Fotografska skitnja Slavonijom pokazala koliko je (ne)ravna i bogata ponudom

Dobio sam poziv kao novinar da pođem popratiti projekt dviju školu pod nazivom fotografske skitnje Slavonijom, a prva pomisao bila je kako će biti čudno fotografirati ravne površine. Slatko sam se prevario, Slavonija nije posve ravna, a nisam više ni ravnodušan prema cilju projekta Obrtničke i Tehničke škole u Požegi.

Projekt FotoAvantura – Fotografske skitnje Požeštinom i okolicom, dobitnik je natječaja Ministarstva turizma ‘Promocija strukovnih zanimanja za turizam’, a proveli su ga Obrtnička škola i Tehnička škola iz Požege, uz pomoć Turističke zajednice grada i turističke agencije Green Gate Travel. Cilj im je nekoliko puta godišnje privući foto turiste koji će kroz objektive moći otkriti bisere Slavonije. U projektu uz profesore obje škole sudjeluju i njihovi učenici, kao fotografi i programeri.

Čim sam stigao u Požegu, zaputili smo se prema posavskom selu Siće, koje se nalazi na listi zaštićenih kulturnih dobara nematerijalne kulturne baštine, s razlogom. Kako sam tamo saznao od članova Kulturno umjetničkog društva Radinje iz Siča, njihov govor je toliko specifičan, dubok, da ga rijetko mogu razumjeti u okolnim selima. Najstariji među članovima objašnjavali su skupini foto entuzijasta kako se prije u školama redovito dobivala jedinica kada bi netko koristio njihov govor u izričaju ili pismu, a danas se posebno uči i cijeni.

Slavonska sela mogu puno ponuditi foto avanturistima

Posebno dojmljivo bilo je u gostima na imanju obitelji Derjanović koje se uređuje u selu, a nadolazećim generacijama će pokazati kako se nekoć živjelo, ali i kako neke stvari nisu ni prije bili tabu. Tako su u kućama imali sobe pod nazivom ‘kućari’ gdje su stariji članovi obitelji odlazili u potrebu za intimnim trenucima. Soba je znalo biti više od jedne, a postojala je potreba za njom jer bi u velikoj spavaćoj sobi spavali svi ukućani, od najmanjih do najstarijih.

Spomenuti govor je vrlo zanimljiv, ali i značenje pojmova, pa je tako stol stolica, a trpeza stol. KUD se uglavnom financira osobnim sredstvima mještana, ponešto iz županijskog fonda, a pripremaju se nastup u popularnom TV kvizu kako bi zaradili dodatni novac za putovanja i nastupe. Selo ima malo preko 200 stanovnika, a u KUD-u ih je gotovo pola. Za ove ostale sumnjamo da ne mogu hodati, jer je riječ o uistinu zabavnoj družini koja je spremno pozirala pred objektivima u nošnjama. Nisu to napravili s kiselim osmijehom na licu, nego sa željom da prenesu kulturu i nasljeđe svojeg sela u šire krajeve. Sastaju se gotovo svaki drugi dan, a nije svaka akcija vezana uz plesanje i pjevanje. Tako oni kose okolicu crkve, uređuju park za djecu, a stignu ponešto otpjevati i otplesati. U njihovu vlasništvu je 12 originalnih nošnji dok su ostale replike. Kada imaju nastupe na Đakovačkim vezovima ili Vinkovačkim jesenima, žene se moraju obući u selu što zna potrajati dva sata, a u autobusu stoje kako se nošnje ne bi pokvarile. Za odlazak na WC nismo pitali.

Nije bilo puno pitanja ni u eko-etno selu Stara Kapela, malenom, ali s velikom pjesničkom dušom. Selo u kojem treba uživati u tišini i citatima poznatih slavonskih pisaca postavljenih duž glavne ceste.

Drugi dan rezerviran za vino, prirodu i kozmičku ljubav

Drugi dan foto avanture krenuli smo prema Papuku, preko Kutjeva, na imanje u vlasništvu vinarije Kutjevo koje je u 17. stoljeću bilo među najvećim imanjima na području Europe. Dvorac Kutjevo nalazi se tik uz vinariju, a obilazak podruma, jedinom mjestu u Hrvatskoj na kojem se vino toči neprekidno od 1232. godine je poseban doživljaj. Poglavito zbog zanimljivog vodiča čiji je glavni adut čaša koja se puni raznim delikatesama iz obližnjih bačvi. U središtu vinarije je kameni okrugli stol koji garantira posjetiteljima dobar ljubavni život jer se s njega prenosi kozmička energija Baruna Trenka i Marije Terezije, koji su po anegdoti, na njemu ljubovali.

U prodajnom prostoru nalaze se replike crteža akademske kiparice Grete Turković, supruge posljednjeg vlasnika prije nacionalizacije za doba komunizma. Zdenko je bio vrsni poznavatelj sorti vina, a svaku je posebno opisivao supruzi. Njihove sorte, kreativno iskazane, čuvaju se u Državnom arhivu.

Vinarija je posebna i po drugoj najvećoj hrvatskoj bačvi od 53.520 litara što je atrakcija za fotografiranje sama po sebi. Priča ide tako da bačvari inzistiraju da prilikom čišćenja uđu mokri iznutra, jer ako će biti mokri izvana, potrebno je napravi balans.

Papuk i posebna priča planinarskog doma Jankovac

Prije posljednje destinacije, morali smo svratiti do Ružica grada, dvorca i utvrde nedaleko od Orahovice. Za potpuni dojam prostora najbolja je fotografija napravljena dronom, a impresivna utvrda u kamenu ima rupe, na mjestima koji su služili za stavljanje daski, kako bi se napravili katovi.

Kratka vožnja po Papuku dovela nas je do bisera planinarskog doma vlastelina Josipa Jankovića, poznatog kao grofa koji to nikad nije bio. On je još početkom 19. stoljeća prepoznao ljepotu tog kraja, uredio slap poznat danas kao ‘Skakavac’. A sve to bilo je dovoljno da izgrađeni planinarski dom postane popularno okupljalište Slavonaca u prošlom stoljeću. Danas ćete u njemu pojesti dobar grah, a fotoavanturisti će moći birati između odličnih kadrova.

Na putu natrag do Požege prisjetili smo se romantičnog doba Hrvatske nogometne lige u prolasku kroz Veliku, mjestu gdje je nekoć Kamen Ingrad u neizvjesnosti držao veliki Schalke.

Domaćini su se pobrinuli za autohtonu hranu pa smo tako opet otkrili stara zaboravljena jela, kroz projekt Etnološkog odjela Gradskog muzeja pod nazivom ‘Muzej u loncu’. Ako ste mislili da znate sve o ćevapima, vrijeme je da se zaputite u Požegu i probate požeški vinogradski ćevap.

Slap Skakavac na Papuku

*Napomena: Autoru teksta plaćeni su svi troškovi nastali u projektu

Odgovori