Neviđen potez u školstvu: Čak 300 nastavnika uključilo se u jednu zanimljivu priču

Pionirski pothvat - tako se može opisati odlazak čak 300 nastavnika povijesti u Egipat na stručno usavršavanje. Nije riječ o klasičnom Erasmus programu ili sličnoj edukaciji, ondje su išli o vlastitu trošku. Prvenstveno posjetiti nedavno otvoreni Veliki egipatski muzej, ali i iz prve ruke iskusiti ono o čemu podučavaju učenike. 

Sve to organizirao je, kako nam kažu profesori, njihov sposoban, ustrajan, marljiv i kreativan kolega - profesor Miroslav Šašić, koji vodi Županijsko stručno vijeće profesora povijesti u Zagrebu. Nastavnici i inače imaju obvezu usavršavanja, za što je nadležna Agencija za odgoj i obrazovanje, a organizira se preko viših savjetnika i mreže voditelja županijskih stručnih vijeća. Ovo zagrebačko redovito organizira odlaske na terene.

'Izravno smo se susreli s prostorom, artefaktima i kulturnim nasljeđem o kojem predajemo'

Ključna točka ovog usavršavanja, Veliki egipatski muzej, smatra se najvećim arheološkim muzejskim kompleksom na svijetu posvećenom jednoj civilizaciji, a procjena je da će ga godišnje posjećivati oko pet milijuna ljudi, što je profesorima bio povod da se i sami ondje upute.

- Tijekom trodnevnog stručnog putovanja već prvog dana smo obišli Veliki egipatski muzej, a navečer imali tri stručna predavanja u kojima nas je Danijel Rafaelić iz Hrvatskog veleposlanstva u Kairu izvijestio o svakodnevici suvremenog Egipta. Domaći egiptolog Bassam ElShamma govorio je o  dostignućima starog Egipta, a Mladen Tomorad o pogrebnim običajima starog Egipta. Sutradan smo obišli plato Gize, tri velike piramide i sfingu. Poslijepodne se na Bazaru upoznali sa životom u suvremenom Egiptu. Postojala je i mogućnost, koju je dio kolega i iskoristio, večernje plovidbe Nilom. Trećeg dana obišli smo Sakaru s Unasovom i  Zoserovom piramidom te Memfis. Dio kolegica i kolega odlučio za obilazak koptskog i muslimanskog Kaira. Primarni cilj našeg putovanja bio je omogućiti profesorima povijesti da se izravno susretnu s prostorom, artefaktima i kulturnim nasljeđem o kojem predaju. Željeli smo da gradivo koje obrađuju u učionicama dožive u njegovoj autentičnoj prostornoj i vremenskoj dimenziji, kako bi ga kasnije mogli prenijeti učenicima na življi, uvjerljiviji i inspirativniji način. Posjet Kairu, Sakari i Memfisu pružio je upravo to: spoj teorije i neposrednog iskustva, kaše Šašić za srednja.hr.

Na pitanje što im je bilo najzanimljivije odgovara da ih se najviše dojmila monumentalnost i slojevitost egipatske civilizacije, koja se u potpunosti može razumjeti tek kada se nađe pred Zoserovom piramidom, kolosalnim kipom Ramzesa II. ili u dvoranama novog muzeja.

- Posebno snažan dojam ostavio je osjećaj kontinuiteta. Činjenica da se nalazimo na mjestima gdje su prije više tisuća godina nastajali temelji ljudske kulture, znanja i organizacije društva. Osim toga, boravak u Egiptu otvorio je prostor za razmjenu iskustava među kolegama (od Dubrovnika do Istre, Međimurja do Vukovara) i potaknuo nova promišljanja o tome kako povijest poučavati na način koji povezuje prošlost i sadašnjost, ističe profesor.

• Pitali smo stručnjaka trebaju li Geografija i Povijest postati jedan predmet: Veći problem leži u nečem drugom

'Malo je ljudi koji bi se u vlastitom aranžmanu uputili u Kairo'

Oko 300 profesora putovalo je u Egipat kroz u dva vikenda, a takva organizacija zvuči logistički iznimno zahtjevno. Pitamo našeg sugovornika koji su bili najveći izazovi, ali i kako uopće komentira ogroman broj nastavnika koji su se odazvali. 

- Odgovor na pitanje što je potaklo ovako velik broj kolegica i kolega na sudjelovanje svakako je višeslojan. Cijena nije bila zanemariva, no atraktivnost je također bila visoka. Malo je ljudi koji bi se u vlastitom aranžmanu uputili u Kairo, ovakve predavače nemoguće je individualno dobiti, a i organizacijski bi to teško mogli samostalno izvesti, kaže Šašić.

Organizacija je, dodaje, bila moguća zahvaljujući dvjema turističkim agencijama.

- Pri tome treba dodatno naglasiti da ovo nije bilo klasično turističko putovanje, već jedan pionirski pothvat, različit o Erasmus programa, putovanja u organizaciji ustanova poput škola ili radnih organizacija. Prihvatiti to bio je i  jedan od izazova s kojim su se susreli sudionici ovog stručnog putovanja, navodi Šašić.

Zanimalo nas je i kako iskustvo izravnog susreta s lokalitetima poput Sakare i Memfisa utječe na profesionalni razvoj profesora povijesti, a kakve konkretne promjene možemo očekivati u njihovoj nastavi nakon povratka.

- Izravni susret s lokalitetima poput platoa Gize, Sakare i Memfisa imali su dvojak utjecaj na profesore povijesti: stručni i metodički. U praksi to znači da će se nakon povratka iz Egipta vjerojatno promijeniti način na koji predaju i način na koji učenici doživljavaju gradivo. Boravak na mjestima gdje su nastajali najstariji državni sustavi, gdje su se razvijale prve monumentalne građevine i gdje su pronađeni ključni arheološki nalazi, omogućio je profesorima da gradivo više ne doživljavaju kao apstraktne činjenice, nego kao živu povijest. Sada imaju jasniju prostornu i vremensku predodžbu, bolji osjećaj za razmjere, materijale i tehnologiju. Susret s lokalnim stručnjacima, vodičima i arheolozima otvorio je prostor za preispitivanje udžbeničkih narativa. Vratili su se s novim interpretacijama i perspektivama, pa sada s većom sigurnošću mogu objašnjavati kompleksne teme. Konkretne promjene koje se mogu očekivati je zasigurno živopisnija i iskustvena nastava. Kolegice i kolege će koristiti vlastite fotografije i video zapise kao i osobna opažanja. To će nastavu svakako učiniti uvjerljivijom i zanimljivijom. Učenici će zasigurno uočiti entuzijazam profesora, bogatije vizualne sadržaje, zanimljive primjere i veću povezanost sadržaja nastave sa suvremenim svijetom, kaže naš sugovornik.

• Školarci na satima povijesti uče o štrajku učitelja iz 2019., u gradivu gospodarske krize

'Čitav profesionalni vijek sam proveo u prosvjeti. Volim posao koji radim'

Bi li ovakav model međunarodnog stručnog usavršavanja trebao postati sustavniji dio obrazovne politike i za druge predmete, pitanje je koje se nerijetko povlači. Naš sugovornik navodi da ovakav model stručnog usavršavanja donosi koristi koje se ne mogu postići isključivo klasičnim seminarima, webinarima ili udžbeničkom literaturom.

- Ključna vrijednost je u tome što učitelji uče u autentičnom kontekstu, razvijaju profesionalne kompetencije kroz iskustvo i vraćaju se u škole s novom energijom, znanjem i pedagoškim idejama. Nastavnici koji sudjeluju u ovakvim programima razvijaju sposobnosti koje nadilaze predmetno znanje: interkulturalnu komunikaciju, razumijevanje globalnih procesa, kritičko promišljanje izvora i interpretacija te sposobnost povezivanja lokalnog i globalnog. Postaju sigurniji, kreativniji i skloniji inovacijama. Ovakvi programi nisu korisni samo za nastavu povijesti. Geografija, biologija, umjetnost, jezici, STEM područja, svi mogu profitirati od terenskih i međunarodnih iskustava. Bez dugoročnog financijskog okvira ovakvi projekti ostaju jednokratni. Potrebno bi bilo planirati sredstva na razini ministarstva i županija, razviti partnerstva s kulturnim i znanstvenim institucijama poput muzeja, sveučilišta istraživačkih središta kao i škola u inozemstvu. Time bi se, preko motiviranijih i kompetentnijih nastavnika, osigurala veća kvaliteta nastave, a obrazovni sustav bi se temeljio na iskustvu, istraživanju i otvorenosti, smatra Šašić.

Profesorica koja nam se javila oduševljena ovim usavršavanjem za Šašićev rad niže samo epitete. Pa smo ga za kraj pitali gdje pronalazi motivaciju za rad. Kombinacija je to, ističe, unutarnjih vrijednosti i vanjskih poticaja.

- Čitav profesionalni vijek sam proveo u prosvjeti. Volim posao koji radim. Smatram da je povijest važna i zato je nastojim promovirati na raznim područjima. Kod projekata poput ovog stručnog putovanja u Egipat posebno dolazi do izražaja osjećaj smisla i profesionalnog rasta. Ovakva iskustva podsjećaju nas na to zašto radimo to što radimo i koliko naš rad može imati dugoročan utjecaj, zaključuje Šašić.