Sutra će prosvjedovati i prosvjetni sindikati: Učitelji su i prije 130 godina imali gotovo iste zahtjeve

Ako mislite da vam se čini da učitelji svako malo prosvjeduju ili štrajkaju za iste stvari, niste u krivu. Uoči velikog prosvjeda sindikata za veće plaće i mirovine, što će podržati i prosvjetni sindikati, Hrvatski školski muzej iskopao je za što su se učitelji borili davne 1896.

- Još su prije 130 godina učitelji upozoravali na potplaćenost i društveno nedovoljno priznat stalež koji je bio opterećen dodatnim obvezama bez povećanja plaće. Isticali su da njihov materijalni položaj ugrožava kvalitetu nastave i razvoj školstva te su tražili jednako povećanje plaće za sve učitelje, pravedniji sustav napredovanja, kao i socijalnu i mirovinsku zaštitu. U Napretku iz 1896. godine, u Peticiji pučkoga školstva upozorava se na neslogu i zavist u učiteljskim redovima, kao i na manja primanja u usporedbi s drugim zanimanjima, osobito u odnosu na odgovornost i društvenu važnost učiteljske profesije, naveli su na blogu Hrvatskog školskog muzeja.

'I danas, 130, odnosno 120 godina poslije, učitelji imaju slične zahtjeve'

U istom dokumentu se, par godina kasnije, poentira da bi vlada trebala brinuti o učiteljima jer narod koji ne brine o obrazovanju ne bi trebao ni postojati. Zvuči poznato?

- I danas, 130, odnosno 120 godina poslije, učitelji imaju slične zahtjeve - traže povećanje plaća koje vuče za sobom veće mirovine, smanjenje administrativnog opterećenja i veće društveno priznanje. Naglašava se da kvaliteta obrazovanja ovisi o materijalnom i profesionalnom položaju učitelja - već je sve teže naći kadar za određene predmete, poručili su iz Hrvatskog školskog muzeja.

'Mi ne zavidimo njihovo dobro, no molimo, da ne budemo njim zapostavljeni'

U Napretku iz 1896. godine vidljivo je da se pojavljuje sličan narativ kao s koeficijentima 2024. godine. Tada su se neki obrazovni sindikati uspoređivali s drugim zanimanjima koji imaju veće koeficijente od učitelja početnika.

- Mi ne zavidimo njihovo dobro, no molimo, da ne budemo njim zapostavljeni. Bolno se doimlje naše svijesti pojav, da naš đak, koji nije mogao s uspjehom da svrši više pučke škole davši se na drugo polje dobiva za kratko vrijeme veću plaću nego mi. Mi moramo da služimo 40 godina, kao i ostali činovnici, akoprem je naša služba pretegotna i ostaje uvijek ista za cijelo službovanje, dok činovnik služi lakše i udobnije, pa uz to s vremenom olakšava mu se služba. Učitelj više pučke škole morao je najmanje 12 godina da proboravi u školi, morao je da polaže tri ispita, a to jamačno iziskuje mnogo truda i troška, pa ipak on drži, da nije razmjerno nagrađen, već mnogi survao se u ponor, gdje ga bije sama tuga i nevolja; položaj materijalni mu je takov, da mu je uskraćen ne samo svaki duševni, dopušteni užitak, nego je mnogom pored obitelji uskraćen i isti zalogaj svakidašnjega hljeba, stoji u Napretku iz 1896. godine.

Cijelu objavu Hrvatskog školskog muzeja, koju je napisala Marijeta Čurbić, možete pročitati na ovoj poveznici.