Pretraga

Komentar: Blago nama s ovakvim studentima, koji se bune i urlaju samo protiv znanosti

A- A+

Naši studenti osjećaj su osviještenosti prema nepravdi, onaj žar za bunt i prosvjed, za urlanje i skakanje i pjevanje na hladnoći dobili tek sada. Razlog? Cjepivo. Jedno od najvećih i najvažnijih biomedicinskih dostignuća koje je pomoglo efektivno iskorijeniti desetke teških, smrtonosnih bolesti. Stoljetna znanost koja stoji iza razvijanja svih cjepiva pa tako i ovih protiv koronavirusa. Upravo je to bio povod našim studentima da se po društvenim mrežama počnu umrežavati i planirati prosvjede. Blago nam s ovakvim studentima koji prosvjeduju, bune se i urlaju samo protiv znanosti.

cjepivo

Foto: Unsplash; Mat Napo

Prije pedeset godina. Prije samo pedeset godina riječ ‘student’ značila je nešto potpuno drugačije. Značila je hrabrost. Aktivizam. Borbu. Upravo je na leđima studenata i njihovim prosvjednim marševima, na mnoge načina, održano Hrvatsko proljeće; upravo je zbog njihovog uključivanja toliko odjeknulo i upravo zato što su studenti toj borbi dali svoj obol, danas o tome pričamo kao o nekoj grandioznoj pojavi u hrvatskoj povijesti.

Samo pedeset godina kasnije studenata, osim na fakultetima, u pretrpanim knjižničnim čitaonicama i redovima za menzu – gotovo pa i nema. U društvenom životu, na prosvjednim marševima, u javnim savjetovanjima, u prepucavanjima, aktivizmu, borbi, jednostavno ih nema. Ako ne shvaćate odmah o čemu pričam, što mi je posve razumljivo, dopustite da vam razložim.

Kada se udaralo na sekularnost, nije ih bilo nigdje

Kada je prije pet godina aktualna garnitura zagrebačkog sveučilišta pokušala progresivni, kritički Filozofski fakultet zauvijek ispovezati s bogoslovijom i crkvenjašenjem, na ulicu su izašli samo studenti Filozofskog. Njihove kolege s tridesetak fakulteta koji su tada činili zagrebačko sveučilište, nekoliko akademija, srodnih privatnih škola i veleučilišta – gotovo nitko, uz par časnih iznimki iz šire aktivističke zajednice u kojoj se našao i pokoji student, nije stao uz svoje kolege.

Kada je prije četiri godine najbolje ocijenjeni faks u društveno-humanističkom području – da, pričam o Hrvatskim studijima – zagrebački rektorat odlučio rastaviti na proste faktore. Kada ga je onda, po mjeri dobro nam poznatih akademskih moćnika, naumio ponovno sastaviti, ni tada se nitko nije solidarizirao sa studentima Hrvatskih studija. Oni su stajali na snijegu i držali transparente, blokirali nastavu, izvodili performanse, organizirali tribine i predavanja, objavljivali na društvenim mrežama. Vrhunac podrške koji su dobili mjerio se u lajkovima.

Kada je na zamisao velečastivog rektora zagrebačko sveučilište podiglo tužbu protiv svog studenta zbog izjave koju je dao medijima. Zbog slobodno izrečenog mišljenja, koje bi trebalo biti početak i kraj jedne akademske zajednice, rektor je tužio studenta, onda neko kratko vrijeme i ucjenjivao za ispriku kako bi povukao tužbu. Ni tada se, unatoč općem zgražanju što javnosti što medija, nije okupilo tisuće i tisuće studenata kako bi pokazali da ih se ne znam koliko sofisticiranim metodama ne može zastrašiti i ušutkati.

Kada su studentice pričale o seksualnom nasilju, nije ih bilo nigdje

Kada je studenticu sveučilišta na čijem čelu gordo stoji posprdno nazivao ‘nezavršenom studenticom’; kada je znanstvenice povratnice prozivao zato što se s četrdeset vrate u državu neudane i bez djece; kad je kadetkinju, najbolju studenticu generacije, tražio da skine masku, neka je mediji fotkaju jer je lijepa. Ni tada se nikakvi prosvjedi nisu organizirali, o buđenju, kršenju slobode, nedemokratskim metodama i važnosti da svi ustanu; ni tada se o tome nije govorilo.

Kada su stotine studentica progovorile o seksualnom uznemiravanju na fakultetima. Kada smo saznali da je zagrebački rektor znao za jednu takvu prijavu pa je prijavljenog profesora, ne kaznio, već predložio za prestižnu počasnu titulu koju mu je na koncu i dao u ruke. Ni tada nikome nije palo na pamet ustati protiv seksističkog sustava koji štiti nasilnika, a žrtvu pljuje, gazi i razvlači po podu, pritom smijući joj se u lice.

Blago nama s takvim studentima

Ne, naši studenti osjećaj su osviještenosti prema nepravdi, onaj žar za bunt i prosvjed, za urlanje i skakanje i pjevanje na hladnoći dobili tek sada. Razlog? Cjepivo. Jedno od najvećih i najvažnijih biomedicinskih dostignuća koje je pomoglo efektivno iskorijeniti desetke teških, smrtonosnih bolesti. Stoljetna znanost koja stoji iza razvijanja svih cjepiva pa tako i ovih protiv koronavirusa. Upravo je to bio povod našim studentima da se po društvenim mrežama počnu umrežavati i planirati prosvjede.

Jer ipak, tek su im sada ugrožene slobode, tek su sada diskriminirani, tek se sada moćnici služe nedemokratskim načelima, tek se sada trebaju probuditi, tek sada je vrijeme da svi ustanu. Ovo prije, to ništa nije postojalo. Čitave institucije nisu razorene, ugled naših stožernih znanstvenih i obrazovnih institucija nije zauvijek okaljan, dobri znanstvenici i profesori se nisu silom prilika razbježali, studentice nisu uznemiravane i zlostavljane, nije im se nitko rugao i smijao u lice. To se ništa, očito, nije dogodilo. A ako i jest, nije bilo bitno kao poruka da se trebaš cijepiti ili testirati na virus koji je blokirao cijeli zdravstveni sustav i tisuće teško bolesnih pacijenata iščupao iz ruku prijeko im potrebnih liječnika. Zaista nemam više šta reći, osim blago nama. Blago nam s ovakvim studentima koji prosvjeduju, bune se i urlaju samo protiv znanosti.


*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr

Komentar: Blago nama s ovakvim studentima, koji se bune i urlaju samo protiv znanosti
Share via
Copy link
Powered by Social Snap