Zašto nećete pročitati ime učenika zbog kojeg se bojkotira nastava i zašto brišemo komentare koji ga otkrivaju?
‘Zašto skrivate tko je učenik’, ‘dajte imena roditelja’. Komentari nalik ovima često se proteklih dana viđaju pod člancima u kojima se izvještava o slučaju zagrebačke škole u kojoj roditelji, zbog jednog problematičnog učenika, već danima djecu ne šalju na nastavu. Ime ili bilo što drugo što bi moglo otkriti identitet uključene djece u ovaj slučaj, bilo da je riječ o počinitelju ili žrtvi, nećete moći pročitati na portalu srednja.hr. Nije riječ o magljenju očiju javnosti, razloga su samo dva – bilo bi to ozbiljno kršenje novinarske etike i, ne manje važno, niza obvezujućih pravnih akata.
Ilustracija: Unsplash
Mediji već danima izvještavaju o situaciji u zagrebačkoj školi u kojoj roditelji djecu jednog razreda ne šalju na nastavu od petka. Razlog: nezadovoljni su što je ondje prebačen učenik druge zagrebačke škole koji je maltretirao svoje vršnjake, zbog čega se iz te škole ispisao gotovo čitav razred. Tvrde da se i u novoj školi nastavio problematično ponašati i traže rješenje nadležnih institucija za ovu duboko zabrinjavajuću situaciju.
Veliki dio javnosti stoji uz roditelje, ako je suditi prema reakcijama na društvenim mrežama. Međutim, određen je i broj onih koji uporno pokušavaju doznati identitet djeteta, makar samo kroz identitete roditelja. Pitaju se – koga mediji skrivaju. Odgovor na pitanje zašto na srednja.hr nećete pročitati ime djeteta koje je počinitelj ili žrtva nasilja zapravo je vrlo jednostavan: osim što je to suprotnosti s novinarskom etikom, bio bi to i potez kojim se krši niz obvezujućih pravnih akata.
Postoje pravni akti za medije koji propisuju novčane kazne
Prvi takav koji treba spomenuti je Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima iz 2022. godine. On, među ostalim, navodi da su svi pružatelji medijskih usluga ‘dužni poduzeti sve pozitivnim propisima propisane mjere kako bi zaštitili fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika’. To važi i u slučaju ‘objave informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja’. I to bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj. Dijete mora, prema istom pravilniku, biti zaštićeno i prilikom iznošenja pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života. U suprotnom nakladnik medija plaća visoku novčanu kaznu.
Iako većina nacionalnih medija poštuje pravilo o zaštiti maloljetnika u ovom slučaju, i pravobraniteljica za djecu u svom je obraćanju upozorila na postupanje tijekom izvještavanja. Među ostalim, navela je da je pravo na zaštitu osobnih podataka jedno od temeljnih prava svakog čovjeka, ‘pa tako i djeteta, a svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.’
Da niti jedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled, propisuje u Konvencija o pravima djeteta. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta koja propisuje slično i koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt kojeg se mora pridržavati i Hrvatska. Uz sve navedeno, a kao novinari koji posebno prate resor u kojem su učenici ključni akteri, upoznati smo i UNICEF-ovim Načelima za etičko izvještavanje o djeci. U njima je jasno navedeno i da je uvijek kod izvještavanja potrebno promijeniti ime djeteta koje je, među ostalim, počinitelj zlostavljanja.
Novinarska etika i Kodeks HND-a
Novinarska etika pitanje je kojim se studenti novinarstva, barem na Fakultetu političkih znanosti na kojem su studirali svi novinari našeg portala, intenzivno bave na prvim godinama studija. Važan dio kolegija s područja novinarske etike uči nas o izvještavanju o slučajevima u koje su uključena djeca, kao i kakve su potencijalne posljedice otkrivanja identiteta žrtava i počinitelja nasilja.
Sa svim navedenim usklađen je i sam Kodeks časti hrvatskih novinara pri Hrvatskom novinarskom društvu. Niti prema tom dokumentu novinari ne smiju otkrivati identitet maloljetnika uključenog u slučajeve nasilja, bez obzira na to je li riječ o svjedoku, žrtvi, osumnjičeniku ili okrivljeniku. Postoje slučajevi nasilja u kojima smo i mi otkrili identitet roditelja žrtve nasilja, ali to je bilo isključivo iz razloga što je roditelj sam pristao istupiti u javnost pod vlastitim imenom i prezimenom. Kodeks to i omogućuje.
– Medijski prilozi o takvim slučajevima ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta ili maloljetnika. Identitet djeteta ili maloljetnika dopušteno je otkriti samo iznimno, kada je to u javnom interesu i ne ugrožava dobrobit djeteta ili maloljetnika, te uz pristanak roditelja ili skrbnika djeteta ili maloljetnika, ili kada to radi dobrobiti djeteta traže državna tijela, stoji u Kodeksu HND-a.
Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
