Ante je 20 godina radio u tvrtki pa se zaposlio u školi: 'Došao sam u pravom trenutku'

Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je prije dvadesetak godina. Predavali su mu profesori Čaldarević, Afrić, Žunec, Cifrić, Čulig. No, tijekom studija nije mu se upalila profesorska svjećica. To se Anti Horvatiću dogodilo tek nakon 20 godina rada u realnom sektoru.

- Iako dolazim iz obitelji profesora, tada me profesionalni put više privlačio prema gospodarstvu i korporativnom sektoru. Prvi posao pronašao sam u velikoj reklamnoj agenciji, a ubrzo sam prihvatio poziv druge agencije u kojoj sam se zadržao gotovo dvadeset godina. Bio je to dinamičan i zanimljiv profesionalni put. Radio sam na velikom broju kampanja i komunikacijskih projekata, surađivao s različitim kompanijama, institucijama i organizacijama, upoznao stotine ljudi i imao priliku sudjelovati u projektima koji su, svaki na svoj način, imali stvaran utjecaj na društvo. Radio sam u gospodarstvu, na političkim kampanjama, komunikacijskim projektima od javnog interesa i brojnim drugim poslovima koji su me naučili kako funkcioniraju ljudi, organizacije, tržište i komunikacija. A onda se, nakon gotovo dvadeset godina, posve neočekivano stvorila jedna nova ideja, a to je da dio svog profesionalnog iskustva pokušam vratiti tamo gdje sam se za njega izvorno i obrazovao, započinje Horvatić.

'U školi sam vodio jedan iskren i opušten razgovor gdje nije bilo bitno na koju stranu stola sam sjeo'

Naime, Horvatić se odlučio javiti na natječaj za nastavnika Politike i gospodarstva u Gimnaziji Lucijana Vranjanina u Zagrebu. Tako je prošlo polugodište radio kao zamjena te, kako prepričava, praktički se preko noći našao u svijetu gimnazijske učionice i rada s maturantima, 'tim prekrasnim mladim ljudima', kako ih opisuje.

- Već sam razgovor za posao ostavio je na mene neobičan dojam. Osjetio sam neku potpuno drugačiju energiju od one na koju sam bio naviknut u poslovnom svijetu. Vibra na razgovoru u školi, gdje su bili ravnatelj i stručna služba, bila je izrazito pozitivna, a ne usiljena kao što to zna biti u korporativnom svijetu. Odmah smo prošli mane i prednosti prelaska iz jednog sustava u drugi te sam napokon vodio jedan iskren i opušten razgovor u kojem nije bilo bitno na koju stranu stola sam sjeo te jesam li sjeo na stolicu crvene ili bijele boje. U školi su mi rekli 'javit ćemo vam odluku, bilo pozitivnu ili negativnu, 31. 12. 2025.' te je tako i bilo. Nisam znao u što ulazim, nisam imao iskustvo rada s učenicima i nisam znao hoće li mi takav posao odgovarati. Ali znao sam da je osjećaj dobar te mi je već nakon prvog sata bilo postalo jasno da je to ono što želim raditi, navodi Horvatić.

Rad s mladim ljudima pokazao mu je koliko nastava može biti više od prenošenja znanja. Upravo Politika i gospodarstvo pruža mu priliku, ističe, da razgovara o stvarnom svijetu, od gospodarstva, politike i društva do medije, marketinga i demokracije. Kao i o svakodnevnim situacijama s kojima će se učenici vrlo brzo susresti nakon izlaska iz škole.

- Upravo tu vidim i najveću vrijednost svog prethodnog profesionalnog iskustva jer u učionicu nisam došao samo s diplomom sociologa. Došao sam s iskustvom rada u gospodarstvu, desecima realiziranih oglašivačkih kampanja, stotinama komunikacijskih projekata, iskustvom rada na političkim kampanjama, projektima od javnog interesa i iskustvom stvarnog poslovnog svijeta. Kada govorimo o marketingu, mogu im objasniti kako izgleda kampanja iza koje stoji stvarni klijent. Kada razgovaramo o političkoj komunikaciji, mogu govoriti o iskustvima iz stvarnih političkih kampanja. Kada razgovaramo o gospodarstvu, mogu im približiti ono što se događa iza teorijskih pojmova koje uče. A kada govorimo o komunikaciji, mogu im pokazati zašto neke poruke funkcioniraju, a druge ne. Učenici su to prepoznali I valorizirali stvaranjem dodatnog interesa za svijet koji ih okružuje jer možda ne poznaju uvijek sve definicije iz udžbenika, ali itekako dobro prepoznaju kada im netko govori iz vlastitog iskustva, veli Horvatić.

Gimnazija Lucijana Vranjanina Zagreb | foto: web škole

'Mislim da sam u učionicu došao u pravom trenutku'

Ipak, Horvatić naglašava kako ne želi romantizirati svoj ulazak u prosvjetu. Svjestan je svojih nedostataka - nije imao iskustva rada s učenicima, morao je ponovno usvajati pedagoška znanja koja je položio prije više od dvadeset godina, učiti administrativne procedure i rad u e-Dnevniku te se iznova prilagođavati potpuno drugačijem profesionalnom okruženju.

- Uživao sam u gotovo svakom satu. Posebno mi je bilo zanimljivo promatrati kako se odnos učenika prema predmetu mijenja kada shvate da ono što razgovaramo nije samo 'gradivo', nego nešto što već postoji oko njih i što će vrlo brzo postati dio njihovog vlastitog života. Nakon šest mjeseci mogu bez pretjerivanja reći da sam proveo jednih od najljepših šest mjeseci svoje profesionalne karijere. Želim nastaviti raditi s gimnazijalcima i nastaviti razvijati svoj način poučavanja predmeta Politika i gospodarstvo. Želim iskustvo iz realnog sektora pretvoriti u dodatnu vrijednost za učenike, ali istodobno i dalje učiti kako biti bolji profesor. Možda sam u učionicu došao dvadesetak godina kasnije nego što sam mogao, ali mislim da sam došao u pravom trenutku. Iz tog razloga želim i ostati u učionici, priznaje Horvatić.

A kako se konkretno snašao s e-Dnevnikom?

- Kao osoba čije je zadnje sjećanje dnevnika ona velika knjižurina u gimnaziji, a u osnovnoj školi smo znali i po glavi dobiti s dnevnikom, sustav e-Dnevnika me ugodno iznenadio. Učio sam u hodu, ali uredno sam upisivao sate, izostanke, ocjene, provjere znanja te sam siguran da nije bilo potrebe da se korigiraju stavke iz mog predmeta. Jedino bi na tokenu produljio aktivno vrijeme trajanja brojčane lozinke, ističe.

'Učenici su mi rekli da sam ih kupio jer sam im se obraćao na 'Vi kolega''

Horvatić kaže da su ga učenici prihvatili jako dobro, te da mu to govore učenici, ali i kolege iz zbornice i stručnih službi. Ističe, pozvali su ga na maturalnu večeru svega par mjeseci nastave po jedan sat tjedno po razredu.

- Uz to, poslije svakog sata učenici su me redovito pitali pitanja iz struke, što mislim o određenom studiju, ali i pitanja iz sporta i slično, poput onih o NBA, UEFA Ligi prvaka pa i modela tenisica ili automobila. Po završetku su mi učenici rekli da sam ih 'kupio' na početku jer sam im se obraćao na 'Vi kolega', 'Vi kolegice' i da su osjetili poštovanje s moje strane, ističe Horvatić.

A kako su ga prihvatili kolege?

- Kolege iz Zbornice su me prihvatili sjajno, nisam osjećao skepsu, mada sam siguran da je bilo. Nakon nekoliko tjedana sam počeo dobivati pozitivni feedback od kolega. Nije odmogla niti činjenica da sam prilagođavao drugi dio radnog vremena da preuzmem zamjene ili čuvanje učenika na maturi i slično. Generalno, kolektiv me prihvatio sjajno, izdvaja Horvatić.

'Plaćom sam bio zadovoljan. Svjestan sam da je to mali fond sati i da sam početnik'

Priliku koristimo da još podrobnije pitamo o nastavi Politike i gospodarstva. Odgovarajući na pitanje o udžbeniku, Horvatić veli da je on sam po sebi dobar, malo zastario s nekim podatcima, ali generalno lak za rad.

- Nastojao sam svakom pojmu dati nekoliko dimenzija, povijesnu, društvenu, a tek onda sam dao pojmovni kontekst. Kurikulum je dobar, ali ruku na srce, u predmetnom periodu smo u realnom vremenu mogli pratiti situacije poput kohabitacije Premijera i Predsjednika, krize koalicija, odabira predsjednika sudova, rad u parlamentu. S druge strane, društvene mreže su nam omogućile dobar izvor materijala izbornih kampanja za analize, veli Horvatić.

Već smo izvještavali o slučajevima gdje nastavnici izlaze iz školskog sustava u realni sektor, a jedan od razloga koji tada navode je bolja plaća. Zato Horvatića pitamo o plaći, kao i o potencijalnom članstvu u sindikatima.

- S obzirom da sam bio u statusu ekvivalenta tri sata dnevno, a ostatak u agenciji, plaćom sam bio zadovoljan. Svjestan sam da je to mali fond sati i da sam početnik. Zasad nemam osobno iskustvo sa sindikatima, ali s obzirom na ipak poboljšan materijalni status prosvjetnih radnika, mišljenja sam da idu u dobrom smjeru, navodi Horvatić.

'Moj pokojni otac neprestano mi je govorio da bi ja bio odličan predavač'

Horvatića pitamo i kakve je reakcije izazvalo što odlazi na zaposlenje u školu. Dobio je punu podršku obitelji i prijatelja, navodi.

- Inače, moj pokojni otac je radni vijek proveo predavajući u vojnim akademijama i neprestano mi je govorio da bi ja bio odličan predavač. Tužna, ali i sjetna okolnost je da su me obavijestili iz gimnazije da su se odlučili za mene, a otac je preminuo doslovno nekoliko minuta poslije, Bilo je očekivano, preminuo je u 93.-oj godini okružen obitelji. Pričekao je odluku, prisjeća se Horvatić.

Horvatić je u agenciji trenutačno u administrativnom statusu direktora. Formalno je tamo i dalje zaposlen dok ne skupi punu satnicu. Kako mu je u srpnju istekao ugovor na određeno od 15 sati tjedno jer je bio zamjena kolegici koja je uzela neplaćeni odmor, sada je u potrazi za poslom u srednjim školama s cijelom satnicom, zaključuje.