Tko se krije iza odličnih rezultata učenika Srednje škole Marka Marulića iz Slatine?

Darko Špoljarić nastavnik je elektrotehničke skupine predmeta u Srednjoj školi Marka Marulića Slatina. Iza njega su 24 godine rada u školi, brojne generacije učenika, projekti, natjecanja, izvannastavne aktivnosti i jedna vrlo jasna nastavna filozofija: učenicima treba dati priliku da istražuju, pogriješe, poprave, osmisle i naprave nešto svoje. Zanimljivo je da nastavnički poziv nije bio njegov prvi plan.

– Da budem potpuno iskren, nastavnik sam postao slučajno. Nakon duljeg traženja poslova u struci dobio sam ponudu za zamjenu nastavniku na bolovanju. To je zapravo bilo dovoljno da mi se posao svidi i da ovdje ostanem toliko dugo, govori nam nastavnik Špoljarić.

U međuvremenu se okušao u različitim ulogama, bio je i ravnatelj škole, ali nam priznaje da mu je rad s učenicima u nastavi ipak najdraži dio posla.

U učionici u kojoj učenici stvaraju, a ne samo slušaju

U nastavi i izvan nje nastoji učenicima približiti STEM, elektroniku, programiranje i suvremene tehnologije na način koji je praktičan, kreativan i učenicima razumljiv. Njegovi učenici izrađuju Arduino igre, digitaliziraju poznate društvene igre poput potezanja užeta, čovječe ne ljuti se i križić-kružića, razvijaju web i mobilne platforme za vršnjačko učenje, bave se 3D printanjem, prenamjenom otpadnih materijala i kreativnim projektima od starih elektroničkih komponenti.

Posebno ga, kaže, veseli kada učenik koji u prvom razredu ne zna gotovo ništa o elektronici ili programiranju, nakon četiri godine razvije toliko znanja i interesa da u nekom području možda nadmaši i nastavnika.

– To je ono što me najviše motivira. Kada učeniku pružite priliku da razvije svoj interes i nakon nekoliko godina vidite koliko je napredovao, to je zaista poseban osjećaj, kaže nastavnik.

Njegov interes za tehnologiju ne završava u učionici. U slobodno vrijeme skuplja stara računala, a kroz godine je prikupio i pozamašnu zbirku. Ima i neobične hobije povezane s održivošću, poput izrade briketa za loženje od starog papira i piljevine.

– Oduvijek me zanimaju rješenja za što učinkovitije korištenje raznih otpadnih materijala, objašnjava.

U projekt Škola budućnosti uključio se od samih početaka

Nastavnik Špoljarić dio je Škole budućnosti od početka projekta. Za projekt je prvi put čuo zahvaljujući supruzi, također nastavnici, koja je za tvrtku Stemi i njezin projekt saznala na CUC-u i odmah zaključila da bi mu se takav način rada mogao svidjeti. Nije pogriješila.

– Od samog početka projekt mi je bio jako zanimljiv jer i sam pokušavam u učionici stvarati prilike da učenici istražuju i odabiru svoje interese. U okviru nastave to je nekad malo teže zbog kurikulumskih ograničenja, ali projekt mi je pružio podršku i materijale za rad, a i učenicima se odmah svidio, prisjeća se.

Kroz godine je sa svojim učenicima prošao većinu programa na Stemi LAB platformi. Kao posebno drag izdvaja program izrade chatbotova.

– Tada sam se prvi put susreo s načinom na koji se chatbot može napraviti. Fascinirala me činjenica da učenik u školi može napraviti nešto što se čini tako kompleksnim, kaže Špoljarić.

Dodaje da je vrijednost takvih programa i u njihovoj interdisciplinarnosti. Chatbot, primjerice, nije zainteresirao samo učenike sklone programiranju, nego i one koji dolaze iz društvenog područja i u tehnologiji su prepoznali prostor za osmišljavanje tema, scenarija i komunikacije.

Innovation Day kao trenutak koji učenici pamte

Jedan od najdražih dijelova projekta za nastavnika i njegove učenike je Innovation Day. To je završni događaj sezone Škole budućnosti na kojem učenici imaju priliku predstaviti svoje projekte, upoznati druge škole i vidjeti što rade njihovi vršnjaci.

– Moji učenici su jako uzbuđeni kada mogu sudjelovati na Innovation Dayju. Posebno nam je drago što smo se predstavljali u Expo zoni, gdje smo mogli pokazati svoj rad i izvan Škole budućnosti, govori Špoljarić.

Učenici Srednje škole Marka Marulića Slatina ondje su predstavljali svoje Arduino igre i, kako kroz smijeh kaže, prema njihovu 'ne baš skromnom mišljenju', uvijek bili pravi hit. Jedan mu je trenutak ipak posebno ostao u sjećanju.

– Bio sam posebno ponosan kada je baš moja kćer dobila nagradu za najbolje napisani blog prije dvije godine, kaže.

Projekt koji učenicima može pomoći u odabiru budućeg puta

Špoljarić smatra da je sudjelovanje u projektima poput Škole budućnosti imalo stvaran utjecaj na mnoge njegove učenike. Ne tvrdi da je projekt bio jedini razlog zbog kojeg su se odlučili za tehničke i STEM fakultete, ali vjeruje da je mnogima bio važan dodatni poticaj.

– Takav način rada učenicima je bio zanimljiv i poticajan. Iako nije bio jedini razlog, bio je jedan od dodatnih motivatora da se nakon srednje škole upišu na FERIT, FOI ili FER, kaže.

Upravo je to jedan od najvažnijih rezultata projekta: učenici kroz konkretan rad dobivaju priliku vidjeti kako izgleda stvaranje tehnologije, kako se ideja pretvara u proizvod i kako znanje iz škole može imati primjenu u stvarnom svijetu.

Škola budućnosti širi se i izvan STEM-a

Projekt Škola budućnosti posljednjih se godina širi i na teme koje nisu usko vezane uz STEM i programiranje. Kroz GenFuture sadržaje učenicima se približavaju teme poput medijske pismenosti, umjetne inteligencije, sigurnosti na internetu, održivosti i drugih vještina važnih za život u suvremenom društvu. Nastavnik Špoljarić smatra da je to dobar smjer.

– Odlična je ideja učenicima ponuditi sadržaje koji nisu nužno vezani uz STEM ili programiranje. Na ovaj način bi se učenici i kroz razne druge teme mogli zainteresirati za rad na Stemi LAB platformi, kaže.

Iako sam nije razrednik pa te teme nije implementirao kroz sat razredne zajednice, preporučio ih je kolegama koji jesu. Njihove su reakcije, kaže, vrlo pozitivne, a on sam planira neke od sadržaja uključiti kroz fakultativnu nastavu.

U njegovoj školi već se provode i aktivnosti iz područja medijske pismenosti. Sa suprugom osmišljava i provodi projekte u području eko aktivizma i školskog podcasta, a već tri godine provode fakultativnu nastavu Podcasting i medijska komunikacija. Podcast rade učenici za učenike, a iskustvo koje su stekli moglo bi, smatra Špoljarić, biti korisno i drugim školama.

Entuzijazam nastavnika često nosi cijeli projekt

No, ne skriva da postoje prepreke u školskom sustavu. Izvannastavne aktivnosti i projekti često traže dodatan angažman, vrijeme i fleksibilnost, a sustav za takav rad nije uvijek dovoljno prilagođen.

– Često je teško pronaći razumijevanje za aktivnosti izvan kurikuluma jer je obrazovni sustav još uvijek dosta nefleksibilan. Međutim, ponekad je dovoljno pronaći kolegu ili dvoje, te motivirane i zainteresirane učenike da se ipak sve isplati, kaže.

Upravo su nastavnici poput njega često ključni razlog zašto se projekti u školama doista pokrenu i zažive. Škola budućnosti daje platformu, materijale i podršku, ali učitelji i nastavnici su ti koji učenike okupljaju, motiviraju i vode kroz proces. Kao veliku snagu projekta ističe podršku.

– Škola budućnosti uvijek nudi nešto novo, ali najveća motivacija zbog koje se svake godine prijavljujem je zarazni entuzijazam Stemi tima, tvrtke koja stoji iza projekta Škola budućnosti. Sviđa mi se njihov neposredan i ležeran odnos prema nama, ali uvijek uz pravu dozu profesionalizma. Energija koju ulažu u projekt vrlo je zarazna, ističe.

Iza dobrih rezultata stoji nastavnik koji učenicima daje prostor da rastu

Kada govori o svojim učenicima, Špoljarić najviše se zadržava na njihovom napretku. Ne na nagradama, ne na prezentacijama, ne na dojmu koji ostave na događanjima, nego na onom trenutku kada učenik koji je u prvi razred došao bez predznanja iz elektronike ili programiranja, nakon nekoliko godina samostalno razvija ideje, rješava probleme i pokazuje znanje koje nadilazi očekivanja.

– Najviše me motivira kada od učenika koji u prvom razredu srednje škole ne zna ništa o elektronici ili programiranju, nakon četiri godine dobijete nekoga tko možda zna i više od vas jer ste mu pružili priliku da razvije svoj interes, kaže.

Upravo se u toj rečenici možda najbolje vidi zašto projekti poput Škole budućnosti imaju smisla. Oni učenicima ne nude samo dodatni sadržaj, nego priliku da isprobaju ono što ih zanima, povežu znanje iz različitih područja i steknu samopouzdanje da mogu stvarati nešto svoje.

U Slatini se tako, zahvaljujući entuzijazmu jednog nastavnika i njegovih učenika, tehnologija ne uči samo iz udžbenika. Ona se rastavlja, sastavlja, programira, prenamjenjuje i pretvara u konkretne projekte. A možda je upravo to najvažnija lekcija koju učenici mogu ponijeti iz škole: da znanje vrijedi najviše onda kada ga znaju primijeniti.