Iako smo u 21. stoljeću, dio studentskih paviljona nema – hladnjak: Studenti otkrili kako se snalaze
Život u studentskom domu je posebno iskustvo, to je nešto što će vam svi potvrditi. Nekima to lakše pada, nekima teže. Naravno, sve ovisi i o tome s kime ste u sobi, ali i u kojoj ste sobi. Postoje domovi koji nude više stvari, a postoje i oni koji nemaju ni neke osnove u sobama, kao što je na primjer hladnjak.
Foto: Dominik Smolak
Među svakodnevne stvari koje su inače nešto što se podrazumijeva, spada i posjedovanje hladnjaka. Ako to niste preživjeli, vjerojatno vam je teško zamisliti život bez hladnjaka, no dobar dio zagrebačkih studenata tako živi. Naime, sobe u studentskom naselju Lašćina te Stjepan Radić u neobnovljenim paviljonima (peti i šesti) nemaju hladnjak.
Riječ je o problemu koji zaista utječe na svakodnevni život, pogotovo ako ste tip koji ujutro voli popiti kavu s mlijekom. No, čak i da niste – neimanje hladnjaka u sobi znači da ne možete nikad imati neke ozbiljne zalihe hrane, a i ako imate nešto kvarljivo, imate to s planom da čim prije to pojedete.
‘Snađi se druže’
Na svu sreću, studenti su vrlo snalažljivi pa su i ovom problemu spremno doskočili. Svatko ima svoj način nošenja s tim problemom, no nitko ne očajava. Koja su sve moguća rješenja za ovaj problem, donosimo u nastavku!
– Smještena sam u petom paviljonu doma Stjepan Radić, a peti i šesti paviljon su mi oduvijek bili prioritet zbog većih soba i kupaonica koji dijele samo dvije sobe, a ne cijeli kat kao u trećoj kategoriji. Jedna od mana koja dolazi s tim je to da nemamo hladnjak, ali i manjak mjesta za stvari. Međutim te stvari meni ne predstavljaju velik problem jer uvijek postoje alternative – poput ostavljanja stvari na prozoru. Budući da je u Zagrebu većinom temperatura prihvatljiva za takvo što, peti i šesti paviljoni su redovito ukrašeni vrećama i tetrapacima mlijeka. Također tu je i mogućnost kupovanja hladnjaka s cimericom… U svakom slučaju, smatram da su razne metode “snađi se druže” ono što čini studentski život zanimljivijim, rekla nam je Ivana s Medicinske biokemije.
Ako ste ikada posjetili studentsko naselje Stjepan Radić, sasvim sigurno ste i sami vidjeli vrećice na prozorima. U slučaju da niste, evo kako to izgleda iz perspektive jedne stanarke.
improvizirani hladnjak u studentskom domu Sava | foto: čitateljica Srednja.hr
– Najveća mana je što nema hladnjaka, ali i što još uvijek nema WiFija. Što se tiče hladnjaka, snalazim se tako da uglavnom jedem u menzi… Kada ne jedem u menzi, skuham si instant juhu ili noodlese. Uglavnom kod sebe imam neki namaz koji nije kvarljiv. Većina ljudi ionako skroz rijetko kuha u domu, tako da po meni to nije neki strašni nedostatak. Ionako se navikneš se na život bez hladnjaka kada se nađeš u toj situaciji…Trenutno nemam ništa na prozoru, no i inače to izbjegavam – bojim se da će mi pasti stvari čim malo zapuše! Znam da se neki odluče kupiti vlastiti hladnjak, no osobno to još nisam napravila, rekla nam je Matea (18) s Ekonomije.
Previše za studente
Iako kupovina hladnjaka djeluje kao dosta razumna stvar za napraviti, ustvari se jako malen broj studenata odlučuje na to. Studentski život je nepredvidljiv i rijetko kada možete nešto planirati, pogotovo neku obavezu. Kupovina hladnjaka u dogovoru s cimerom/icom… Definitivno prevelika obaveza za studentsku glavu.
– Trenutno sam u studentskom domu Stjepan Radić, u petom paviljonu. Kao najveću manu bih istaknula manjak mjesta, ali odmah iza toga slijedi manjak hladnjaka. Trenutno mi to ne pada teško zato što je dovoljno hladno da mogu stvari staviti na prozor, no ne znam što će biti na ljeto. I sada se trudim ne kupovati kvarljive proizvode, osim ako ih ne planiram odmah konzumirati. Iako je ovo super smještaj za ono koliko plaćam. Kako bi rekli – koliko para, toliko i muzike. Mislim da su sve to čari studiranja… Kada ćete još morati kupovati hranu kalkulirajući kada će se ona pokvariti i hoćete li ju stići pojesti do tada? Nema boljeg od studentskog života, zaključila je Maria (18) s Filozofskog.
Bilo da je zaista riječ o čarima studiranja ili lažima koji si studenti govore kako bi uspjeli preživjeti jad zvan ‘studentski život’, tako je kako je. Iako djeluje kao dosta jednostavan problem i vrlo lako rješiv, kada je išta bilo jednostavno sa studentima?
