Promjene koje bi svaki profesor uveo u škole

Kako se odvija nastava iz određenih predmeta, ovisi od profesora do profesora. Međutim postoji nekoliko promjena koje bi se prema mišljenju većine profesora trebalo uvesti u škole. Koliko god se razlikovao sat matematike od povijesti te samim tim i ljudi koji predaju ta dva predmeta, velikom broju učitelja, nastavnika i profesora zajedničkih je nekoliko želja.

Kad razgovarate s većinom profesora, nastavnika ili učitelja ubrzo shvatite kako su njihove želje oko uvođenja određenih promjena u obrazovne ustanove približno jednake. Bilo da je riječ o profesorima u Hrvatskoj ili drugim svjetskim zemljama, većina ih priželjkuje slične stvari u školama u kojima predaju.

Razredna odjeljenja s manje učenika

Mnogi profesori tvrde kako je nemoguće izvoditi kvalitetnu nastavu u razredu koji broji 30-ak učenika. Istu muku muče i predavači na fakultetima jer znaju kako u dvoranama od 200 studenata nije moguće uspostaviti potpuni mir i neometano održati predavanje. Manji broj učenika u razrednim odjeljenjima je želja svakog profesora ili nastavnika kojemu je bitno prenijeti svoje znanje te mu je stalo da djecu i mlade ipak nečemu nauče.

I sami vjerojatno znate kako lakše dolazite do izražaja u manjim skupinama te je u takvom okruženju lakše ostvariti svoje želje ili zadovoljit potrebe. Upravo zbog te činjenice mnogi profesori žude za predavanjima u manjim skupinama.

Više praktične i terenske nastave

Većina srednjoškolske i osnovnoškolske nastave odvija se unutar četiri zida. To je druga stvar koju bi profesori najradije promijenili. Većina bi htjela svojim učenicima pružiti što više praktične, kao i terenske nastave. Na taj bi način uveli dinamičnost u obavljanju svog posla, ali i dodatno motivirali učenike na ostvarenje boljih rezultata. Sigurno je i djeci te mladima draže ponekad otići na kakav izlet, nego svaki školski dan provesti u razredu.

Manje ocjena

U Hrvatskoj uspjeh učenika obuhvaća skala od 1 do 5, no po mišljenju mnogih profesora je i tih pet ocjena previše. Kako u našoj državi, tako i u drugim zemljama ima sve više nastavnika i profesora koji se zalažu za jednostavnije bilježenje uspjeha. Jedan od najčeših prijedloga je da se uvedu samo dvije ocjene koje bi označavale ili pad ili prolaz. Iako bi se na taj način izgubio uvid u izvanredne i manje vrijedne učenike, uvelike bi se olakšalo školovanje djece i mladih.

Duži školski sat

Školski sat kod nas traje 45 minuta te mnogi smatraju da je to premalo vremena da se kvalitetno obradi jedna lekcija ili provede ispitivanje. Učenici možda i ne bi bili najzadovoljniji ostvarenjem ove profesorske želje, no veliki broj njih predlaže minimalno produženje od 15 minuta. Vjerojatno bi u 60 minuta uspjeli napraviti sve što su zamislili u jednom školskom satu, ali i usmeno ispitali više učenika. Upravo zbog činjenice što su razredna odjeljenja povelika, zna se dogoditi da nemaju svi učenici jednak broj ocjena zbog čega se ni zaključne ocjene ne formiraju jednako.

Veći broj lektira

Dok je svima poznata ona ‘Čovjek vrijedi koliko jezika govori’, izreka bi možda trebala glasiti ‘Čovjek vrijedi koliko knjiga pročita’. Sigurno su vam roditelji i stariji govorili kako vam u životu neće biti dovoljno to što ste završili školu, pri tom misle i na završeni fakultet, ako ne znate ništa izvan područja koje obuhvaća vaše zanimanje. Toga su svjesni i nastavnici te profesori hrvatskoj, engelskog ili nekog drugog jezika zbog čega ustraju na tome da se poveća broj obaveznih školskih lektira.

Učenici trećih razreda gimnazija glasno otpuhuju na spomen Ane Karenjine jer su svjesni da je riječ o jednoj od najdebljih knjiga koje moraju pročitati za vrijeme srednje škole. No tek kad upišu fakultet shvate kako im tih 800 stranica nije smjelo predstavljati nikakav problem. U Hrvatskoj jako mali broj srednjoškolaca slobodno vrijeme provodi čitajući, što bi profesori riješili na način da uvedu veći broj lektira.

Manje formalnosti u predavanju i ocjenjivanju

Formalnost je nešto što većina ljudi u današnje vrijeme pokušava izbjeći u bilo kojem odnosu. Nastavnici ili profesori prvenstveno žele da ih njihovi učenici doživljavaju kao zamjenskim roditeljima ili starijim prijateljima, no to ne uključuje prelazak granice kada nestaje obostrano poštivanje. Upravo zbog toga žele s njima uspostaviti što neformalniji odnos kako bi u odjeljenjima vladala opuštena atmosfera.

Prva i osnovna stvar koja ih u tome sprječava je ocjenjivanje. Mnogi bi bili najsretniji kad uopće ne bi morali dijeliti ocjene nego nastavu provodili po principu grupnih rasprava.

Manji broj predmeta

Pojedini srednjoškolci moraju se uhvatiti u koštac s 15 pa do 17 predmeta te tvrde da su preopterećeni. Istu stvar ističe i veliki broj profesora pa svim silama zagovaraju to da se smanji broj predmeta u srednjim školama. Iako to znači da bi se pojedincima smanjila satnica, pa samim tim i plaća, želja im je rasteretiti srednjoškolce.

Veselije i prostranije učionice

Koliko god učionice bile šarenolike i vesele, svaki profesor ustraje u tome da se sve više uređuju kako ne bi izgledale kao uredi. Međutim, izgleda da najviše imaju problema jer se radi o malom, skučenom prostoru omeđenom sa četiri zida. Vjerojatno bi bili najsretniji kad bi se cijeli školski dan odvijao na otvorenom prostoru.

Bolja opremljenost škole

Projektori, laptopi ili tableti samo su neki od uređaja koje priželjkuje svaki predavač, bilo da se radi o osnovnoj i srednjoj školi. Na taj način bi im se uvelike olakšala nastava, ali i postali bi zanimljiviji učenicima.