Jedan predmet uništava se politikom, nastavnicima ga je sve izazovnije predavati: 'Evidentno je'

Iz brojnih, uglavnom politički motiviranih razloga, povijest je predmet koji je oduvijek izazovno podučavati. Potvrđuje to i Snježana Koren s Odsjeka za povijest pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izazovi, kaže, proizlaze iz toga što se u oblikovanju kurikuluma iz ovog predmeta isprepleću interesi različitih skupina u društvu, a koje nastoje uvrstiti svoje perspektive i interpretacije u obrazovanje. A tu su i izazovi koji proizlaze iz političkih pritisaka.

- Odnosno nastojanja da se obrazovanje upotrijebi, pa i zloupotrijebi, za ostvarivanje karijernih, stranačkih i drugih političkih ciljeva. Oni su se dosad pokazali najpogubnijima za predmet zbog izrazite dominacije politike u odnosu na druge sfere i aktere društvenog života. To je u posljednjih 30-ak godina u više navrata rezultiralo politički motiviranim hajkama koje su bile povezane s kurikulumima i udžbenicima povijesti, podsjeća Koren.

Predmet povijest uništava se politikom

Na pitanje možemo li reći da se ovaj predmet uništava politikom, Koren odgovara da se ta teza može prilično dobro argumentirati. Time su se već bavila istraživanja politika povijesti u 20. stoljeću. To se prije svega odnosi na ideju da onaj tko je na vlasti ima pravo propisivati službene interpretacije povijesti koje se onda manifestiraju i u odabiru i interpretaciji sadržaja u kurikulumu povijesti.

- Ta ideja nije nova, dapače postoji otkako od kraja 19. stoljeća nastaje moderna nastava povijesti, no držim posebno problematičnim da postoji i danas u društvu koje se identificira kao liberalno-demokratsko i koje bi trebalo biti u stanju njegovati pluralizam historiografskih interpretacija. Postojanje oficijelnih interpretacija se u posljednjih 30-ak godina očitovalo se, primjerice, u izravnom unošenju stranačkih politika povijesti u kurikulume i udžbenike povijesti, posebno u vezi povijesti 20. stoljeća. U 1990-ima je u programe i udžbenike povijesti unesena politika 'nacionalnog pomirenja' koja je propagirala pomirbu ratnih protivnika iz Drugog svjetskog rata. Kao nusprodukt, otvorila je vrata revizionističkim prikazima koji su opisivali ustaše kao borce za hrvatsku samostalnost, a proglašenje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) kao obnovu hrvatske državnosti te umanjivali i negirali počinjene zločine, navodi Koren.

Dodaje da je u kurikulumima koji su nastali u posljednjih šest do sedam godina evidentno unošenje politike povijesti koja se temelji na jednakom gledanju na 'dva totalitarizma', a koja je nastala pod utjecajem širih europskih nastojanja da se u zajedničko europsko sjećanje inkorporira narativ o komunističkim žrtvama, poput onoga o fašističkim i nacističkim žrtvama.

- U hrvatskom kontekstu, ponajprije se radi o promatranju i ustaškog i jugoslavenskog komunističkog režima kroz leće totalitarizma, no u praksi i dalje prevladava antikomunistički diskurs i snažna osuda komunističkih zločina, a izbjegava se nedvosmislena osuda ustaških zlodjela. Ta je politika omogućila da se u nastavi povijesti koriste obrazovni materijali koji ustaške zločine opisuju eufemizmima te i dalje promatraju NDH kao dio hrvatske pozitivne državotvorne tradicije, pojašnjava Koren.

Slučaj povučenog udžbenika

U tom kontekstu prisjeća se posljednjeg slučaja povlačenja udžbenika povijesti za 4. razred gimnazije potkraj 2023. i početkom 2024. godine. Kao formalni razlog povlačenja udžbenika navedene su materijalne pogreške i sporne interpretacije, ponajprije u temama koje se odnose na djelovanje Katoličke crkve i nadbiskupa Alojzija Stepinca u Drugom svjetskom ratu te na Domovinski rat.

- No, činjenični propusti evidentirani su i u drugim udžbenicima pa oni svejedno nisu povučeni. Štoviše, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) i dalje omogućuje da se u hrvatskim školama koriste udžbenici koji, primjerice, koriste ustaške propagandne fotografije kojima se zataškavaju strahote Jasenovca, bez ikakvog upozorenja za učenike da se radi o propagandi. Isto tako, koriste se udžbenici koji naglašavaju pozitivnu ulogu ustaških vlasti u spašavanju djece iz ustaških logora, ali šute o tome da su te iste ustaške vlasti bile odgovorne za deportaciju i smrt više tisuća djece u tim istim ustaškim logorima. Što se tiče prikaza djelovanja Katoličke crkve i nadbiskupa Stepinca u razdoblju NDH, očito je prihvatljivije o tome šutjeti u nastavnim jedinicama posvećenima NDH, kao što to čini većina udžbenika, nego pokušati ukazati na rasprave koje danas postoje o problematičnim aspektima tog djelovanja, kao što je to pokušao povučeni udžbenik. Sve to pokazuje da se više radi o onemogućavanju otvaranja određenih tema te osporavanju određenih interpretacija, što se onda uz pomoć državnih institucija i pojedinaca iz akademske zajednice zavija u celofan stvarnih i navodnih činjeničnih propusta, upozorava Koren.

'Škola se ne bi trebala odreći svoje uloge korektiva'

Kad je riječ o učenicima, Koren ne smatra da su oni sami 'osjetljiviji' na teme poput ustaških i komunističkih zločina nego ranije, već da se naglašavanjem središnje uloge učenika u nastavnom procesu više opažaju i njihova gledišta.

- Učenici nikada nisu bili prazan papir na koji škola treba samo upisati svoje odgojno-obrazovne ciljeve, već sa sobom donose i svoja iskustva iz izvanškolskog okruženja, ali kojekakve spoznaje koje mogu biti veoma problematične. Smatram da se škola se ne bi u tom pogledu trebala odreći svoje uloge korektiva, posebice kada se radi o nepoznavanju i iskrivljavanju činjenica ili posredovanju neznanstvenih i neutemeljenih tumačenja. Ne radi se samo o nastavi povijesti već i o drugim predmetima, posebice onima u STEM području, kaže Koren.

Ako se povijest dobro podučava, dodaje, učenicima može uvelike pomoći da razumiju svijet u kojemu žive. Kako stjecanjem znanja o prošlosti koje je neophodno za razumijevanje sadašnjosti, tako i razvijanjem kritičkog odnosa prema izvorima informacija. Ipak, smatra da je teško dijeliti savjete učiteljima i nastavnicima u osnovnim i srednjim školama koji se svakodnevno suočavaju s različitim izazovima 'kojih mi koji radimo u znanosti i visokom školstvu često nismo ni svjesni'.

- Smatram da najbolje možemo pomoći posredovanjem svojih stručnih i profesionalnih znanja koja mogu biti korektiv političkim zadiranjima u obrazovanje. Pritom se ne bi smjelo događati, kao što se sada događalo, da se recenziranja obrazovnih aspekata nastavnih materijala prihvaćaju znanstvenici koji se obrazovanjem ne bave ili da stručni legitimitet političkim zahtjevima za povlačenjem udžbenika daju anonimni kritičari koji nemaju hrabrosti potpisati svoje kritike vlastitim imenom i prezimenom, zaključuje Koren.