Škola uvela obvezno čitanje za učenike tijekom nastave: 'Njihovo vrijeme je dragocjeno'

Kada je tijekom svog usavršavanja ušla u razred jedne španjolske škole, malo je reći da ju je prizor iznenadio, ali pozitivno. Kako nam govori ravnateljica privatne Gimnazije i ekonomske škole Benedikta Kotruljevića Nada Morić, školarci u učionici su čitali. Mir i usredotočenost nešto je što je Morić odmah zamijetila.

- Mene je to fasciniralo. Profesorica te španjolske škole kazala nam je kako učenici svaki dan čitaju pola sata. Shvatila sam da to moramo uvesti i kod nas, što nije bio lak zadatak. Kada razradite ideju obveznog čitanja, shvatite da ono ima dvije važne komponente. Radi se o odgoju i obrazovanju. Odgojna strana je ona da sam nakon korone uočila da je kod djece oslabila koncentracija. Ako k tome dodamo pomanjkanje motivacije, neprestano korištenje mobitela i društvenih mreža, površnost koja je karakteristična za mladost, porast vršnjačkog nasilja i nedostatak samopouzdanja, nešto treba poduzeti. Obrazovni aspekt je onaj kratkoročniji i pragmatičniji, a to je da škola mora pripremati za maturu. Za uspjeh na maturi danas treba povezivati, kritički razmišljati i logički zaključivati. Zato klasična nastava više nema svoje uporište već nešto treba promijeniti, govori nam Morić.

'Učenicima treba dati alternativu jer se zabranama ne može sve riješiti'

Zato su ove nastavne godine uveli obvezno čitanje u školi. Uglavnom se radi o pola sata čitanja tjedno, nekada nešto dulje, gdje učenici uzimaju knjige i čitaju za klupama. I to ne samo na satovima Hrvatskog, radi se o korelaciji predmeta, pa se osim lektira tu pronađu i drugi tekstovi. Dok učenici zasad uglavnom čitaju lektire te potom odgovaraju na povezana problemska pitanja, na satima Povijesti bave se sažimanjem teksta. Opet se tu radi o čitanju na nastavi, što će učenicima koristiti na maturi budući da je sažetak dio one iz Hrvatskoga.

- Učenicima treba dati alternativu jer se zabranama ne može sve riješiti. Treba im otvoriti još neka vrata. Čitanje čega god kvalitetnog, bilo da se radi o satima Povijesti, Hrvatskog ili Geografije, trenutak je kada se usredotočujemo, fokusiramo, a kasnije bolje pisano i usmeno izražavamo. U konačnici, čitanje ima terapijsku dimenziju. Radimo nešto za sebe, za svoju dušu i razvijamo duhovnost. Postajemo samopouzdaniji. Djeca danas puno vremena provode sama, pošto su roditelji su prezaposleni. Ovdje se zato radi i o zajedništvu. Djeca osjete ljepotu druženja, ipak je uz čitanje tu i diskutiranje, objašnjava Morić.

Srednjoškolci uglavnom čitaju u sebi. Svatko preda sobom ima svoj tekst ili knjigu. Ponekad sjednu u krug i čitaju naglas. Mogućih pristupa je mnogo, samo je potrebno zakotrljati priču. Ključ je i u volji profesora.

- Profesora treba senzibilizirati, pripremiti i dati mu povratnu informaciju. Kod nas vrijedi načelo da svaki zadatak koji dajemo učenicima, valja provjeriti. Profesor mora učeniku dati povratnu informaciju. Otkad radimo djeca su za lektire odgovarala na pitanja kod kuće. Sada nastojimo da, tijekom obveznog čitanja, to naprave u školi pod našim nadzorom. Zašto bismo ispravljali nešto što su djeca kod kuće prepisala?, pita se Morić.

• Ove učiteljice znaju kako potaknuti učenike na čitanje: 'Ne ispitujem lektiru i ne dajem jedinice'

'Ako nismo Einstein, nemamo što dva sata djeci trošiti vrijeme za ispisivanje teorije na ploču'

I nisu cilj samo bolji rezultati na državnoj maturi. Ideja im je od učenika stvoriti čitatelja. Svjesni su da škola ima djelić odgovornosti u tome. Prije ćemo to uspjeti ako svaki tjedan čitamo, poentira Morić, negoli da ne radimo ništa.

- Nije bitno da se u školi pročita cijela knjiga. Bitno je stvoriti čitalačku naviku. Bio bi uspjeh kada bi djeca kontinuirano nešto čitala. Netko prođe kroz srednju školu, a da ne pročita ni jednu lektiru. Ne pročita ništa. Uči iz papira i bilježnica. A ipak se na svakom satu može pronaći mjesta za mir i čitanje. Mi smo privatna škola pa imamo nešto drukčiju organizaciju. Možemo čitati na satovima razrednika, a ponekad dodatnu ili dopunsku nastavu preusmjerimo na čitanje. Imamo i dežurne nastavnike uz koje onda djeca čitaju. U cijelom procesu ne smijemo zaboraviti da je vrijeme djece dragocjeno. Svojim suradnicima znam reći da ako nismo Einstein, nemamo što dva sata djeci trošiti vrijeme za ispisivanje teorijskih dijelova na ploču. To djeca mogu proći kod kuće, u takozvanom principu obrnute učionice. U školi ih trebamo osposobljavati i omogućiti vrijeme za vježbu te problemske zadatke, objašnjava Morić.

Nastavnici u javnim školama sigurno će se zapitati kako da, uz sve obveze koje im kurikulum traži, pronađu vremena i za obvezno čitanje. Jer ipak to zahtijeva odmak od uobičajenog nastavnog sata. Morić kaže da je čitanje u funkciji gotovo svake lekcije, samo je pitanje kako će se njoj pristupiti.

- Ako vam je cilj djecu osposobiti, onda ćete svoje predavanje svesti na razumnu mjeru. To je moguće jedino uz dobru pripremu. Ako ste dobro pripremljeni, potrošit ćete manje vremena za predavanje i ostavit ćete više vremena za vježbanje. Ako, na primjer, u književnosti obrađujemo Posljednje Stipančiće i uzmemo ulomak opisa oluje, to je prilika da se ponove personifikacija i druge stilske figure. Takvo što zahtijeva pripremu nastavnog sata ne samo sa strane operativnog plana, već analizom svake metodske jedinice. To je pitanje menadžmenta škole, što u privatnoj školi mogu ustanoviti i kontrolirati. Rezultati ovog već su vidljivi, makar obvezno čitanje kratko traje. Učenici prvog razreda pisali su lektiru Prijan Lovro te smo im dali problemska pitanja poput onih na maturi. Mogu vam reći da su rezultati izvrsni. Djeca mogu puno, samo treba puno vremena. A i naši profesori puno rade. Ovdje plaća neće doći sama po sebi. Mi se moramo oko toga potruditi. Ako je netko zainteresiran za dobrobit djece, onda će doći na sličnu ideju. Mi živimo od toga i to je to, zaključuje Morić.