Pretraga

Kako su živjeli studenti Filozofskog fakulteta prije više od 100 godina

A- A+

Filozofski fakultet u Zagrebu osnovan je 1874. godine. Za one kojima je matematika slabija strana, star je 142 godine. U to se vrijeme mnogo toga promijenilo. Filozofski fakultet prošao je kroz šest država. Promijenila se, naravno, i socijalna struktura studenata. Evo kakva je bila socijalna struktura studenata zagrebačkog filozofskog fakulteta krajem 19. stoljeća.

srednja.hr

Izdvojeni članak

Na Filozofskom prvi student prodekan u Hrvatskoj

Rad ‘Socijalna slika studenata filozofskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu (1874-1914)‘, autorice Tihane Lulić, zanimljiva je baza podataka koja nam može otkriti tko su bili i kako su živjeli studenti Filozofskog u njegovim prvim godinama, u vrijeme prije Anere, Sabotagea i menza na FER-u i FSB-u.

Prvo što je važno napomenuti je da je u to vrijeme obrazovna struktura bila bitno drugačija. Radilo se o samim početcima akademskog života u Hrvatskoj, i puka činjenica da ste student nekog fakulteta uvrštavala bi vas u samu intelektualnu elitu društva.

Važno je zato znati tko su bili tadašnji studenti, iz kakvih su obitelji dolazili, koliko je obrazovanje bilo dostupno, kakav je bio studentski standard i na koji je način društvo pomalo studente.

Izdvojeni članak

[Filozofski dnevnik] Odaja tajni

Socijalna slika

Socijalna slika studenata u radu se određuje zanimanjem oca studenta. Zanimanje oca određivalo je obiteljske prihode, imovinsko stanje i sposobnost obitelji da uzdržava studenta i plaća školarinu.

Zanimanje oca zanimljivo je analizirati jer daje zanimljiv i koristan uvid u to koji su društveni staleži obrazovali djecu u kojim područjima.

Čak 31% tadašnjih studenata Filozofskog fakulteta dolazili su iz obitelji u kojima su očevi radili u javnoj službi. U ovu skupinu ubrojani su svi zaposlenici javne uprave, zakonodavstva, pravosuđa i nastave. Najveći broj studenata Filozofskog u prvo doba bili su sinovi sudaca, državnih odvjetnika, pisara, općinskih činovnika i učitelja.

Ovoj skupini može se pribrojati i 7% studenata čiji su se roditelji bavili ‘slobodnim zanimanjima’, odnosno onih čiji su očevi bili liječnici, odvjetnici, novinari, arhitekti, glazbenici…

Spoje li se ove dvije skupine, dobijemo da je najveći dio, čak 38% svih studenata dolazilo iz obitelji čiji su očevi bili obrazovani. Za rad u javnoj službi i sva slobodna zanimanja bila je potrebna najmanje srednja škola, a često fakultet, tako da možemo reći da je najveći dio studenata dolazilo iz obitelji koje su se mogle smatrati intelektualnom elitom.

Nakon tih skupina po brojnosti slijede poljoprivrednici (13%), obrtnici (12%), posjednici (9%) trgovci (8%) , vojska (4%) i industrija sa samo 2%.

Iz ovako raširenog spektra zanimanja, vidljivo je da je obrazovanje bilo relativno dostupno. Čak dvije trećine studenata nije dolazilo iz najvišeg društvenog miljea. 

Također, vidljivo je i da su djeca iz obitelji poljoprivrednika relativno podzastupljena s obzirom na brojnost te društvene skupine. Zanimljivo, na Pravnom i Filozofskom fakultetu djeca poljoprivrednika činila su manje od 20% studentskog tkiva, dok su, primjerice, na Teološkom fakultetu činili čak 47% svih studenata. Djece industrijalaca je također iznimno malo. Pretpostavlja se da su imućni industrijalci svoju djecu obrazovali na stranim sveučilištima.

Školarine

Školarina se u to doba zvala ‘naukovina’ i plaćala direktno profesoru. Naukovina je 1874. iznosila 20 forinti ili 40 kruna za jedan semestar.

Iako je uvriježeno vjerovanje da je u to vrijeme obrazovanje bilo dostupno samo najbogatijima, u stvarnosti je teret studiranja mogao biti znatno olakšan. Ukoliko se radilo o studentu koji dolazi iz siromašne obitelji, a na fakultetu je discipliniran, mogo je biti oslobođen naukovine.

Iznimno uspješni studenti slabijeg imovinskog statusa, uz oslobađanje plaćanja školarine mogli su dobiti i stipendiju do 300 forinti.

Student koji se želio prijaviti za stipendiju ili oslobađanje plaćanja školarine morao je u prva dva tjedna semestra dostaviti svjedodžbu zrelosti s pohvalnicom za vladanje ako bi upisivao prvi semestar, ili svjedodžbe s položenim svim kolokvijima s barem dobrim uspjehom. Uz to, student bi pisao i molbu u kojoj bi naveo želi li oslobađanje od cijele ili pola naukovine, i ovjeren dokaz o socijalnom stanju koje je izdavalo općinsko poglavarstvo. Studenti koji su se prijavljivali za stipendiju morali su imati pohvalno vladanja, pokazati marljivost u dolasku na predavanje i imati odličan uspjeh.Studenti koji su na bilo koji način kažnjeni od strane akademske, sudske i redarstvene vlasti nisu bili podložni za tu olakšicu.

Samo 51% studenata u potpunosti je plaćalo cijeli studij. 21% bilo je oslobođeno plaćanja za vrijeme cijelog studiranja, a ostali su za vrijeme studija mijenjali svoj status između plaćanja pune naukovine i plaćanja pola iznosa, odnosno, oslobođenja i plaćanja pola iznosa. Prema dostupnosti olakšica kod školarina Filozofski fakultet mogao se mjeriti s Bečkim i Praškim sveučilištima. U Beču je postotak oslobođenih bio sličan (20%) dok je u Pragu bio tek malo viši nego na zagrebačkom Filozofskom.

Što se tiče stipendija, u periodu između 1874. i 1914. stipendirano je 644 studenta, što znači da je gotovo cijela trećina (27%) svih studenata bila stipendirana. 

Svi ovi podaci ukazuju na to da se u tom vremenskom periodu modernizacija odrazila na socijalnu sliku studentske populacije u Zagrebu. Povećao se postotak studenata čiji su očevi radili različita zanimanja, od obrtništva, novčarstva i industrije do poljoprivrede. Novi društveni slojevi su ojačali, a visoko obrazovanje je postalo dostupno.

Kako su živjeli studenti Filozofskog fakulteta prije više od 100 godina
Share via
Copy link
Powered by Social Snap