Slijedi li paraliza nastave kao u štrajku 2019.? Nekoliko je faktora o kojima to ovisi

Najdugotrajniji štrajk u prosvjeti u modernijoj povijesti Hrvatske trajao je punih 36 dana. Paraliza sustava trajala je od sredine listopada do početka prosinca, a glavni zahtjev uključivao je rast koeficijenata. Je li ovakav golem i ustrajan odaziv moguć i u sinoć najavljenom štrajku? Ovoga puta rast koeficijenata jedan je od pet zahtjeva, a za sada se štrajku nije priključio najveći obrazovni sindikat. Bit će zanimljivo vidjeti i kako će se ponijeti javnost, kao i nedvojbeno ključni akteri štrajka 2019. – nastavničke Facebook grupe.

Niz materijalnih u nematerijalnih zahtjeva protekla su dva tjedna tri obrazovna sindikata postavila pred vladajuće. Nakon toga je započeo, ispostavilo se, propali pokušaj mirenja. Ključni je to preduvjet za provedbu zakonitog štrajka.

Što sindikati danas traže?

Prvi zahtjev bio je da im osnovica plaće poraste za deset posto u odnosu na lani, zatim da se uvećaju koeficijenti za izračun plaća, a treći da se do rješavanja pitanja koeficijenata vrati prosvjetni dodatak. Preostala dva odnosila su se na odgodu modularne nastave za strukovne škole na godinu dana te potpuno izuzeće prosvjetnih djelatnika od postupka ocjenjivanja njihova rada.

Ove materijalne zahtjeve u postupku mirenja vladina strana nije prihvatila, zbog čega su Sindikat Preporod, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama te Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja najavili štrajk. Već su ranije naglasili da će on obuhvatiti gotovo čitavu vertikalu – od osnovnog, preko srednjoškolskog obrazovanja pa do fakulteta i znanstvenih instituta. Kada će štrajk započeti tek treba biti objavljeno, ali izgledno je da će se on odvijati tijekom nacionalnih ispita i županijskih natjecanja učenika.

Posljednji veliki štrajk u prosvjeti, uvjerljivo najupečatljiviji u modernoj povijesti Hrvatske, dogodio se 2019. godine pa se danas nameće pitanje je li moguća repriza tog scenarija. Nastavnici su tada štrajkali punih 36 dana. Svega par mjeseci prije pandemije kakvu nitko nije ni mogao naslutiti, nastava je bila u potpunosti paralizirana, a podršku i štrajku i prosvjedu pružio je i dobar dio građana.

Veliki štrajk 2019. započeo je prosvjedom koji je rijetko tko opazio

Za prisjećanje na ovu priču treba se zapravo vratiti na rujan 2019. godine. Malotko izvan obrazovnog sustava opazio je prosvjed koji su tada organizirala dva sindikata, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat u srednjim školama. Tada su se mnogi po prvi puta upoznali s izrazom koeficijent, van onoga što su naučili u školi na satu matematike. Naime, spomenuti sindikati u tim su prosvjedom zatražili povećanje koeficijenta za prosječno 6,11 posto. I to je zapravo, bio i do kraja ostao, njihov jedini zahtjev.

Zaprijetili su štrajkom, održano je mirenje s Vladom koje je propalo baš kao i ono sinoćnje. Konačno, 10. listopada počeo je štrajk u školama i to prema do tada u nas neviđenom, cirkularnom modelu. Svakoga dana štrajkalo se u nekoliko županija, po ciklusima. Novinari koji su pratili ovu sagu svaki su dan odlazili na konferencije na kojima su sindikati najavljivali gdje se štrajka dan nakon i iznosili podatke o uključenosti prosvjetara u štrajk. Nisu pritom sindikati dozvolili da se zaboravi traženih 6,11 posto povećanja koeficijenata.

Vlada ih je dugo ignorirala, prva ponuda stigla je tek nakon tjedan dana. Premijer Andrej Plenković nije dao na uredbu o koeficijentima. Umjesto toga nudio je rast osnovice plaće svim javnim službenicima za znakovitih 0,01 postotnih poena više nego što su prosvjetari traži kroz koeficijente. Nakon 18. studenog obustavljen je štrajk prema cirkularnom modelu, po županijama, i započeo je kontinuirani u cijeloj državi. U međuvremenu su se dvama sindikatima koja su sve započela, ne smije se zaboraviti, priključili i Sindikat Preporod i Nezavisni sindikat znanosti.

Ogroman prosvjed na Trgu bio je prekretnica

Kako pomaka nije bilo, 25. studenog sve je kulminiralo velikim prosvjedom nazvanim ‘Hrvatska može bolje’ na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Deseci tisuća djelatnika škola i građana koji su ih podržali stigli su do Trga da poruče da ne žele kompromis, nego isključivo veći koeficijent.

Tada se iskristaliziralo ono što je dobro upućenima u obrazovna zbivanja bilo jasno već neko vrijeme – da nastavnici nisu zadovoljni i drugim događanjima u školama. Sada je to uvođenje modularne nastave, a 2019. bio je to projekt Škola za život, čija cjelovita analiza do dan danas nije objavljena. Nema nikakve dvojbe da je taj prosvjed bio prekretnica u pregovorima. Istoga dana održan je novi sastanak, opet ponuda nije uključivala koeficijente. Trebat će još tri sastanka da već tada najdulji štrajk u školstvu konačno stane.

Ključni je održan 2. prosinca. Nešto prije 14:30, predstavnici školskih sindikata ponovno su stigli u Banske dvore, baš kao i članovi Vlade s kojima će pregovarati. Iza 16 sati pred novinare i javnost izašli su premijer Andrej Plenković, Branimir Mihalinec (NSZSŠ) i Sanja Šprem (SHU). Postignut je kompromis, štrajk se prekida, kaže Plenković. Jedino je Preporod pitao članstvo što misle o ponudi, odbijena je tamo sa 62 posto. Uglavnom zbog povećanja koeficijenata u tri vala, ali i zato što je nastavno osoblje dobilo povećanje kroz dodatak, a ne koeficijent.

Dugi štrajk uzrokovao je promjenu školskog kalendara, u skoro svim županijama nastava se nadoknađivala, a onda je uslijedila – svi to dobro pamte – pandemija koronavirusa.

Repriza 2019. ovisit će o nekoliko faktora

U proteklih šest, a najintenzivnije od početka 2024. do danas, bilo je nekoliko prijetnji štrajkom, ali i održanih prosvjeda koji jesu imali učinak u donošenju uredbe o koeficijentima. No, očito ne onakav kakav su sindikati u obrazovanju očekivali, inače sada ne bi najavili štrajk. Opravdano se kod svakog spomena štrajka, a tako i ove najave nameće pitanje je li moguć gore opisani scenarij iz 2019. godine.

Razlika između štrajka 2019. i sada najavljenog je da je onaj prije šest godina imao jedan ključni ultimatum – rast koeficijenata za 6,11 posto. Iako su se tijekom štrajka i prosvjeda iskristalizirali i drugi problemi, sindikalni čelnici nisu dozvolili da to ‘razvodni’ njihov zahtjev. Sindikati sada imaju, kako je opisano u uvodu – čak pet zahtjeva. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li im to biti otegotna ili olakotna okolnost.

Druga razlika je da trenutačno u ovu priču nije uključen najveći u obrazovanju, Sindikat hrvatskih učitelja na čelu sa Sanjom Šprem. Taj sindikat u osnovnim školama u kojima se i održavaju nacionalni ispiti ima nemali broj članova. Dakako, ima još prostora da se uključi, baš kao što se i Preporod naknadno priključio štrajku 2019. godine. Da nakon prepirki kroz 2024. nije baš sva suradnja ‘prekrižena’, pokazalo se na prosvjedu ‘Za sigurnu školu’ nakon napada u Prečkom, kada su sva četiri obrazovna sindikata organizirala mirni mimohod. Uostalom, ni Sindikat učitelja nije potpisao Dodatak I. TKU u prosincu, što im omogućuje zakonito sudjelovanje u štrajku.

Treće i možda ključno po pitanju masovnosti štrajka je podrška i ustrajnost nastavničkih Facebook grupa. Nedvojbeno je da su nastavničke grupe Školska zbornica, 45 minuta i Nastavnici.org 2019. igrale golemu ulogu, ako ne i bile prevaga, u održavanju motivacije kod zaposlenika škola te 2019. Osim toga, značajnu su moć pokazale ne samo u štrajku, nego i prošle godine. Naime, sindikati su pokrenuli i peticiju zbog koeficijenata, a nakon što su im podršku pružile nastavničke grupe ista je prikupila skoro 40.000 potpisa.

Konačno, i na motivaciju nastavnika za sudjelovanjem u štrajku utjecat će podrška javnosti, ponajviše roditelja. Hoćete li ih podržati, možete odgovoriti i u našoj anketi.

Pogledajte i video na ovu temu: