Učiteljica odustala od zamjena i postala odgojiteljica u vrtiću: 'Htjela sam stabilnije zaposlenje'

Učiteljica Zdenka Mihanović prošla je prekvalifikaciju i postala odgojiteljica u vrtiću, a za naš portal ispričala je kako izgleda program Filzofskog fakulteta u Splitu. Uz klasična predavanja polaznici su išli na stručnu praksu, pisali seminarske radove i domaće zadaće, a na kraju programa pisali su završne ispite. Za prekvalifikaciju se odlučila jer je htjela stabilnije zaposlenje, a škole mlade učitelje većinom zapošljavaju samo kao zamjene.

Nedavno smo pisali o tome da su vrtići puni nestručnih zamjena jer im nedostaju tisuće kvalificiranih odgojitelja. Jedno od mogućih rješenja je prekvalifikacija učitelja u odgojitelje. Naime ako se na natječaj za rad u vrtiću ne javi osoba koja ispunjava uvjete za odgojitelja, vrtić može zaposliti osobu koja je završila učiteljski studij uz uvjet da u roku od dvije godine stekne kvalifikaciju odgojitelja polaganjem razlike programa za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

Prekvalifikacija zbog stabilnijeg zaposlenja

Jedna od polaznica prekvalifikacije je učiteljica Zdenka Mihanović, koja je program upisala na Filozofskom fakultetu u Splitu. Priča nam da je prekvalifikacija trajala godinu dana i da je koncpirana kao kombinacija teorijskih predavanja i praktičnog rada. Uz klasična predavanja polaznici su išli na stručnu praksu, pisali seminarske radove i domaće zadaće, a na kraju programa pisali su završne ispite.

– Na prekvalifikaciju sam se odlučila jer sam željela stabilnije zaposlenje, ali i zato što sam se već tada vidjela u radu s djecom. Danas, radeći u vrtiću, mogu reći da je to bila dobra i promišljena odluka, posebno zbog trenutnog nesrazmjera između potreba sustava i mogućnosti zapošljavanja. U ranom i predškolskom odgoju kronično nedostaje stručnog kadra, dok se u osnovnoškolskom sustavu zapošljavanje često odvija sporo, uz veliki broj učitelja koji dugo rade na zamjenama ili ne mogu pronaći stalno zaposlenje. To ne govori o višku ili manjku kvalitete, nego o organizaciji sustava, priča nam Zdenka Mihanović.

‘Rad u vrtiću traži stalnu prilagodbu’

U vrtiću se zaposlila i prije upisa prekvalifikacije, no sad joj je omogućeno da s ustanovom sklopi stalni radni odnos. Kako kaže, prekvalifikacija joj je dala kvalitetnu stručnu osnovu za rad, a pravo razumijevanje posla razvilo se uz praksu. Trebalo joj je neko vrijeme da se prilagodi na novo radno okrućenje, no kaže da se uz podršku kolega i timski rad brzo snašla.

– Najzahtjevnije je bilo uskladiti teorijska znanja s realnim uvjetima rada, posebno u situacijama s velikim brojem djece u skupini. Svakodnevni rad u vrtiću traži stalnu prilagodbu, emocionalnu prisutnost i fleksibilnost. Također, administrativni dio posla i dokumentacija zahtijevali su dodatno uhodavanje, no s iskustvom ti izazovi postaju lakše savladivi, ispričala je Mihanović.

Ova zanimanja povezuje važnost pedagoške kompetencije, iako, kako smatra Mihanović, vrtići zaposlenicima nude puno više slobode što se tiče plana i programa. Učitelji moraju biti usmjereni na obrazovne ishode i nastavne sadržaje, a odgojitelji su usmjereni na cjelovit razvoj djece.

‘Prekvalifikacija nije odustajanje od struke’

Mihanović ne isključuje da bi jednog dana opet mogla raditi kao učiteljica, iako je sad usmjerena na rad u ranom i predškolskom odgoju. I prije je radila u školi, no kaže da je sustav sad takav da je gotovo nemoguće pronaći trajno zaposlenje u školi, pa vrtić nudi više mogućnosti.

– Smatram da je riječ o složenom problemu sustava. Iako obrazovne institucije kvalitetno pripremaju buduće učitelje, uvjeti rada, zapošljavanje na određeno i regionalne razlike često utječu na odluke ljudi. Prekvalifikacija u tom kontekstu nije odustajanje od struke, već prilagodba realnim životnim okolnostima i potreba za sigurnošću, ništa drugačije nije ni u mom osobnom slučaju, smatra Zdenka Mihanović.

Problemi s kojima se odgojitelji suočavaju su i prevelike grupe djece, neujednačeni uvjeti rada te nepoštivanje zakonskih odredbi o plaćama. Mihanović kaže da je se to jasno vidi iz perspektive osobe koja radi u sustavu. U prevelikim grupama djece odgojitelje se ne mogu jednako kvalitetno posvetiti svakom djetetu te su pod dodatnim pritiskom. Dodaje da neujednačeni uvjeti rada diljem Hrvatske i nepoštivanje zakonskih odredbi o plaćama negativno utječu na motivaciju i dugoročnu održivost struke, zbog čega smatra da je ranom i predškolskom odgoju potrebna veća društvena i institucionalna podrška.