Treba li uvesti obvezno psihološko testiranje učitelja? 'To im je izvan opisa posla'

Ranije ove godine u jednoj pulskoj osnovnoj školi dogodio se incident. Učiteljica se, pisao je portal IstraIN, 'ponašala nesuvislo, nepovezano govorila, prijetećim tonom ispitivala djecu o osobama koje ne poznaju, spominjala drogu te izgovarala rečenice poput one da učenici mogu ući u njezin mozak i vidjeti rezultate'. Nakon tog događaja fakultete na kojima se obrazuju budući učitelji upitali smo je li potrebno uvesti obveznu psihološku procjenu zaposlenika u školama.

'Nikako ne bi smjela služiti administrativnom nadzoru'

Psiholog Željko Rački ispred Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku (FOOZOS) ističe da je psihološka procjena djelatnika u osnovnim školama izrazito osjetljivo pitanje koje zahtijeva stručno, etičko i pravno uravnotežen pristup te jasno definiranu svrhu.

- U pravilu je izvan redovnih radnih obveza, dužnosti i opisa posla djelatnika škole. Kada je stručno utemeljena, dobrovoljna i jasno pravno regulirana, psihometrijski valjana i usmjerena na dobrobit djelatnika, prevenciju profesionalnoga sagorijevanja i unapređenje kvalitete radnoga okruženja, psihološka procjena može imati preventivnu te razvojno-podržavajuću vrijednost. Međutim, nikako ne bi smjela služiti stigmatizaciji, okrivljavanju, administrativnom nadzoru ili uskraćivanju prava djelatnika škole, objašnjava Rački.

Dodaje da je profesionalno funkcioniranje složen fenomen na koji ne utječu samo osobne karakteristike, već i radni uvjeti, međuljudski odnosi i organizacijska klima škole. Također, pojašnjava Rački, ako djelatnici procjenu doživljavaju kao prijetnju radnom statusu, postoji velika mogućnost davanja socijalno poželjnih odgovora, što može smanjiti stvarnu valjanost i interpretabilnost dobivenih rezultata.

Psihološka procjena učitelja ne smije zadirati u njihov privatni život

- Zato je važno voditi računa i o zaštiti privatnosti zaposlenika. Psihološka procjena ne bi smjela zadirati u privatni život djelatnika niti služiti prikupljanju podataka o djelatnicima koji nisu izravno povezani s profesionalnim funkcioniranjem. Djelatnici moraju biti jasno informirani o svrsi procjene, načinu korištenja podataka, dostupnosti rezultata i zaštiti povjerljivosti. Posebno treba izbjeći mogućnost diskriminacije, stigmatizacije ili donošenja administrativnih odluka isključivo na temelju rezultata psiholoških mjerenja, pojašnjava Rački.

Stoga, smatra, pitanje nije treba li psihološka procjena postojati ili ne, jer ipak je riječ o složenom radnom mjestu s djecom i mladima, nego kako se provodi, s kojom svrhom i uz koje zaštitne mehanizme.

- Ako je usmjerena na podršku djelatnicima, očuvanje mentalnoga zdravlja i razvoj kvalitetnijega školskog okruženja, može imati razvojno-preventivnu i profesionalno korisnu ulogu. Međutim, ako bi se koristila kao oblik nadzora ili procjene podobnosti, mogla bi proizvesti nepovjerenje i dodatno opteretiti djelatnike u sustavu obrazovanja, zaključuje Rački.

'Nema diskriminacije'

Psihologinje Mira Klarin i Slavica Šimić s Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru ističu da pitanje psihološke procjene zaposlenika u školama nije u domeni visokoškolskog obrazovanja.

- Naime, u RH obrazovanje je dostupno svima i u tom smislu nema diskriminacije, naravno ukoliko student ima uvjete koji su propisani i koji su potrebni za upis učiteljskog studija. Što se tiče učiteljskog poziva i mentalnog zdravlja učitelja, smatramo da je ono izuzetno važno u svim zanimanjima, a osobito u zanimanjima koji se odnose na rad s najmlađima. Oni su osjetljiva skupina i naš zadatak je pružiti im priliku za učenje u najširem smislu te riječi. Stoga smatramo da je mentalno zdravlje učitelja vrlo važna komponenta kvalitete koja doprinosi razrednoj dinamici i uspjehu učenika, ne samo onog akademskog. Ulaganje u mentalno zdravlje tijekom studija i tijekom rada nužan je dio kako studijskog programa tako i cjeloživotnog učenja, smatraju Klarin i Šimić.

Što se tiče dijela povezanog s visokim obrazovanjem, ishodi učenja obvezuju ih na promicanje mentalnog zdravlja. Kao prvo, kažu, u smjeru razvoja strategija očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja i nošenja s profesionalnim stresom, ali i sposobnosti procjene primjerenosti vlastitog ponašanja kao modela za ponašanje učenika. Sve u cilju dobrobiti učenika, kao i brigu o dobrobiti učenika.

- Na našem Odjelu od sljedeće akademske godine uvodimo aktivnosti koje idu u tom smjeru, organizirat će se radionice na temu metalnog zdravlja te će se studentima pružiti mogućnost konzultacija na tu temu, uz Studentsko savjetovalište. Za te aktivnosti zadužene smo mi psihologinje. Zaključno, u obrazovanju nije dopuštena diskriminacija, dok poslodavac kroz zakonski okvir ima mogućnost i obvezu brinuti o radnoj sposobnosti, pa tako i mentalnom zdravlju djelatnika. Na kraju, mentalno zdravlje učitelja kao i svake druge osobe izuzetno je važno za zadovoljstvo sobom, zadovoljstvo poslom, a onda i za učinkovitost na poslu, zaključuju Klarin i Šimić.