Pretraga

U ludom korona vremenu ova će vam priča uljepšati dan: Studentica besplatno pomaže djeci s teškoćama

A- A+

Epidemija koronavirusa izrazito je nepovoljno utjecala na ponudu studentskih poslova pa mnogi koji su do sada bili zaposleni više nemaju mogućnost zarade ili je ona znatno smanjena. Do studentskog džeparaca radom dolazi i studentica Ružica, ali oglas kojeg je nedavno objavila u jednoj Facebook grupi bio je za posao koji joj neće donijeti nikakvu materijalnu zaradu. Bila je u potrazi za učenikom s teškoćama u razvoju, kojem je u jeku krize odlučila besplatno pomagati u školskim obavezama i razvijanju socijalnih vještina. Iako se sastojao od svega tri rečenice, njen oglas oduševio je članove grupe.

Ružica Čović, privatna fotografija

– Potaknuta ovim ludim korona vremenom (u kojem se svi nešto svađamo i raspravljamo), odlučila sam pokloniti jednom djetetu koje ima neki vid poteškoće u razvoju, problem u ponašanju ili poteškoće u učenju besplatnu pomoć u obavljanju školskih obaveza, tjedno druženje u svrhu razvoja socijalnih vještina ili bilo koji vid druženja kako bi dijete uz sebe imalo još jednu osobu koja će mu biti podrška. Ako postoji neki zainteresirani roditelj, brat, seka ili bilo tko da poznaje takvu obitelji kojoj pomoć treba, može mi se obratiti, stoji u oglasu kojeg je nedavno u Facebook grupi Tražim/nudim studentski posao objavila studentica Ružica Čović.

 ‘Za mene je to nekoliko sati tjedno, a za njih to može biti ključna podrška’

Ružica studira Socijalnu pedagogiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, a u svega nekoliko dana od objave njen je oglas prikupio preko dvije tisuće ‘lajkova’ i mnoštvo pozitivnih reakcija. Priča nam, tu večer kada je objavila oglas u kojem nudi besplatnu pomoć sjedila sam na balkonu svoje prijateljice, listala po Facebooku kroz sveprisutne objave o koronavirusu i usput čitala komentare ljudi.

– Rastužila me činjenica kako se ljudi u zadnje vrijeme toliko intenzivno prepiru oko sukoba mišljenja te izražavaju svoj bijes i frustracije upravo vrijeđajući jedni druge. Ljudi su pisali kako im je dosadno, kako ne rade, kako ne znaju što će od sebe i kako je sve manje sadržaja na koji bi mogli potrošiti svoje vrijeme. U tim izjavama sam se prepoznala jer i sama vrlo često promišljam kako nemam nekog sadržaja i da bi se trebala nekako pokrenuti. Došla mi je ideja da bih mogla ponuditi nekom djetetu svoju pomoć i razveseliti njega i njegovu obitelj lijepom gestom koja će im sigurno biti od pomoći u ovom depresivnom vremenu. Za mene je to nekoliko sati tjedno, a za njih to može biti ključna podrška koja im nedostaje i koju će cijeniti. U početku mi je bilo glupo objaviti to jer nisam htjela da ispadne indirektna promocija za neki posao u tom smjeru, jer nisam tražila posao s obzirom na to da se već bavim nekim drugim poslovima koji mi pune studentski džeparac, a isto tako nisam ni htjela da ispadne neko hvalisanje niti traženje pažnje, priča nam skromno Ružica.

Njena razmišljanja idu u smjeru toga svi možemo doprinijeti svijetu nekim malim iskorakom i malim djelima. Vjeruje da kada se skupi više malih djela, optimizma i ljubavi na jednom mjestu, cjelokupna atmosfera u nekoj okolini postaje poticajna i ispunjena altruizmom.

Izdvojeni članak

Ravnateljica Đana Baftiri o online nastavi za učenike s poteškoćama: Neki od njih ne posjeduju informatička znanja, zovemo ih svaki dan

Umjesto jednog, odabrala tri djeteta kojima pomaže

Na oglas joj se, kaže, javilo puno obitelji i neke poruke nije ni uspjela pročitati jer su poslane u pretinac neželjene pošte pa se takvima ispričava. U konačnici je odabrala ne jednog, nego tri djeteta kojima će pomoći.

– Nisam mogla odlučiti s obzirom na to da svaka obitelj ima svoju priču i svoj križ koji nosi. Shvatila sam da im ovakve male stvari znače jako puno i da bi bili presretni kad bi imali podršku od neke mlade osobe koja će raditi s njihovim djetetom. Ovim putem pozivam i ostale studente i mlade osobe da, ako imaju barem sat vremena preko tjedna, ponude to vrijeme kao pomoć nekom djetetu koje treba podršku. Nekolicina ljudi je bila spremna i platiti moju pomoć te su mi nudili posao, što mi je jasan pokazatelj kolika je zapravo potreba za ovakvim oblikom pomoći i podrške, smatra Ružica.

Ističe i da nije očekivala toliko mnogo pozitivnih reakcija na njen oglas. Javljali su joj se kroz komentare i slali poruke kako bi pohvalili ideju.

– I dalje mi nije jasno da je takva jedna obična objava izazvala veliku reakciju, jer stvarno ne smatram da je mojih par sati tjedno neka velika stvar koja bi se trebala pohvaliti, uostalom mnogo je mladih koji volontiraju i ne dobivaju neku posebnu pažnju i pohvalu zbog toga. Uz sve to, smatram da je najveće priznanje za ovakve geste upravo sreća i zahvalnost koju vam obitelj pruži, taj osmijeh djeteta koji dobijete kada vas prepozna kao nekoga kome je stalo do njega. Nikakvi lajkovi na objavi, komentari ni članci koji se osvrću na to djelo, novac i ostalo ne mogu se mjeriti s tim priznanjem i mislim da će se svi oni koji to rade složiti sa mnom, kaže Ružica.

Smatra da sustav podrške osobama s teškoćama nije dobro organiziran, često je trom i usporen, a najčešći je problem financijska podrška. Voljela bi, kaže kada bi se više radilo na promociji mentalnog zdravlja, ali i da bi država bolje trebala prepoznavati, vrednovati i ozbiljnije shvaćati trud mladih ljudi i njihovo prosocijalno djelovanje i pružati im adekvatnu podršku u realizaciji ideja i projekata za podršku osobama s teškoćama.

Izdvojeni članak

Logopedice bez granica – Katarina i Nela otkrivaju kako izgleda svijet logopedije nakon diplome

‘Promijeniš li barem jednoj osobi život, ostvario si ono za što si poslan na ovaj svijet’

Uskoro će odabir predmeta državne mature, a nakon toga će u mjesecima koji slijede oko 30 tisuća maturanata birati studij na kojemu nastavljaju obrazovanje. Ružica nam je otkrila zašto je ona odabrala baš Socijalnu pedagogiju na ERF-u.

– Za tu struku sam se odlučila jer sam oduvijek voljela proučavati ljudsku psihologiju i sve ono što je u pozadini devijantnog ponašanja. Bila sam fascinirana ljudskim umom i svim procesima koji se unutar čovjeka događaju te načinom kako se to manifestira na vani. Isto tako, bila sam svjesna da je najčešće u pozadini svakog djeteta ili odrasle osobe koju okolina percipira ‘problematičnim’ neki problem ili trauma koje je on sam proživio i manjak podrške koja mu je potrebna. To su ‘oni’ od koje većina drugih ljudi okreće glavu, zaobilazi ih ili smatra da ih se treba izolirati iz društva. Smatrala sam da želim biti ona koja će raditi s takvima i dati sve od sebe da im pokažem da postoje i drugi načini života, da postoji šansa za nekim boljim životom. Svjesna sam da je to jako velika nada i da svi mi koji vjerujemo u ovakve promjene zvučimo kao neki leteći medvjedići dobrog srca, i da, svjesna sam da vrlo često ne uspijemo napraviti velike pomake, ali dok god ima neke nade za promjenu, ne želimo odustati. Jer najlakše je zatvoriti oči pred problemom, okrenuti se i otići. Tek onda je 100% sigurno da neće doći do promjene. Dok god vjeruješ u nešto, imaš to sa sobom u srcu i boriš se za ono što želiš, mislim da možeš uspjeti. Možda ne sa svakom idejom i svakom osobom kojoj pokušaš pomoći, ali da jednoj osobi pokažeš načine kako da vodi kvalitetan život, da jednoj osobi daš osjećaj da netko vjeruje u nju i da je vrijedna, mislim da si napravio/la puno. Promijeniš li barem jednoj osobi život, ostvario si ono za što si poslan na ovaj svijet, zaključuje Ružica.

U ludom korona vremenu ova će vam priča uljepšati dan: Studentica besplatno pomaže djeci s teškoćama
Share via
Copy link
Powered by Social Snap