Pretraga

[Glas studenta] ‘Ako se minimalna satnica ukine, poslodavcu bi možda bilo isplativo uzeti studenta za 23, 24 ili 25 kn’

A- A+

Još 2018. na snagu je stupio Zakon o obavljanju studentskih poslova, koji je po prvi puta propisao minimalnu satnicu za studente unificiranu na državnoj razini. Ona je vezana uz minimalnu bruto plaću, što bi značilo da se kod svake promijene minimalca mijenja i ta studentska satnica. Budući da je Vlada nedavno povećala minimalnu plaću, prema izračunu će u 2021. porasti i minimalna studentska satnica i to na 26,56 kuna. I dok se većina tome raduje, student Ivan Rubić u tome vidi potencijalni problem. Postavlja se, opisuje u poduljem Facebook postu, pitanje hoće li poslodavcima u krizi biti isplativo zapošljavati studente. Ivanov post koji je na društvenim mrežama izazvao dosta rasprave, uz dozvolu u nastavku prenosimo u cijelosti.

foto: Ivan Božić|srednja.hr

GLEDIŠTE JEDNOG STUDENTA NA TRŽIŠTE ILI O MINIMALNOJ STUDENTSKOJ SATNICI

Prije nekog vremena s RADOŠĆU je objavljeno kako će od 1. 1. 2021. nova minimalna neto studentska satnica biti 26,56 HRK (brutto će biti cca. 31inešto sitno zbog 18% onih davanja (a najviše Studentskom centru za “posredovanje” – 12%, čak više nego za mirovinsko i zdravstveno LOL)).
Prije ove krize, posla je bilo. Radnici su birali poslove, posla je bilo na svakom koraku, izbora ka u priči. Moglo se reći da su radnici bili u povoljnijem položaju nego poslodavci, tj. poslodavci su se natjecali za radnike tako što su podizali plaće i nudili bolje radne uvjete.

Tržište je djelovalo tako na status radnika, a na status studenata još bolje. Doslovno smo svaki dan gledali oglase za posao na stranicama SC-a, bilo je cca. 10-15 oglasa (moja slobodna procjena – feel free to correct me), te smo (bar većina studenata) bili u još boljem položaju nego “obični” radnici jer nismo imali obaveze (kuća, djeca) kao što većina radnika ima. Mogli smo birati što smo htjeli i nametati svoje uvjete poslodavcima.

I tada su se počele podizati ove minimalne studentske satnice, kada je tržište bilo naklonjeno u našu korist. Za većinu poslova ta minimalna satnica zapravo nije ni bila bitna – jer se realna cijena studentskog rada vrtjela od 25 do 30 kn. Poslodavac bi za najobičnije dijeljenje letaka dao satnicu iznad minimalne. To tada nije bilo bitno jer je posla (potražnje) bilo, a studenata koji su voljni raditi (ponude) malo, tj. ne malo već je puno više bilo ponuđenih poslova – you get the picture. Tržište samo po sebi je diglo cijenu rada – ne Vlada sa svojim propisima o minimalnoj plaći.

No, ta vremena su iza nas, Kairos je prošao.

Izdvojeni članak

Povećana minimalna studentska satnica za 2021. godinu

Trenutno je kriza, otpuštaju se radnici, a studenti pogotovo. Dnevno se objavi 1-2 oglasa dnevno (ako i toliko) na stranicama SC-a (mislim da u ovoj grupi TRAŽIM/NUDIM STUDENTSKI POSAO otkad sam u njoj tj. 2016. nije bilo više objava studenata da traže posao), ukratko: posla nema. Tržište više nije okrenuto u našu korist. Ponuda (studentskog rada) je trenutno premašila potražnju za studentskim poslom te cijena rada normalno nije više onih cca. 30 kn jer nema toliko potrebe, te se studenti masovno otpuštaju. Jako malo studenata radi otkad je korona srušila sve.

I tu dolazimo do problema minimalne plaće i “usluge” koju nam je naša Vlada učinila. “Lijepo” je stvarno što zakon prisiljava poslodavca da nas plaća određenu svotu, ali ako mi poslodavcu nismo isplativi za taj određeni minimalac (brutto cca. 31kn) on nas neće zaposliti. To je gruba istina tržišta. Broj poslova ovisi jedino o ISPLATIVOSTI radnika, o nikakvoj MINIMALNOJ PLAĆI. Ako se poslodavcu ne isplati dati 31 kunu za naš rad (a realno posla sad nema) on to neće napraviti – a mi nećemo raditi. NITKO NIJE NA DOBITKU. On bez radnika, a mi bez plaće.

No ako se ta minimalna studentska plaća smanji (ili još bolje ukine) – onda bi možda poslodavcu bilo isplativo uzeti studenta za štajaznam 23, 24, 25 kuna sat (pogotovo sad kad je kriza). Tržišna cijena studentskog rada je na minimalcu (zapravo dosta manja).

Minimalna plaća na razini prije krize kad je sve bilo lijepo i u cvatu, a stanje na tržištu je krizno. Ja (a uvjeren sam da bi i mnogi drugi studenti) bih prihvatio sad posao ispod minimalne plaće. Radio bih za 25 ( i dosta manje) kuna sat. Netko bi radio za 24. Netko za 22. Netko bi radio za 20 i manću. Netko bi bio zadovoljan s 19.

Izdvojeni članak

Nezaposlenost mladih na zabrinjavajućoj razini, Hrvatska gora od europskog prosjeka

Znam da je na prvu misao super stvar što je minimalna plaća tolika i tolika, ali gruba istina je da ona zapravo smanjuje broj poslova u ponudi, jer ako je ona previsoka (što je sad slučaj) jednostavno NEĆE BITI POSLOVA ako nisu isplativi za tu minimalnu plaću. Možda je divno jednom studentu koji misli – “uf, u ovo vrijeme krize sam ulovio posao za 26 kuna, ne može bolje”. No da je min. satnica možda 20 ili 18 kuna, mogla su dva studenta raditi. A ovako jedan radi, a drugi ne. A na njega i o njegovoj financijskoj situaciji nitko ne misli?

Jedino što određuje plaću je stanje na tržištu, a nikakva Vladina odredba…

Ukratko poanta:
prije minimalna satnica nije ni bila bitna jer je bilo poslova pa je podizana kako bi vladajućima (u suradnji s predstavnicima studenata) palo na pamet, je l’ – čine uslugu studentima, sad poslova je puuuuuuno manje, studenti bi radili za iznos i niži od minimalne studentske satnice (jer je**ga, bolje išta nego ništa), no minimalna studentska satnica to zabranjuje, te je poslova naposljetku poslova još manje, i tako cijela priča nema željeni učinak…

Eto – gotov. Resume with your daily activities…

[Glas studenta] ‘Ako se minimalna satnica ukine, poslodavcu bi možda bilo isplativo uzeti studenta za 23, 24 ili 25 kn’
Share via
Copy link
Powered by Social Snap