‘Mislim da bi alkohol trebao biti ilegalan’: Pitali smo studente gdje je granica između povremenog opijanja i alkoholizma
Alkohol i mladi – dva pojma koja nam nisu strana u kombinaciji. Štoviše, u zadnje vrijeme vrlo često čujemo spominjanje mladih i partijanja koje doprinosi širenju zaraze, a svi znamo da gdje ima partijanja – tu je uglavnom prisutan i alkohol.
Foto: Unsplash
U kontekstu mladih osoba, konkretno studenata, uvijek se spominje nekoliko stvari: siromaštvo, menza, ispitni rokovi i izlasci. Studentski život je širok pojam koji obuhvaća sve to, no isto tako je teško zamisliti sve to bez alkohola. Naravno, isto je tako teško zamisliti studente koji su alkoholičari, no koliko to ima smisla?
Alkoholizam je ozbiljan problem s kojim se susreće dosta ljudi, a vrlo često nisu toga ni svjesni. Bilo kakva ovisnost nije poželjna, pa čak ni ona o šećeru. U svemu treba imati mjeru, a pogotovo u stvarima koje i u manjim količinama imaju itekako negativne efekte na naše zdravlje. Među te stvari spada i alkohol.
Može li česta konzumacija alkohola kod studenata može li to postati trajni problem? Što se ustvari uopće smatra problemom kada je riječ o konzumaciji alkohola među studentskom populacijom? Ova pitanja (i još neka) smo postavili studentima i dobili zanimljive odgovore.
U mlađim danima svi konzumiraju alkohol
– Nešto što konzumiram na češćoj bazi je piva koja je cjenovno pristupačna. Pivu konzumiram nekoliko puta tjedno, a ponekad i u većim količinama, što znači nekad jedna boca, a nekad dvije litre. Ne bih rekao da sam se našao u situaciji koja bi me dovela do alkoholizma ili da sam postao ovisan od istog, ali događali su se periodi kada sam pio češće zbog stresa. Naravno treba paziti kako ne bi prešli granicu. Po meni bi granica bila piti kod kuće sam – znači da pijemo isključivo zbog ugode koju alkohol pruža, odnosno smiruje živce. To nema veze s rekreativnim konzumiranjem, već s početkom problema. Piti samo zato da se pije je prema mom skromnom mišljenju alkoholizam. Nisam upoznao osobu koja je imala problema s alkoholom, a možda je to teško detektirati u mlađim danima kada svi često konzumiraju alkohol, mišljenje je Frana (24), studenta politologije.
Upravo to je ono što je problematično ‘u mlađim danima kada svi često konzumiraju alkohol’. Kako prepoznati ima li netko problem s alkoholom, ako je sasvim prihvatljivo konzumirati ga na tjednoj bazi? Kako znati kad povući granicu i organizirati intervenciju za bliske prijatelje?
– Ne želim da se ikome dogodi alkoholizam. Mislim da takav problem ne nastupa kod osoba zadovoljnih sobom već kod nekoga tko se redovno pokušava udaljiti od svojih problema. Svatko drugi tko konzumira alkohol samo zbog zabave, mislim da nije kandidat za ovisnost o alkoholu. Mislim da nije lako prijeći granicu između povremenog pijenja i problema i nisam se nikada našao na toj granici. Univerzalne granice u količini nema, u ponašanju ima. Sve dok sljedeći dan ne žališ za postupcima, možeš popiti i dvije litre žestokog pića ako ti tijelo to dozvoljava. Ako nešto učiniš alkoholiziran što trijezan ne bi, treba postupak preispitati. Ukoliko se radi o prilaženju curi, to nije problem, ako se radi o nepotrebnoj svađi, riječima ili neprimjerenim postupcima, treba smanjiti količinu i pripaziti sljedeći put. I da, oko jednog nema rasprave – ne vozi u alkoholiziranom stanju, upozorava naš anoniman sugovornik s FSB-a.
Opuštanje
Svi znamo da alkohol opušta (to je i dio problema..) i da nam pomaže da se osjećamo bolje. Svatko drugačije reagira na alkohol i zato je bitno znati svoju osobnu granicu, koliko tko već može popiti. Trenutak kad počnete raditi stvari koje ćete zažaliti dan nakon, je trenutak kad ste već prešli granicu. Naravno, rijetko što se može usporediti s time što sve može uzrokovati alkoholizirana vožnja, pa vas još jednom upozoravamo da ne sjedate za volan nakon što ste pili.
Kada je riječ o granicama, teško je povući jasnu crtu gdje je stop i to samo produbljuje problem. Kako pomoći nekome kome ne možete ni reći da ima problem? Kako pomoći nekome tko ne priznaje problem?
– Mislim da bi alkohol trebao biti ilegalan kao i svaka druga droga jer znam kakav efekt ima. Problem je u tome da je alkohol toliko prihvaćen u našem društvu da je jako lagano prijeći granicu i svejedno misliti da je to što radiš okej i prihvatljivo. Mnogo ljudi koje znam misli da se samo rekreativno opija, ali sad tijekom karantene su shvatili da im alkohol fali čim ne mogu ići van. Najlakše se zaustavim s opijanjem kad pare koje bi potrošio na alkohol jednostavno uzmem i shvatim koliko korisnijih stvari mogu kupiti umjesto da se opijam. Mislim da granice ne postoje. Općenito je kultura boemskog načina života opet sve prisutnija zbog trenutne depresivne situacije u svijetu i dosta je društveno prihvatljivo da ljudi ne znaju granice kad piju, mišljenje je Karla (20) s FOI-ja.
Ako je 2020. godina išta, onda je to da je depresivna. Pandemija koronavirusa nas je sve pogodila i apsolutno utjecala na naše živote u svim mogućim pogledima. Na kraju krajeva, koronavirus nam je oduzeo advent… Šalu na stranu, kolektivni moral je trenutno na nuli pa je jasno zašto pojedinci posežu za alkoholom.
Bliski susret s alkoholizmom
– Alkohol je za mene puno više od “pića” koje te dovede do feel good trenutka. Može biti jedno od najboljih sredstava za nadograđivanje zabave, ali s druge strane je opasan i toliko moćan da čovjeku može promijeniti život (na gore, naravno). Alkohol bi prvenstveno trebao biti “pomoćno sredstvo” u postizanju kratkoročne sreće i osjećaja slobode. Također se slažem da je alkohol u nekim situacijama prihvaćen kao “dio obroka” i obilježavanja važnih događaja (vina uz večeru, aperitiv prije obroka). Nažalost, njegova loša i opasna strana je što on vrlo lako može postati sredstvo za “bijeg” od stvarnosti koje zapravo ne umanjuje niti jedan problem, nego naprotiv, stvara ih nebrojeno više. Cijeli život okružena sam osobama koje se bore s alkoholizmom i smatram da je to jedna od najgorih ovisnosti koje postoje jer ti ljudi ne štete samo sebi nego i velikom krugu ljudi koji su s njima u doticaju. Negativno utječe na posao, ljubavni život, obiteljski život, društveni život… Takva osoba koja se ne brine o sebi ne može brinuti ni o kome drugome niti može njegovati ikakav odnos, rekla nam je Barbara (19) s Ekonomije.
Teške su situacije u kojima se ljudi pronađu, a da ih tjeraju na potragu za bijegom. To su situacije koje se ne mogu riješiti preko noći, a još manje uz pomoć alkohola ili bilo čega sličnoga. S time se slaže i naš sljedeći sugovornik.
– Za alkoholizam mislim da je projekcija nekih osobnih problema, isto kao ovisnost o ostalim stvarima, s kojima je stvar što se ti problemi većinom još pojačavaju kako ljudi postaju ovisniji, jer ih se sve više izolira i odbacuje, pa imaju još veću potrebu za “bijegom” (zato imamo skroz krivi pristup u ratu protiv droga). To može biti i nešto često kao usamljenost, a može biti i neka trauma, nije bitno. Mislim da je granica za alkohol (ili bilo što tog tipa) kada ulazimo u tuđu slobodu ili kada ugrožavamo svoje mentalno/fizičko zdravlje. Znam par primjera alkoholizma i uvijek mi ih je žao, jer ne bi si to radili da imaju život pod kontrolom. Imao sam i rođaka koji je bio osoba na foru Milana Mladenovića, toliko dobra i mekana duša, a vidi se na njemu da ne može živjeti u ovakvom svijetu i da ga to lomi. Ovisniku treba pomoći na osobnoj razini, potruditi se da se osjeća prihvaćeno i da ima oslonac, a to će samo po sebi riješiti ovisnost, objašnjava nam Luka (22) s TVZ-a.
Nije ni sve tako loše
Iako su studenti na glasu kao oni koji žive uz alkohol i za alkohol, to nije dojam koji biste dobili iz ovih odgovora. Ipak, nećemo se lagati – brojni studenti vole popiti, pa su nam tako skoro svi rekli da na tjednoj bazi konzumiraju pivu (naravno, studentski alkohol), no isto tako uvijek s nekim povodom – rođendani, izlasci ili druženja.
– Alkohol je dobar. Pivo, sam prije pio barem dvaput tjedno, a sad ne pijem. Inače pijem kad se nađem s prijateljima ili s obitelji. Imam par poznanika koji vole dosta popiti. Svi su korisni građani u društvu i dosta dobri ljudi koliko ih ja znam – uvijek spremni pomoći. Mislim da bilo tko, tko pije sam, a ne u društvu ima problem s alkoholom. Vrlo lako je doći u to područje. Više puta sam doživio trovanje alkoholom – to je loše iskustvo, no ono što ga čini lošim nije sam alkohol (ili mamurluk), nego kako se ljudi ponašaju prema tebi dok ne znaš što radiš ili na što te upućuju. Mislim da je alkohol sastavni dio druženja s prijateljima i da u alkoholu nema ništa loše čak i kada se pretjera. I da naravno nije dobro kada pređe u ovisnost, no ovisnost može postati bilo što, tako da mislim da je to druga priča, rekao nam je Dragutin (20) s TVZ-a.
