Ravnatelji otkrivaju što još treba mijenjati u cjelodnevnoj: 'Roditelji su bili skeptični, sad su partneri'

Roditelji su prije tri godine, kad je u 64 škole uveden eksperimentalni program cjelodnevne škole, bili skeptični. Međutim ravnatelji su sad ustvrdili da se eksperiment pokazao velikim uspjehom, a zadovoljni su kako učenici i učitelji, tako i roditelji.

Prošlog je tjedna održan Državni stručni skup ravnatelja osnovnih škola koje sudjeluju u eksperimentalnom programu cjelodnevne škole. Ravnatelji su raspravljali o tome što je u projektu dobro, na čemu treba poraditi, a prisjetili su se i izazova s početka.

Uloga ravnatelja se mijenja

Voditeljica projekta 'Hrvatska: ususret održivom, pravednom i učinkovitom obrazovanju' Sonja Jeđud Tabula predstavila je dosadašnji napredak. Nakon toga ravnatelji su sudjelovali u stručnim predavanjima i radionicama posvećenima ključnim pitanjima vođenja škole u uvjetima provedbe Eksperimentalnog programa.

Ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje Vesna Šerepac naglasila je kako uloga ravnatelja u provedbi Cjelodnevne škole nije isključivo upravna i organizacijska, nego strateška, razvojna i duboko pedagoška. Istaknula je da ravnatelji obrazovnu politiku pretvaraju u svakodnevnu školsku praksu i osiguravaju da promjena postane 'organizirana, stabilna i održiva stvarnost škole'.

'Za učenike CDŠ znači jednake uvjete i više prilika'

O iskustvima sa skupa razgovarali smo s dvoje ravnatelja. Ravnatelj OŠ Mladost u Jakšiću Boško Obradović kaže nam da je zaključak skupa bio da je cjelodnevna škola prilika za implementaciju višeg standarda obrazovanja i kvalitetnijeg razvoja školske zajednice. U tom programu se, zaključili su ravnatelji, ne gleda samo nastavni sadržaj, već cjeloviti razvoj učenika.

- Zaključili smo da za učenike CDŠ znači jednake uvjete i više prilika, za učitelje prostor za autonomiju, ugled i profesionalni razvoj, a za roditelje financijsko i organizacijsko rasterećenje. Što se tiče ravnatelja, zaključeno je da je CDŠ istovremeno prilika i odgovornost. Najvažniji zaključak je da cjelodnevnu školu trebamo voditi kao proces, a ne kao projekt. Projekt ima početak i kraj, a proces se stalno razvija, prilagođava i poboljšava. U tom procesu učitelji su inovatori, ravnatelji voditelji promjene, roditelji su partneri, a učenici su u središtu svega što radimo, priča nam Obradović.

Na čemu više treba raditi?

Rekao je da su ravnatelji prepoznali A2 program kao dobru novost. Podsjetimo, riječ je o programu potpore i potpomognutog učenja koji se održava nakon klasične nastave, a uključuje sadržaj poput igraonica, radionica i čitaonica. Obradović nam priča da su se B1 i B2 programi, odnosno izvannastavne i izvanškolske aktivnosti pokazale kao način obogaćivanja suradnje s lokalnom zajednicom, sportskim klubovima i drugim partnerima.

- Ono na čemu je potrebno više raditi je praćenje kvalitete i evaluacija projekta kako bi se rezultati koristili za konkretne promjene. Također, uspješne metode rada u A2 nastavi treba učiniti vidljivima, podijeliti ih u kolektivu i iz njih oblikovati zajednički minimum kvalitete. Smatram da je seminar bio vrlo koristan jer samo kroz razmjenu iskustava možemo voditi promjenu mudro, uključivo i razvojno, zaključio je Obradović.

Škola kao razvojni centar

I ravnateljica OŠ Podolice u Koprivnici Helena Knežević smatra da je skup bio odlična prilika za razmjenu iskustava i mišljenja, razgovor. Naglasila je da cjelodnevna škola ne mijenja samo organizaciju školskog dana, već je i prilika za kvalitetniji razvoj cijele školske zajednice.
 
- CDŠ školu postavlja kao razvojni centar u kojem se ne gleda samo nastavni sadržaj, nego cjeloviti razvoj učenika: njihovo učenje, socijalizacija, samopouzdanje, stvaralaštvo, kretanje, emocionalni razvoj i osjećaj pripadnosti školi, podijelila je neke od poruka sa skupa ravnatelja.

'Učitelj je i inovator'

Na skupu su istaknuti pozitivni aspekti CDŠ-a. Ravnatelji smatraju da novi model izjednačava uvjete i pristup obrazovanju mjerama kao što su dostupniji udžbenici, besplatni izleti i terenska nastava, dodatna oprema, stručna podrška, sadržajne i interaktivne izvannastavne aktivnosti s potpunom opremom za izvođenje programa, besplatne izvanškolske aktivnost. Napominje da se time smanjuju razlike među učenicima i jača socijalna dimenzija škole i obrazovanja u cjelini.
 
- Za učitelje CDŠ donosi prostor i vrijeme za autonomiju i jačanje vlastitih kapaciteta te promjenu dosadašnje paradigme podučavanja. Učitelj više nije samo izvršitelj programa, nego inovator, kreator aktivnosti i nositelj promjene. Uspješna cjelodnevna škola moguća je samo uz osnaženog, zadovoljnog i samopouzdanog učitelja, prenosi Knežević.

Ravnatelji prepoznati niz pozitivnih učinaka na roditelje

Ravnatelji su na skupu zaključili da CDŠ i roditeljima pruža više sigurnosti te financijsko i organizacijsko rasterećenje. Na skupu je naglašeno da i roditelji trebaju vidjeti da dulji boravak u školi nije samo čuvanje djece, nego smisleno, korisno i poticajno vrijeme. Na skupu je naglašeno da mnogi to na početku nisu razumjeli, ali sada, kada se prednosti programa jasne i vidljive, roditelji to itekako prihvaćaju.
 
- Za nas ravnatelje CDŠ je bio velik izazov u kojeg smo ušli s dozom opreza. Sada, nakon gotovo tri godine implementacije mogu reći kako su ravnatelji u CDŠ programu morali dodatno nadograditi svoju ulogu menadžera škole tako da još više ulaze u sadržajne, infrastrukturne, logističke, kadrovske, materijalne i vremenske aspekte organizacije školskog dana, tjedna i godine. Ravnatelj ima ulogu medijatora koji postavlja temelje za izgradnju kulture suradnje među kolektivom, s učenicima, roditeljima, lokalnom zajednicom pa i šire. Ravnatelj mora sustavno i strateški provoditi i pratiti kvalitetu provedbe samog programa, a pritom uvažavati i tuđa mišljenja i sadržaj programa te dobivene rezultate u konačnici koristiti za unapređenje rada škole, a sve s ciljem usmjeravanja škole prema stvarnim potrebama učenika, priča nam ravnateljica Knežević.

'Promjenom starih navika izlazimo iz svoje zone ugode'

Zaključila je da je najvažnija poruka stručnog skupa bila da program cjelodnevne škole treba voditi kao proces koji se kontinuirano razvija, iz kojeg svi uče i prilagođavaju mu se.

- Promjenom starih navika izlazimo iz svoje zone ugode i jačamo vlastite kapacitete, razvijamo kreativnost i prilagođavamo se potrebama učenika i vremena u kojem živimo, zaključuje Horvat.

Cjelodnevna škola trebala je ući u sve škole u Hrvatskoj do 2027. godine, međutim to je odgođeno do 2030., kao što smo već pisali. Razlog za odgodu je što sve škole neće biti izgrađene, odnosno proširene na vrijeme.