Prošle su točno četiri godine od jednog od najvećih prosvjeda nastavnika u Hrvatskoj

Od neovisnosti naše države niti jedna školska godina nije bila toliko turbulentna kao 2019./2020. Drugo polugodište obilježila je pandemija i prelasci na online nastavu, a prvo do tada najdulji štrajk u prosvjeti. Upravo je na današnji dan, 25. studenog 2019., došlo do velikog prosvjeda u Zagrebu na kojem su se okupili deseci tisuća zaposlenika škola diljem Hrvatske. Nedvojbeno je to bio jedan od ključnih okidača da se tjedan dana kasnije Vlada i sindikati dogovore.

Tek oni koji detaljno prate obrazovni sustav zamijetili su prosvjed nekolicine članova dvaju školskih sindikata koji se dogodio 5. rujna 2019. u Zagrebu. Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama tada su javno izrazili nezadovoljstvo visinom koeficijenta složenosti poslova zaposlenika u školama. Tražili su da se oni povise za prosječno 6,11 posto već uoči početka školske godine 2019./20. Sindikalni čelnici tada su zaprijetili i štrajkom, ali ih vladajući baš i nisu doživljavali. Ipak, bio je to uvod u nikad turbulentniju školsku godinu.

Premijer je tjedan dana ignorirao štrajk

Uslijedio je nekoliko tjedana kasnije proces mirenja sindikata i Vlade. Uime Vlade pregovore je predvodio tadašnji ministar rada Josip Aladrović, a školske sindikate su predstavljali predsjednica SHU-a, Sanja Šprem i Branimir Mihalinec, tadašnji predsjednik NSZSŠH-a. Mirenje je propalo, a konačno, 10. listopada počeo je štrajk u školama diljem Hrvatske.  Sindikati su predstavili i do tada neviđeni, cirkularni model štrajka – svakoga dana štrajkalo se u nekoliko županija, po ciklusima. Školski sindikati održavali su konferencije za medije kako bi najavili u kojim se županijama štrajka sutradan, iznijeli podatke o odazivu na štrajk i podsjetili javnost i Vladu, koja ih je u početku ignorirala, na svoje zahtjeve.

Još uvijek aktualnom premijeru Andreju Plenkoviću trebalo je tjedan dana se javno osvrne na štrajk. Spomenuo je u Saboru da će u 2020. rasti osnovica plaće svim zaposlenicima javnih službi, dakle i zaposlenicima škola. I to za znakovitih 0,01 posto više nego što prosvjetari traže kroz koeficijente. Javljao se povremeno i HDZ-ov partner HNS iz čije je kvote i dolazila tadašnja ministrica Blaženka Divjak. Tu i tamo bi zaprijetili izlaskom iz Vlade, ali brzo su se utišali nakon jednog od niza HDZ-ovih obećanja o rastu koeficijenata.

Nakon još jedne ponude Vlade koja je odbijena, treći ciklus cirkularnog štrajka završen je 15. studenog. Nakon 18. studenog, obustavljen je štrajk prema cirkularnom modelu, po županijama, i započeo je kontinuirani u cijeloj državi.

Deseci tisuća prosvjetara izašli na ulice Zagreba

Stigao je 25. studeni. Do tog datuma pomaka u pregovorima Vlade i sindikata nije bilo, što je kulminiralo velikim prosvjedom nazvanim ‘Hrvatska može bolje’ na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Nekoliko desetaka tisuća prosvjetara stiglo s porukom – hoćemo veći koeficijent i ne odustajemo dok Vlada ne ispuni naš zahtjev.

No, bila je to prilika i da izraze svoje šire nezadovoljstvo, posebice projektom Škola za život, pa su se s transparenata mogle čitati i poruke poput one ‘Dolje Loomen’. Riječ je o informacijskom sustavu za educiranje nastavnika u sklopu Škole za život, na kojem su nastavnici trebali rješavati zadatke i skupljati značke koje pokazuju njihovu pripremljenost za ‘obrazovnu reformu’ tadašnje ministrice Divjak. Takav su oblik edukacije, sa zadacima koji su često bili previše banalni, mnogi od njih shvatili uvredljivim. Kako smo nedavno pisali, cjelovita analiza Škole za život nikad nije objavljena – iz MZO-a se pravdaju da je evaluaciju obustavila korona.

Veliku galeriju s prosvjeda ‘Hrvatska mora bolje’ možete vidjeti ispod.

Štrajk je prekinut nakon 36 radnih dana

Na dan prosvjeda, sindikati su se ponovno sastali s vladajućima. Ponuda ponovno nije uključivala povećanje koeficijenata pa ju je golemi postotak štrajkaša – odbio. Održana su nakon prosvjeda još tri sastanka vladajućih i čelnika sindikata. Treći je bio ključan.

Kišnog popodneva, 2. prosinca, nešto prije 14:30, predstavnici školskih sindikata ponovno su stigli u Banske dvore, baš kao i članovi Vlade s kojima će pregovarati. Najdulji štrajk zaposlenih u školama trajao je već 36 radnih dana, a pripadnici gotovo svih generacija, od nastavnika pa sve do učenika i njihovih roditelja s nestrpljenjem očekuju odgovor na pitanje – što je Vlada ovoga puta ponudila prosvjetarima i hoće li štrajk biti okončan? Nešto iza 16 sati pred novinare i javnost izašli su premijer Andrej Plenković, Branimir Mihalinec i Sanja Šprem.

– Postignut je kvalitetan kompromis koji uključuje prekid štrajka, od sutra se nastava odvija normalno, riječi su koje je na početku konferencije za medije izgovorio Plenković.

Dogovoreno je povećanje koeficijenata za nastavno osoblje u tri vala kroz nešto više od godine dana. Nenastavnom osoblju, izuzevši tajnike i računovođe, koeficijent nije povećan, plaća im se uvećavala kroz dodatke i poseban sporazum. Ta ponuda bila je dovoljna da većinska dva sindikata u školstvu prekinu najdulji štrajk prosvjetara, ovoga puta bez da pitaju svoje članove za mišljenje. Sindikat Preporod izjašnjavanje je odlučio provesti pa se pokazalo kako je većina, gotovo 62% njihovih članova, protiv prihvaćanja ovakve ponude Vlade. Tri dana nakon dogovora koji je ostavio gorak okus u ustima nekolicine – što zbog činjenice da se koeficijent povećava u tri vala, što zbog toga da je nastavno osoblje ostvarilo povećanje kroz dodatke – Vlada je usvojila izmjenu Uredbe o koeficijentima.

Osim plaća zaposlenika u školama promjenu je zbog dugog štrajka doživio i školski kalendar. U gotovo svim županijama odvijale su se nadoknade, a skraćeni su i praznici, a potom je došla i pandemija.

Koeficijenti će ponovno biti tema u narednim mjesecima

Prema analizi koju smo objavili u kolovozu uoči početka ove školske godine, u posljednje četiri godine prosječne plaće učitelja u našim školama su porasle za nešto više od 300 eura. U travnju 2019., mjesecima prije početka štrajka prosječna plaća učitelja iznosila je 946 eura, dok je u srpnju 2023. prosjek plaće učitelja 1.251 euro. Osnovica plaće u javnom sektoru, nakon zaključenog još jednog kruga pregovora sindikata i Vlade, rasla je i u listopadu, dakle uvećane su na račun zaposlenici dobili ovog mjeseca. Od Ministarstva znanosti i obrazovanja tražili smo službene podatke o prosječnim plaćama za listopad iz Centralnog obračuna plaća. Kada dobijemo odgovor, o njemu ćemo izvijestiti javnost.

Koeficijenti će opet, već na početku 2024., biti tema od velikog interesa javnosti, barem one koja je zaposlena u javnoj službi. Naime, Vlada, zbog promjene Zakona o plaćama, mora donijeti i novu Uredbu o koeficijentima. Prosječno bi kroz sustav koeficijenata, najavili su sindikalni čelnici, plaće trebale rasti za još 12 posto.

Teško je za očekivati da Vlada u superizbornoj godini neće učiniti sve da udovolji sindikalnoj strani. Pa se repriza štrajka iz 2019. teško može dogoditi i u 2024. godini, barem njenoj prvoj polovici, kada bi Uredba i trebala biti donesena. No da do ovakvog štrajka ili prosvjeda neće doći u naredim godinama, nije isključeno. Ako eksperiment cjelodnevne škole bude uspješan i program se počne frontalno uvoditi u sve osnovne škole od 2027., materijalna prava zaposlenika škola opet će biti jedna od glavnih tema u javnom prostoru.

Uostalom, još je nepoznato i kako će izgledati novi Zakon o odgoju i obrazovanju, od kojeg se, tvrde u Ministarstvu, nije odustalo, već je njegovo donošenje samo odgođeno. Snažnu buru su izazvale i same izmjene, u sklopu kojih je Ministarstvo planiralo uvesti devet odredbi čijim bi se kršenjem nastavnici i novčano kažnjavali i do 500 eura. No prijedlog je povučen i prije kraja javne rasprave.  Dakle, Loomen i prikupljanje znački možda su ‘pali’, ali goriva koje bi moglo rasplamsati novu vatru u prosvjeti – itekako će biti.