Pretraga

Obranila diplomski o tetovažama učitelja: Odličan su alat u radu s djecom

A- A+

‘Tetovaže na odgojno-obrazovnim djelatnicima imaju izvrstan transformativni potencijal te mogu biti odličan alat u radu s djecom, ponajprije u učenju o poštivanju različitosti i odgovornom donošenju važnih životnih odluka, a to upravo i je svrha odgojno-obrazovnih institucija.’ Zaključak je to diplomskog rada o iskustvima tetoviranih nastavnika na kojem je Tena Trgovčević diplomirala pedagogiju i antropologiju.

Tena Trgovčević nakon obrane diplomskog, okvir: ilustracija (Alles Vinicius/Unsplash)

– Zanimanje za temu tetovaža kod odgojno-obrazovnih djelatnika i sama ideja o istraživanju proizašle su iz više razloga. Tetovaže su me oduvijek privlačile, a počela sam se tetovirati na vidljivim mjestima za vrijeme studiranja, što je povlačilo pitanja obitelji i okoline kako ću jednog dana naći posao i tko će me htjeti zaposliti tako „pošaranu“, obzirom da sam studirala pedagogiju te je bilo logično da ću tražiti posao u odgojno-obrazovnim ustanovama, priča nam Tena Trgovčević.

Sad već bivša studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu na toj je ustanovi na zanimljivoj temi diplomirala pedagogiju i antropologiju. Trgovčević je, naime, u lipnju obranila rad s naslovom Tijelo kao slikovnica: samopoimanje i iskustva tetoviranih odgojno-obrazovnih djelatnika. Do svega je, priča nam, došlo zbog njenog pomalo ekstravagantnog načina odijevanja.

– Jednom prilikom su me čak odbili za studentski posao u jednom (doduše crkvenom) vrtiću jer sam imala crvenu kosu i piercing na obrvi pa sam i sama počela razmišljati hoće li to stvarno utjecati na moju karijeru. S druge strane, nakon toga sam počela raditi kao studentica na recepciji u jednom tattoo studiju gdje sam bila okružena pozitivnim stavovima prema tetovažama i izrazito tetoviranim ljudima različitih profesija, što mi je pokazalo da možeš biti i vidljivo tetoviran i raditi posao koji voliš, bez da te krivo gledaju. Zapravo sam htjela saznati kakva je situacija u hrvatskim vrtićima i školama iz perspektive onih koji to svakodnevno proživljavaju, prepričava nam kako je izabrala temu diplomskog.

Djeca i roditelji reagiraju pozitivno, no reakcije kolega znaju biti podvojene

Cilj istraživanja, nastavlja magistra pedagogije i antropologije, bilo je saznati na koji način tetovaže oblikuju privatni i profesionalni identitet odgojno-obrazovnih djelatnika te na koji način one utječu na njihovu profesionalnu svakodnevicu u smislu odijevanja, izgleda i odnosa s drugim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Primjerice, prikrivaju li tetovaže na razgovorima za posao i traži li se to od njih za vrijeme rada, kako na tetovaže reagiraju kolege, roditelji, djeca i sl. Iako su moja očekivanja u početku bila poprilično pesimistična, moram priznati da su rezultati istraživanja pokazali kako su tetovaže dosta prihvaćene u vrtićima i školama, pa čak i irelevantne u shvaćanju nečije profesionalnosti i kompetentnosti.

Otkrila nam je i zaključke. Reakcije djece, ustvrdila je, u 100% slučajeva su izrazito pozitivne, tetovaže bude njihovu znatiželju i interes, a često se mogu iskoristiti u radu s djecom na razne načine.

– Roditelji također imaju najčešće pozitivne stavove, što su sudionici objašnjavali činjenicom da je i velik broj roditelja danas tetoviran, dok su stavovi poslodavaca i kolega podvojeni, ali isto više pozitivni. Malo je sudionika imalo izuzetno negativna iskustva, a i to je uglavnom bilo bazirano na nekim drugim problemima, nevezanim uz samu tetovažu, ističe Trgovčević.

Tetoviraju sve i svašta

Zanimalo nas je i koje dijelove tijela odgojno-obrazovni djelatnici najčešće tetoviraju, no pedagoginja otkriva kako tu zbilja nema pravila.

– Ima onih koji i dalje biraju manje vidljiva mjesta kako ne bi privlačili pozornost, ali vidjela sam i jako puno tetoviranih podlaktica, potkoljenica i vratova. Fotke sam dobila isključivo za potrebe istraživanja, ali možete ih vidjeti u radu koji je objavljen u repozitoriju diplomskih radova Filozofskog fakulteta, kaže Tena, čiji rad možete pronaći i na kraju ovoga članka.

Na kraju, pitamo je bi li štogod htjela dodati ili naglasiti.

– Htjela bih dodati da sam ugodno iznenađena pozitivnim iskustvima koja sam čula od svojih sudionika te se nadam da će ovaj rad potaknuti više razumijevanja prema tetovažama od strane onih koji su još uvijek skeptični, ali i pokazati da se tetovaže mogu integrirati u odgojno-obrazovne procese na zanimljiv i poučan način, posebice u borbi protiv diskriminacije i razvijanju kritičkog mišljenja, zaključuje Tena.

PROUČITE RAD:

Ako vam se dokument ne učitava, osvježite stranicu.

Obranila diplomski o tetovažama učitelja: Odličan su alat u radu s djecom
Share via
Copy link
Powered by Social Snap