Doznali smo tko je najbolja učiteljica u gradu: 'Sve su to odradili u potpunoj tajnosti'

U Osnovnoj školi Dobriše Cesarića u Zagrebu krije se najbolja učiteljica u gradu. Njeno ime je Mihaela Koren. Tako barem smatraju roditelji i učenici 4.A razreda, koji su učiteljici Koren pripremili iznenađenje koje će dugo pamtiti. Za oproštaj su joj poklonili veliki jumbo plakat, upravo s porukom da se neke stvari ne mijenjaju i da najbolja učiteljica radi u školi udaljenoj samo 600 metara od plakata.

Ne mijenjaju, jer joj je prije osam godina jedan razred pripremio isto iznenađenje. Učiteljica Koren prepričava nam i kako su roditelji i djeca ovogodišnjeg 4.A osmislila fantastičan plan kojim su joj obznanili objavu jumbo plakata.

- Jedno jutro učenici su me dočekali u razredu na svojim mjestima i svaki je učenik u rukama iznad glave držao deblji papir s predivnim porukama u boji. Neke od poruka su: S Vama rastemo, Hvala što postojite, najbolji ste, Uvijek vjerujete u nas, Vi ste naša inspiracija, Vi činite razliku, Uz Vas je škola ljepša, Ponosni smo što ste naša učiteljica, Vaše riječi ostaju zauvijek, Mi Vas jako volimo, i još drugih poruka, sve jedna ljepša od druge. To me jako dirnulo. Rekli su mi da me na mom stolu čeka tablet na kojem se nalazi film koji su u tajnosti snimili za mene. Film sadrži nekoliko slika i filmova počevši od prvog dana prvog razreda do kraja četvrtog s prigodnim porukama. U pozadinu su stavili pjesmu 'Before we say goodbye' koja mi je odmah izmamila suze na oči. Zatim su u filmu istaknuli što drugi kažu za mene (novinski članci). Sljedeći dio filma je poruka koju su snimili s djecom na školskom igralištu u kojem mi djeca poručuju da me jako vole. I zadnja poruka je glasila: 'Za nekoga tko je našoj djeci mnogo više od učiteljice. I zato ovo nije samo plakat. Ovo je ljubav cijelog razreda.' i slijedila je slika jumbo plakata, kaže Koren za srednja.hr.

'Inače sam poprilično brbljava, ali taj tren su me ostavili bez riječi'

Taj ju je dio filma, nastavlja, jako zbunio, a onda su joj učenici rekli da je na ploči papir s identičnim izgledom plakata koji će biti postavljen na Branimirovoj ulici u Zagrebu, u blizini škole. Put je to kojim njihova učiteljica dolazi u školu.

- Inače sam poprilično brbljava, ali taj tren su me ostavili bez riječi. Jedino što sam taj tren mogla je zagrliti svu djecu zajedno, a onda i pojedinačno. Sve su to odradili u potpunoj tajnosti i ništa nisam naslućivala. Samim time je iznenađenje bilo još i veće, kaže Koren za srednja.hr.

Učiteljicu, kojoj je i prije osam godina bio posvećen sličan jumbo plakat, pitamo i što joj znači poruka da je najbolja u gradu i to čak dva puta u samo nekoliko godina. Otkriva, roditelji su joj često spominjali da ima nešto posebno u njenom odnosu s djecom, ali i s roditeljima.

- No ja sam na to odmahivala rukom tvrdeći da gotovo svaka učiteljica izgradi poseban odnos s djecom i u to sam bila uvjerena. Kada četiri uzastopne godine odgajaš i učiš djecu, otkrivaš im nova znanja i upoznaješ ih s čudesnim svijetom, kada budiš njihovu želju za znanjem, podučavaš ih kako se veseliti uspjehu ili se nositi s neuspjehom, ispravljaš njihova ponašanja i učiš ih kako biti bolje dijete i bolji čovjek, stvara se jedinstvena veza. Ta djeca na četiri godine postaju i moja djeca. Plačem i ja kad su tužni, brinem o njima kada su bolesni, veselim se s njima kada su sretni. A djeca su najčudesnija bića na svijetu jer oni zaista znaju voljeti i svakodnevno pokazuju svoju ljubav, kaže Koren.

Potvrda da radi srcem i poticaj za dalje

Na to su joj roditelji uzvratili da imaju poznanike s djecom školskog uzrasta i da su upoznali još učiteljica, ali da to nije tako. Upravo da bi je uvjerili u svoje tvrdnje, ovako su joj javno obznanili da je smatraju najboljom učiteljicom.

- Prvi plakat bio je veliko iznenađenje, čast i ponos. Ali, znate i sami da ponekad nije najveći uspjeh osvojiti neku titulu ili mjesto, nego isti obraniti. Drugi plakat dobila sam od druge djece i drugih roditelja. On mi pokazuje da prvi nije bio samo kreativan način zahvale i oproštaja jednog razreda nego potvrda da radim srcem i poticaj da tako nastavim dalje. Drugim plakatom roditelji nisu pokušali smisliti novu poruku nego su se izravno nadovezali na prvi, a to mu daje sasvim novu dimenziju. Prvi plakat govori: 'Hvala Vam za ono što ste učinili za našu djecu.', a drugi mi govori: 'Nakon svih ovih godina i dalje mislimo isto.', kaže Koren.

Zanimalo nas je i što učenici najviše pamte kod dobrog učitelja ili učiteljice. Koren smatra da je to odnos i reakcija na neku situaciju koja je uz njih vezana.

- Svatko od nas sjeća se najboljih učitelja koji su na nama ostavili pozitivan trag, uvjerili nas da smo posebni i jedinstveni, vjerovali u nas možda i onda kada mi nismo vjerovali sami u sebe, podržavali nas ili probudili u nama želju da ostvarimo svoj potencijal i da težimo ostvarenju snova i budemo sretni. Ali jednako tako pamtimo i loše učitelje, one koji su bili subjektivni, nepravedni, nisu bili fer, nekako su nas povrijedili, one koji su na nama ostavili negativan trag. Ja sam još na početku svog rada čvrsto odlučila biti učiteljica koja ostavlja pozitivan trag bez obzira u kakvoj se situaciji našla i s kakvim djetetom radila, kaže Koren.

Nekada to, ističe, nije lako jer smo svi mi ljudi i ponekada griješimo.

- Ali dijete gotovo nikada ne radi loše stvari bez razloga. Najčešće nestašno dijete nije krivo što je takvo kakvo je, jednostavno ne zna drugačije. Često dolazi iz obitelji i okruženja koje nije pozitivno i poticajno. Nas učitelje to ponašanje može ljutiti, ali može nas i potaknuti da naučimo dijete da drugačije reagira, da postoji drugi, bolji način, naglašava Koren.

Voljela bi da učenici slijede njen primjer

Prelazak iz četvrtog u peti razred nije nimalo lak za učenike. Među ostalim, moraju se oprostiti i od učiteljica i učitelja koji su im ne samo prenosili znanje, nego ih i odgajali u jednoj od najvažnijih životnih faza. Omiljenu učiteljicu pitamo je li i njoj taj oproštaj ponekada težak.

- Uvijek mi je teško oprostiti se od učenika s kojima sam 'živjela' četiri godine. Mi postajemo jedna obitelj i gradimo posebnu vezu. Razredna nastava je samo prvi dio školskog putovanja u životu djece. A na kraju četvrtog razreda treba ih pustiti da dalje putuju sami, bez nas. Rastanak od onih koje voliš uvijek je tužan. Međutim, u četvrtom razredu intenzivno ih pripremam na to da im više nisam potrebna. Ja neću nestati niti ih zaboraviti, bit ću tu za njih bude li im potrebno i uvijek mi mogu doći. Ali uvjeravam ih da sve za što su prije trebali moju pomoć sada mogu sami ili da znaju kome se za pomoć mogu obratiti kada im bude potrebna, a mene ne bude u blizini. Oni su spremni krenuti dalje, spremni su dalje otkrivati nova znanja o svijetu i društvu. Svijet ih čeka i uvijek treba ići naprijed, težiti boljemu i većemu. Dajem im do znanja da vjerujem u njih, da oni to mogu. Tuga će proći. Na meni je samo da se odmaknem, da ih pustim i da pucam od ponosa dok ih promatram kako rastu i osvajaju svijet, kaže Koren za srednja.hr.

Na kraju ima i poruku za svoje četvrtaše - i njima i roditeljima zahvaljuje na javnom priznanju. Ali uz to im poručuje i da slijede njen primjer.

- Oni prvi znaju koliko truda ulažem u svoj rad i pripremu. Vide da iz svake situacije koja se dogodi meni ili njima nastojim nešto novo naučiti, ako treba drugi put postupiti bolje i pametnije jer svaki čovjek uči dok je živ, a ne samo dok ide u školu. Znaju koliko ljubavi pružam i kako se odnosim prema njima. Znaju da nastojim činiti samo dobro i pomoći baš svima kojima mogu pomoći, i djeci i kolegicama i svim ljudima koji me okružuju. Nesebično dijeliti i pomagati. Jer prije ili kasnije, dobro se dobrim vraća. Priznanje i pohvala stižu onda kada ih niti ne očekuješ. Mogu im samo reći: Idite, pa i vi činite tako, podcrtava omiljena zagrebačka učiteljica.