Učiteljica objasnila kad učenik pada prvi razred: 'Ta odluka duboko zadire u emocionalni život'

Prema podacima Školskog e-Rudnika Ministarstva obrazovanja, prošle školske godine prvi razred pao je najveći udio učenika u posljednjih 10 godina. Školske godine 2024./2025. prvi razred pao je ukupno 171 prvašić, što čini 0,48 posto upisanih. U zadnjih 10 godina brojčano više prvašića palo je razred školske godine 2015./2016., ukupno njih 173, međutim taj udio je bio manji i činio 0,41 posto učenika.

Od školske godine 2020./2021. iz godine u godinu bilježimo rast udjela prvašića koji su pali razred, izuzev školskih godina 2021./2022. i 2022./2023. kad je udio bio isti (0,42 posto). Udio je konstantno ispod pola posto populacije prvašića.

Graf s padom prvog razreda po godinama | Foto: ŠeR, Srednja.hr

'Svaki takav slučaj zahtijeva ozbiljno i individualno razmatranje'

O tome zašto učenici uopće mogu pasti prvi razred razgovarali smo s učiteljicom Ivanom Sedlar iz Osnovne škole don Lovre Katića u Solinu. Sedlar više od 15 godina radi u razrednoj nastavi, a više godine je primila nagradu Ministarstva obrazovanja. Kaže da je odluka o tome da se dijete 'sruši' u prvom razredu izuzetna teška i da se donosi u konzultaciji sa stručnim suradnicima, pa i razgovoru s roditeljima.

- Ponavljanje prvog razreda osnovne škole relativno je rijetka pojava, no svaki takav slučaj zahtijeva ozbiljno i individualno razmatranje. Prvi razred predstavlja jedno od najvažnijih razvojnih razdoblja u djetetovu životu jer označava prijelaz iz predškolskog u školski sustav. Od djeteta se u tom periodu očekuje prilagodba novim pravilima, obvezama i socijalnim odnosima. Kada učenik na kraju nastavne godine ne uspije ostvariti ishode predviđene za prvi razred, odluka o ponavljanju razreda ne donosi se isključivo na temelju školskog uspjeha. Naime, tek nakon cjelovite procjene djetetovih sposobnosti, razvoja i potreba može se donijeti ispravna odluka. Među najčešćim razlozima zbog kojih učenici ponavljaju prvi razred ističe se nedovoljna školska zrelost. Iako dijete može zadovoljiti dobni kriterij za upis u školu, njegova fizička, emocionalna, socijalna i kognitivna spremnost ne razvijaju se uvijek jednakim tempom, objašnjava nam učiteljica Ivana Sedlar.

Veliku ulogu igra i socijalizacija

Neka djeca imaju poteškoća s održavanjem pažnje i koncentracije, sporije usvajaju predčitalačke i predmatematičke vještine ili im je potrebno više vremena za razvoj radnih navika i samostalnosti, pa im je potrebna još jedna godina da usvoje gradivo.

Važan čimbenik za donošenje te odluke može biti i emocionalna nezrelost, odnosno ako dijete teško podnosi odvajanje od roditelja, ne uspijeva regulirati svoje emocije ili se teško prilagođava školskim pravilima. Učiteljica Sedlar naglašave da te poteškoće ne moraju biti odraz nedostatka sposobnosti, već mogu ukazivati potrebu za dodatnim ulaganjem vremena i podrškom. 

- Socijalna spremnost također ima važnu ulogu u uspješnom školovanju. Učenik koji ne uspijeva ostvariti primjerene odnose s vršnjacima, teško surađuje u skupini, ne razumije pravila zajedničkog života ili pokazuje izražene probleme u komunikaciji može se suočiti s dodatnim preprekama u učenju i prilagodbi školi. Razlozi za ponavljanje prvog razreda mogu biti povezani i sa zdravstvenim teškoćama, specifičnim teškoćama u učenju, jezičnim i govornim poteškoćama ili nedovoljno prepoznatim posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. U nekim slučajevima teškoće se u punoj mjeri uoče tek nakon polaska u školu, kada zahtjevi nastavnog procesa postanu složeniji i vidljiviji, dodaje učiteljica.

'Uspjeh učenika nije isključivo rezultat njegovih sposobnosti'

Utjecaj mogu imati i obiteljski i socijalni čimbenici. Dijete ponekad ne ostvaruje očekivane rezultate u školi jer nema dovoljnu podršku obitelji, na primjer jer je obitelj u teškoj financijskoj situaciji, zbog promjene životne sredine ili drugih stresnih situacija. 

- Uspjeh učenika nije isključivo rezultat njegovih sposobnosti, nego i međudjelovanja brojnih drugih čimbenika. Učitelj će zaključiti da dijete nije spremno za upis u drugi razred tek nakon dugotrajnog praćenja njegova napretka i nakon što su iscrpljene različite mogućnosti podrške. Takva procjena temelji se na činjenici da učenik nije usvojio temeljne ishode prvog razreda, poput početnih vještina čitanja, pisanja i računanja, da ne može samostalno pratiti nastavu, da pokazuje izražene teškoće u pažnji i organizaciji rada ili da njegova emocionalna i socijalna zrelost značajno odstupa od očekivane za dob, navodi učiteljica.

To nije kazna zbog neuspjeha

U donošenju takve odluke sudjeluju i stručni suradnici škole, a često se traži mišljenje drugih stručnjaka kako bi se osiguralo da odluka bude donesena u najboljem interesu djeteta. Učiteljica Sedlar smatra da odluka o ponavljanju prvog razreda može biti opravdana, ali samo kao krajnja mjera i nakon što su prethodno iskorišteni svi oblici stručne i pedagoške pomoći.

- Ponavljanje razreda ne bi smjelo biti shvaćeno kao kazna zbog neuspjeha, nego kao mogućnost da dijete u vlastitom tempu stekne temeljna znanja i razvije potrebnu razinu zrelosti za nastavak školovanja. U pojedinim slučajevima dodatna godina može pozitivno utjecati na samopouzdanje, uspjeh i cjelokupni razvoj učenika, navodi učiteljica.

Međutim važno je voditi računa i o mogućim negativnim posljedicama ponavljanja razreda, poput osjećaja neuspjeha, smanjenog samopouzdanja ili poteškoća u socijalnoj integraciji s novom generacijom učenika. Učiteljica Sedlar stoga naglašava da svaka odluka mora biti individualizirana, stručno utemeljena i donesena u suradnji roditelja, učitelja i stručnih suradnika.

'Ta odluka nikad nije samo administrativna'

Ona sama u 15 godina rada nije morala donijeti odluku o ponavljanju prvog, niti bilo kojeg drugog razreda. Priča nam da je zahvalna na tome jer smatra da je riječ o jednoj od najtežih i emocionalno najzahtjevnijih odluka s kojima se učitelj može suočiti tijekom svoje karijere.

- Odluka o ponavljanju razreda nikada nije samo administrativna. Ona duboko zadire u emocionalni život djeteta i njegove obitelji. Zbog toga vjerujem da takvu odluku treba donositi isključivo kada su iscrpljene sve mogućnosti podrške i kada stručni tim procijeni da je ona doista u najboljem interesu učenika. Upravo zato smatram velikom profesionalnom i ljudskom vrijednošću činjenicu da do sada nisam bila suočena s takvom situacijom. Istodobno sam svjesna da se iza svakog uspješno završenog prvog razreda krije zajednički rad učitelja, roditelja i samoga učenika, komentira učiteljica Sedlar.

Važnost preventivnog djelovanja

Kaže nam da se uz dobru suradnju s roditeljima, redovitu razmjenu informacija i pravodobno reagiranje na eventualne teškoće, izazovi obično prevladaju prije nego što se pojavi potreba za razmatranjem ponavljanja razreda. 

- Smatram da je činjenica da nisam morala donositi takvu odluku potvrda važnosti preventivnog djelovanja, kontinuirane podrške učenicima i partnerskog odnosa između škole i obitelji. Kada dijete uz odgovarajuću pomoć uspije ostvariti očekivane ishode i s osjećajem uspjeha prijeđe u drugi razred, to predstavlja zadovoljstvo ne samo za učenika i roditelje, nego i za učitelja, kojemu je upravo napredak svakog djeteta najveća profesionalna nagrada, naglašava učiteljica.

'Roditelji imaju važnu ulogu u procjeni spremnosti svojega djeteta'

Ivana Sedlar svaki slučaj ponavljanja razreda gleda kao podsjetnik da je važno obratiti pozornost na individualne potrebe djeteta i okolnosti koje su dovele do tog ishoda. Neka djeca ne završe prvi razred zato što su upisala školu prije nego su za to bila spremna, pa učiteljica naglašava i važnost pravovremenog upisa.

- Smatram da roditelji imaju važnu ulogu u procjeni spremnosti svojega djeteta za polazak u školu jer ga najbolje poznaju i mogu uočiti eventualne teškoće ili područja u kojima mu je potrebna dodatna podrška. Ponekad dodatna godina provedena u vrtiću može pridonijeti većoj zrelosti i uspješnijoj prilagodbi školskim zahtjevima. Smatram da svaki pojedini slučaj treba promatrati s posebnom pažnjom. Pravodobno prepoznavanje djetetovih potreba, kvalitetna suradnja roditelja i škole te individualizirani pristup mogu značajno smanjiti mogućnost školskog neuspjeha i omogućiti svakom djetetu uspješan početak obrazovanja, navodi učiteljica Sedlar.

Učiteljica je za model bez brojčanih ocjena u prva dva razreda

Smatra i da bi ukidanje brojčanih ocjena u prvom i drugom razredu osnovnih škola bilo opravdano. Objašnjava da suvremeni pedagoški pristup naglašava cjelovit razvoj djeteta, a ne isključivo vrednovanje postignuća brojkom. 

- Sklona sam takvom modelu jer vjerujem da učenici u prvim godinama školovanja trebaju prije svega razvijati pozitivan odnos prema učenju. Trebaju razvijati osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, bez dodatnog pritiska koji brojčano ocjenjivanje često nosi sa sobom. Brojčana ocjena, osobito u prvom i drugom razredu, ne može uvijek dovoljno precizno prikazati stvarni napredak učenika, smatra učiteljica Sedlar.

'Takav pristup omogućuje jasnije prepoznavanje djetetovih jakih strana'

Naglašava da se djeca razvijaju različitim tempom, a njihove individualne sposobnosti i razvojne osobitosti često se ne mogu svesti na jednu brojku. Ona vjeruje da je opisno praćenje učenika mnogo vrednije, kao i kontinuirana suradnja s roditeljima.

- Takav pristup omogućuje jasnije prepoznavanje djetetovih jakih strana, ali i područja u kojima mu je potrebna dodatna podrška. Smatram da bi ukidanje brojčanih ocjena moglo doprinijeti ublažavanju straha od pogreške i jačanju unutarnje motivacije za učenje. U najranijoj školskoj dobi važno je da dijete uči zbog znatiželje, želje za napretkom i osjećaja osobnog uspjeha, a ne prvenstveno zbog ocjene. Međutim, smatram da ukidanje brojčanih ocjena ne znači i ukidanje odgovornosti škole da prati ostvaruje li učenik temeljne odgojno-obrazovne ishode, obrazlaže učiteljica Sedlar.

'Cilj nikada ne smije biti 'zadržati' dijete u prvom razredu zbog formalnih kriterija'

Međutim, dodaje da bi i u sustavu bez brojčanog ocjenjivanja trebala postojati mogućnost da se u iznimnim slučajevima donose odluka o ponavljanju prvog razreda ako se procijeni da dijete nije spremno za nastavak školovanja u drugom razredu.

- Smatram da cilj nikada ne smije biti 'zadržati' dijete u prvom razredu zbog formalnih kriterija, nego mu omogućiti dodatno vrijeme za razvoj i stvaranje čvrstih temelja za uspješno daljnje školovanje. Stoga podržavam ukidanje brojčanih ocjena u nižim razredima osnovne škole jer vjerujem da one nisu najvažniji pokazatelj djetetova napretka. Istodobno smatram da obrazovni sustav mora zadržati mogućnost individualne procjene i donošenja odluke o ponavljanju prvog razreda u rijetkim i opravdanim slučajevima. Uvijek u takvim situacijama glavna vodilja trebala bi biti ono što je u najboljem interesu djeteta. U središtu odgojno-obrazovnog procesa treba biti dijete i njegov cjeloviti razvoj, a ne sama ocjena ili formalno pravni okvir školovanja, zaključuje učiteljica Sedlar.