljanje pozitivne radne klime i motiviranje zaposlenika smatraju se preduvjetima za bolje obrazovne rezultate i zadovoljstvo svih sudionika u školi. Istraživanja pokazuju da su ravnatelji općenito zadovoljni time kako vode računa o međuljudskim odnosima, iako nastavnici ponekad smatraju da ravnatelji nisu dovoljno fleksibilni. Ravnatelj mora biti i autoritet i motivator te kroz dobru komunikaciju i razumijevanje nastojati prevladati nesuglasice i poticati timski rad, odgovara nam Rozijan.

Dodaje da ravnatelj nadzire financijsko poslovanje, brine o sigurnosti i pravima učenika i djelatnika, surađuje s roditeljima, osnivačem, državnim tijelima i zajednicom. Osigurava praćenje i točno vođenje svih evidencija nužnih za rad škole, ističe, a tu su i druge odluke u interesu škole i učenika.

– Time je ravnateljski posao ispunjen i izazovima vođenja, donošenja brojnih odluka i usklađivanja različitih interesa u školskoj zajednici. Posao stoga ne znači samo upravljanje školom, nego i kontinuiranu odgovornost za njezin stručni i poslovni uspjeh, što zahtijeva organizacijske, komunikacijske i vojne vještine te velik angažman u administrativnim zadacima, pojašnjava Rozijan.

Za njegovim stolom našli su se nastavnici, učenici, ali i roditelji: ‘Dolazili su s različitim zahtjevima’

Kako je svoju karijeru počeo kao nastavnik Tjelesnog, pitamo kako se uopće ‘prešaltao’ s tog mjesta na ravnateljsko. Izdvaja da nastavnici nisu dovoljni pripremljeni za tu ulogu jer učiteljska profesija sama po sebi ne razvija u potpunosti dodatne menadžerske, administrativne i pravne vještine.

– Za preuzimanje ravnateljskog posla i formalno je potrebno imati nekoliko godina radnog iskustva u odgojno-obrazovnim poslovima, ali i pružiti program rada koji pokazuje planove vođenja škole. Prelazak s mjesta nastavnika tjelesnog odgoja na ravnateljski posao bio je velik izazov jer se radi o potpuno drugačijim zaduženjima. To je zahtijevalo učenje novih znanja o administraciji, upravljanju ljudskim resursima, financijama, nadzoru rada nastavnoga kolektiva i komunikaciji s roditeljima i osnivačima. Tijekom vremena, kontinuiranim usavršavanjem, praćenjem zakonskih propisa i stručnim edukacijama ravnatelji stječu kompetencije za učinkovito vođenje škole. Proces ‘prešaltavanja’ je zahtjevan, ali izvediv uz podršku i kontinuirani profesionalni razvoj, priznaje Rozijan.

Iako se možda čini da ravnatelju na razgovor odlaze samo učenici kojima prijeti ukor ili neka druga mjera, Rozijan nam priznaje da su za njegovim stolom bili i učenici, i nastavnici, ali i roditelji. Koga je bilo više, ovisi o dijelu školske godine, navodi.

– Najčešće su nastavnici dolazili s pitanjima, prijedlozima, ali i problemima vezanim uz organizaciju rada, metodičke pristupe i međuljudske odnose. Roditelji su pak dolazili s različitim zahtjevima i pitanjima u vezi škole, ocjena, ponašanja ili podrške za svoje dijete, dok su učenici uglavnom dolazili s problemima ili potrebom za savjetom i pomoći. U pravilu, nastavnici su imali najviše razloga biti u kontaktu jer su svakodnevno uključeni u rad škole i često imaju potrebu za razgovorom o stručnim i administrativnim temama. Roditelji su ponekad bili vrlo zahtjevni jer su zastupali interese svoje djece i tražili jasnoću i podršku, posebno kod problema u nastavi ili disciplinske mjere. Učenici su dolazili uglavnom rjeđe, ali su za školski život svakako važni.  Ravnatelj svakodnevno balansira među članovima školske zajednice, sluša njihove zahtjeve i nastoji ih uskladiti za dobrobit škole i svih uključenih, otkriva Rozijan.

‘U nekim situacijama roditelji su bili spremni angažirati i odvjetnike kako bi zaštitili prava svoje djece’

Neizostavno je zato pitanje o pritisku roditelja, o čemu nastavnici nerijetko progovaraju, i ima li ga i na ravnatelje? Rozijan naglašava da se često susretao s visokim zahtjevima roditeljima, osobito kada su u pitanju zaključne ocjene učenika.

– U zadnjih nekoliko godina, pritisak od strane roditelja je sve izraženiji, a u nekim situacijama roditelji su bili spremni angažirati i odvjetnike kako bi zaštitili prava svoje djece. To je dodatno povećavalo zahtjevnost posla jer se tada radilo o pravnim i etičkim pitanjima vezanim uz ocjenjivanje i zaštitu autonomije nastavnika. Roditelji su svakako željeli biti uključeni u cijeli proces ocjenjivanja i često su tražili detaljna objašnjenja i argumentaciju za donesene ocjene. Iako je većina roditelja spremna za konstruktivan dijalog, bilo je i situacija u kojima je pritisak bio neprimjeren i predstavljao ozbiljan izazov za školski sustav. U takvim trenucima, ravnatelj mora balansirati između zahtjeva roditelja i stručnosti nastavnika, čuvajući profesionalni integritet škole. Važno je stvarati i održavati povjerenje kroz otvorenu komunikaciju i jasno definirane procedure ocjenjivanja, što pomaže u preveniraju sukoba i nejasnoća. Također, suradnja kroz edukativne radionice i sastanke s roditeljima doprinosi boljem razumijevanju i racionalnijem rješavanju prigovora, predlaže Rozijan kao prevenciju ovog problema.

Najvećim promašajem smatra Šuvaricu: ‘Dovela je do manjka kvalitete u srednjem obrazovanju’

Rozijan je u školskom sustavu proveo dugih 40 godina, pa je prošao kroz brojne obrazovne reforme. Onu najbolju koju izdvaja zapravo će pratiti iz udobnosti vlastitog doma. Modularna nastava, koja je u škole ušla ove jeseni, za Rozijana je primjer uspjeha.

– Ova reforma donosi fleksibilnije kurikulume prilagođene potrebama tržišta rada, olakšava profesionalno usmjeravanje učenika i omogućava bolje stjecanje ključnih i stručnih kompetencija, što ima direktan pozitivan utjecaj na zapošljivost učenik. Promjena omogućava veću fleksibilnost školama da prilagode nastavu lokalnim potrebama i specifičnostima zanimanja. Iako će početne prilagodbe i izazovi postojati, očekujem da će ova promjena dugoročno poboljšati kvalitetu strukovnog obrazovanja i povećati motivaciju učenika i nastavnika, ističe Rozijan.

S druge strane, najvećim promašajem ocjenjuje reformu usmjerenog obrazovanja iz 70-ih prošlog stoljeća, znanom kao ‘Šuvaricom’, po ondašnjem ministru obrazovanja Stipi Šuvaru.

– Iako je imala ambiciju ukinuti dualizam gimnazijskog i strukovnog obrazovanja te povezati školstvo s potrebama industrije i privrede, u praksi nije uspjela ostvariti sve ciljeve zbog slabe implementacije, nerazumijevanja koncepata i loše povezanosti sa stvarnim tržištem rada. Ta reforma je, na kraju, dovela do manjka kvalitete u srednjem obrazovanju i nije uspjela dugoročno zadovoljiti ni gospodarske ni obrazovne potrebe. Iskustvo me naučilo da su uspješne one reforme koje su temeljito pripremljene, uključuju stručnu javnost i prilagođene stvarnim potrebama učenika i tržišta rada, dok improvizacije i neusklađene promjene često rezultiraju nezadovoljstvom i neuspjehom, veli Rozijan.

Pitali smo ga o uhićenom ravnatelju, jasno poručuje: ‘Treba osnažiti uloge školskih odbora i osnivača u nadzoru rada ravnatelja’

U njegovoj karijeri, prisjeća se, mijenjala se i nastava Tjelesnog i zdravstvenog odgoja. U doticaju s njome je još uvijek jer u krapinskoj srednjoj školi nastavu Tjelesnoga sada drži njegov sin. Danas je veći naglasak na kvaliteti, stručnoj pripremljenosti nastavnika i prilagodbi nastavnih programa suvremenim potrebama učenika, izdvaja Rozijan, a posebno ga veseli najava da bi u nižim razredima osnovnih škola nastavu Tjelesnog trebali držati magistri kineziologije.

– To bi trebalo doprinijeti većoj kvaliteti nastave i boljoj prevenciji pretilosti kod djece, budući da je Hrvatska među najdebljim nacijama u Europskoj uniji. Broj sati tjelesnog u četvrtom razredu osnovne škole se povećava, a u višim razredima i srednjim školama se kontinuirano radi na prilagodbi sadržaja i metoda rada. I dalje postoji izazov u pogledu ravnomjerne dostupnosti kvalitetnih sportskih objekata i prostora za izvođenje nastave, kao i broj kineziologa u školama. Nažalost, unatoč promjenama, mnogi stručnjaci upozoravaju da učenici još uvijek nemaju dovoljno tjelesnog odgoja prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i da previše vremena provode sjedeći, što negativno utječe na njihovo zdravlje, napominje Rozijan.

Medijske stupce nedavno je pak punila priča ravnatelja osnovne škole u Međimurskoj županiji kojeg su uhitili jer nije dolazio na svoj posao. DORH sumnjiči da je s posla izostao najmanje oko 500 sati i da mu je nepripadno isplaćeno više od 9.400 eura.

– Taj slučaj pokazuje da su takve situacije rijetke, ali mogu se dogoditi. Takvo ponašanje ne samo da šteti ugledu škole i obrazovnog sustava, nego i nanosi financijsku i organizacijsku štetu. Borba protiv takvih situacija mora biti sustavna i uključivati nekoliko ključnih mjera: redovite i temeljite inspekcijske nadzore, transparentno praćenje radnog vremena i odgovornosti, kao i poticanje kulture odgovornosti i profesionalnosti unutar škole. Jednako je važno osnažiti uloge školskih odbora i osnivača u nadzoru rada ravnatelja. U svojoj karijeri nisam se susretao s takvim ekstremnim slučajevima, no svjestan sam da je važna čista i jasna organizacija rada, gdje ravnatelj mora biti primjer odgovornosti i predanosti, jasno poručuje Rozijan.

Novom ravnatelju savjetuje: ‘Neka bude uporan, strpljiv i inovativan, uvijek vođen najboljim interesima učenika i cijele zajednice’

U svom dugogodišnjem ravnateljskom mandatu najponosniji je na kontinuitet i stabilnost škole u svim izazovima te na uspješno vođenje ustanove prema modernim standardima i suvremenim obrazovnim metodama.

– Posebno ističem obogaćivanje školskog kurikuluma, koji je učinio našu školu još atraktivnom i suvremenom, kako za gimnazijske, tako i za strukovne programe. Škola je tijekom mog mandata adaptirana, dograđena i izgrađena je velika trodijelna sportska dvorana modernizirala infrastrukturne uvjete, uključujući opremu učionica suvremenom edukacijskom tehnologijom i poboljšanje prostora za rad učenika i nastavnika. Sve to koštalo je preračunavajući u eure preko 65 milijuna. Također sam ponosan što je Srednja škola Krapina zadržala svoju reputaciju kao jedna od najvećih i najvažnijih škola u Krapinsko-zagorskoj županiji, što potvrđuju i aktualni obrazovni programi i broj učenika. Ostavlja se škola sa jakim temeljem za daljnji razvoj, s fokusom na cjeloživotno učenje, digitalnu pismenost i povezivanje s lokalnom zajednicom i gospodarstvom, čime smo osigurali dobar put za buduće ravnatelje i nastavnike na kojima će graditi budućnost. To su za mene najvažniji razlozi ponosa i značajna ostavština koju sam imao čast graditi kroz sve ove godine rada u Srednjoj školi Krapina, naglašava Rozijan.

Na njegovo ravnateljsko mjesto sjeo je Krunoslav Kranjčec, inače magistar edukacije informatike. Za kraj pitamo Rozijana koju poruku ima za njega.

– Moja poruka i savjet su da ostane dosljedan viziji jačanja kvalitete obrazovanja i razvoja škole kao mjesta u kojem učenici i nastavnici mogu ostvariti svoj puni potencijal. Neka njegovo vodstvo bude temeljen na otvorenoj komunikaciji, poštivanju svih sudionika školske zajednice i kontinuiranom prilagođavanju novim izazovima u obrazovanju. U novoj ulozi neka bude uporan, strpljiv i inovativan, uvijek vođen najboljim interesima učenika i cijele zajednice. Srednja škola Krapina ima dugogodišnju tradiciju i snažan temelj koji će mu biti podrška na tom putu, zaključuje Rozijan.

KOJE VJEŠTINE I ZNANJA MORA IMATI SVAKI RAVNATELJ I KOJE SU OSOBINE IDEALNOG NASTAVNIKA?

Rozijan: ‘Svaki ravnatelj srednje škole mora imati niz kompetencija koje uključuju različite vještine i znanja potrebne za uspješno vođenje škole. Te kompetencije dijele se u nekoliko ključnih kategorija. Osobne kompetencije: iskrenost, dosljednost, povjerenje, komunikacija, pristupačnost, marljivost i samopouzdanje. Razvojne kompetencije: sposobnost uvođenja inovacija u rad škole, jasna vizija razvoja škole, planiranje i organiziranje poslovanja škole. Stručne kompetencije: pedagoška i didaktička znanja, upravljanje odgojno-obrazovnim procesima, praćenje i unapređivanje nastave, poznavanje prosvjetnog zakonodavstva. Socijalne kompetencije: vještine u međuljudskim odnosima, motivacija zaposlenika, rješavanje sukoba i demokratsko vođenje. Akcijske kompetencije: otvorenost prema suradnicima, stvaranje povoljnih uvjeta za rad, otklanjanje prepreka i savjetodavno pomaganje.

Za Rozijana ‘idealni nastavnik’ postoji samo u teoriji, ali kaže da tome treba težiti. Cilj je, izdvaja, imati niz osobina koje omogućavaju uspješno poučavanje i pozitivni utjecaj na učenike. ‘Stručnost i znanje predmeta koji predaje, kao i sposobnost da složene stvari približi učenicima na razumljiv način. Emocionalnu inteligenciju koja uključuje empatiju, pristupačnost i sposobnost upravljanja vlastitim emocijama, kao i razumijevanje potreba učenika. Sposobnost izgradnje kvalitetnih međuljudskih odnosa, kako s učenicima, tako i s kolegama i roditeljima. Entuzijazam i ljubav prema radu, odnosno sretan stav i želju za stalnim učenjem i napredovanjem. Pravednost, strpljenje i dosljednost u primjeni pravila, kao i motivacija učenika za postizanje njihovog punog potencijala. Fleksibilnost, kreativnost u pristupu poučavanju, sposobnost prilagodbe promjenjivim okolnostima i izazovima. Dobru komunikaciju, smisao za humor i optimizam koji omogućavaju stvaranje pozitivne atmosfere u učionici i školi. Pored stručnih znanja, idealan nastavnik pokazuje i kvalitetu vođe u učionici, osnažujući učenike i gradeći njihovo samopouzdanje i samostalnost u učenju.’