Pismo samohrane majke šestero djece: Kad bih učila s djecom koliko nastavnici traže, ne bih imala vremena brinuti o bebama

Učenici u online školi imaju jednostavno previše obaveza, a na kraju godine uspješniji će biti oni kojima će zadaće raditi roditelji. Smatra to Cristina Crljen, samohrana majka šestero djece iz Đakova koja priznaje da nema vremena posvetiti se rješavanju zadaće svakog od četvero učenika koliko ih ima u kućanstvu. Ističe da nastavnici pretjeruju sa zadacima te se boji da bi učenici zbog doma mogli razviti i psihičke poremećaje. Njeno pismo u nastavku pročitajte u cijelosti.

Jednostavno želim toliko toga reći, a jednostavno nemam kome.

Samohrana sam majka imam šestero djece od kojih će jedno dijete uskoro imati jednu godinu, drugo dvije i pol, dok ostali imaju sedam, dvanaest, trinaest i petnaest godina. Četvero ih je učenika. Idu u 1., 6. i 7. razred osnovne škole, a najstarija kći ide u 1. razred opće gimnazije.

Kada je započeo rat s ovim nevidljivim neprijateljem imenom COVID-19 (a nadam da ćemo uskoro uspješno dobiti bitku protiv njega), počele su noćne more većine roditelja i učenika.

Uvođenjem karantene počela je i on-line nastava koja je na početku zvučala tako zabavno i obećavajuće, ali je ubrzo izazvala meni osobno veliku tegobu i stres, kako meni tako i mojoj djeci, te narušila i ovako trenutno pretešku situaciju za sve nas.

Prva tegoba s kojom se susrećem – prijava na online nastavu zbog nedostatka uređaja u kućanstvu, uz napomenu da je samo jedno dijete dobilo tablet iz škole, a ostali ne.

Nismo se dugo vremena mogli prijaviti u sustav online nastave također zbog pada sistema te loše internetske veze, a vjerojatno i njene preopterećenosti. Ipak, svaka sljedeća tegoba bila je po meni stresnija od prijašnje situacije.

Sin, učenik 1. razreda osnovne škole, prati nastavu preko televizije nakon čega slijede zadaci za domaću zadaću od učiteljice putem aplikacije Viber.

Što sve djeca u dobi od 7 godina moraju svakodnevno raditi? Znači, ja moram tom djetetu biti motivator i učitelj (u međuvremenu kuharica, liječnica i domaćica), kako bi usvojilo novo gradivo te nastavilo online školsku godinu.

Kći, 6.razred, i sin, 7. razred, prate online nastavu tako da se logiraju preko aplikacije Yammer gdje svakodnevno dobiju od drugog profesora ili učitelja različitih predmeta školski rad, domaću zadaću, projekte itd., uz napomenu da također osim ponavljanja starog obrađuju novo gradivo. To naravno rade sami ili uz moju pomoć.

Kćer koja pohađa srednju školu također pristupa online nastavi putem aplikacije Yammer u kojima postoje tzv. virtualne učionice. I dalje ne zvuči tako loše, zar ne, a po meni je i više nego loše zapravo žalosno i kritično.

Obrazloženje mog osobnog nezadovoljstva:

Djeca rade i primorana su učenju puno više nego kada pohađaju redovnu nastavu. Zašto??? Zato što svako sljedeće gradivo moraju samostalno ili uz roditeljsku pomoć obraditi i usvojiti kako bi djelomično ili u potpunosti riješili zadaću – sramota.

Djeca imaju određene rokove u satima i datumima kada moraju poslikati svoj rad te poslati učitelju odnosno profesoru – žalosno.

Ako učenik nije lajkao objavu profesora i na vrijeme poslao svoj rad javno je prozvan u komentar te mu se upisuju neopravdani sati – što u prevedenom smislu riječi znači da moraju biti na raspolaganju aplikaciji kroz cijeli dan, a u suprotnom roditelj mora opravdati izostanak.

Predmeti koji se moraju shvatiti, dobro objasniti te vježbati kao što su matematika, fizika, kemija i slično, te većinski tj. generalni problem svakog učenika moje pitanje glasi Kako to sve sami, pobogu? Uz instrukcije koje su nažalost nedostupne zbog pandemije, a neophodne za nastavak s gradivom kako da djeca uspješno završe školsku godinu ili savladaju bar djelomično dio gradiva ili isprave negativnu ocjenu – nemoguće.

Definitivno će bolje ocjene imati djeca kojoj će netko pomoći riješiti domaću zadaću. Samo jedna napomena – ja sam mama, nisam profesorica niti učiteljica. Da sam htjela takav posao, školovala bih se za to, što ne znači da neću ili ne želim pomoći vlastitoj djeci, ali ja nemam mogućnost cijeli dan se posvetiti učenju. Imam još dvoje djece, dvije bebe, također kućanstvo za koje se brinem te za koje, ako se posvetim učenju s djecom, nemam vremena.

Mišljenje moje malenkosti:

Nije bitno jeste li samohrani roditelj, koliko imate djece ili učenika (daj Bože samo zdravlja). Bitno je da ljudi progovore, želimo obrazloženje i odgovore. Zašto?

Kome u prilog ide ovakav nakazan i prenatrpan školski program za vrijeme trajanja pandemije?

Tko će pomoći roditeljima i djeci kada uslijed stresa zbog cjelodnevnog gledanja u knjige postanu anksiozni, a već sada su vidno tjeskobnog i nisko raspoloženog stanja?

Što je s maturantima, tko će trebati psihom nagrizenu mladu osobu kada oboli od straha zbog cjelokupnog stanja obrazovanja online nastavom?

Tko daje na pravo sebi u ovoj svima teškoj situaciji da upravlja tisućama učenika, njihovim obiteljima i stresu diljem RH? Umjesto da se sve olakša, sve je otišlo u krivom smjeru ljudi moji.

Kada su prosvjetari štrajkali svi su strpljivo šutjeli i bodrili iste. Sad kad nama i našoj djeci treba potpora, gdje je? Poslana nam je potpora u milijunima nebitnih sveobuhvatnih zadaća, projekata, radova, u naglašavam svima teškoj trenutnoj situaciji. Hvala vam na tome.

Gdje su moralna, etička, zdravstvena te edukativna prava svih nas? Nemamo ih jer ih upravo ti ljudi krše.

Želim napomenuti da sam prva za višu edukaciju djece, svoju vlastitu odgajam na način da znanja nikad nije dosta. Ali ne na ovakav način ljudi moji.

Osoba sam i majka kojoj je teško gledati i šutjeti. Odgajana sam u duhu poštovanja ali ne i strahopoštovanja te nemam problem s javnim iznošenjem mišljenja, osoba sam koja ne voli nepravdu, a upravo smo se s njom suočili uz veliki muk tišine i straha ‘što ako progovorim’.

Tko daje pravo bilo kojem profesoru ili učitelju da si da pravo usporedbe kako online nastavom pariraju s liječnicima i policijom – koji spašavaju živote usred pandemije, krize, u ovim trenucima. Daju si na pravo samo isfrustrirane osobe u koje ne želim da se moja djeca pretvore.

Naglašavam, šutnjom smo sebi neprijatelji. Kada progovorimo, pomogli smo i sebi i svojoj djeci.

Edukacija svakako, ali na ovaj način nikako.

Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail [email protected] poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!

Za dodatan zanimljiv i koristan sadržaj pretplatite se na naš YouTube kanal. U suradnji s NCVVO-om pokrenuli smo seriju podcasta na temu državne mature pod nazivom ‘U centru mature’, pa posebno koristan sadržaj na našem YouTubeu očekuje maturante i oni koji će to postati.