Pretraga

Iako ima sedam medalja, zbog epidemiloških mjera ne smije trenirati: ‘Ne mogu gledati kako mi život prolazi u depresiji’

A- A+

Klara Barbić (15), hrvatska rekorderka u skoku u vis za mlađe juniorke, ima dovoljno medalja da osvoji stipdendiju za neko od najprestižnijih američkih sveučilišta, no trenutno, zbog epidemioloških mjera, ne može trenirati. Napominje da ne može gledati kako joj život prolazi u depresiji i ništa ne napraviti kako bi ga učinila boljim.

Klara Barbić s osvojenim medaljama | foto: privatni album

– Otkucala je ponoć. Sve ono što je još prije samo nekoliko sati bila noćna mora sada je postalo stvarnost. Sve se promijenilo. U jednoj sekundi život nam se preokrenuo. Svi naši snovi nestali su u posljednjem otkucaju sata i pretvorili se u jednu jedinu želju. Kad bi barem sve bilo kao jučer, kaže Klara Barbić (15), hrvatska rekorderka u skoku u vis za mlađe juniorke.

Višestruko nagrađivana hrvatska reprezentativka i atletičarka Dinamo- Zrinjevca požalila se kako joj epidemiloške mjere brane da trenira i, pomalo ironično, da brine za svoje zdrave.

‘Teretane su prvo proglasili nerizičnima, da bi ih kasnije zatvorili’

Iako želi da sve bude kao jučer, svjesna je, napominje, da ni jučer nije bilo dobro. Samo bolje nego trenutno.

– Još prije gotovo godinu dana počeli smo se navikavati na novo normalno jer, kako kažu, situacija je izvanredna. Svakim smo danom prihvaćali sve više ograničenja, zabrana, promjena. Budno smo iščekivali svaku pressicu u nadi da će sve postati bolje. Kad je napokon došlo ljeto i popuštanje mjera, mnogi su optimisti živjeli u uvjerenju da smo virus pobijedili te da nikada neće biti kao u karanteni. Dugo smo se opirali, ali sada je tome došao kraj. Lockdown, koji je donedavno bio apsolutno neprihvatljiv, ponovno je uveden uz minimalne razlike zbog kojih se ne smatra onime što zapravo jest. Ponovno su zatvoreni kafići i restorani, kao što je i najavljeno, ali potpuno iznenadno zatvorene su i sve teretane, fitness centri i druge sportske ustanove koje su na kraju prvog vala epidemije koronavirusa proglašene nerizičnima, napominje naša sportska nada.

Klarin trenutačni rekord | screenshot: worldathletics.org

Ističe kako su nove mjere, nažalost, ‘vrlo nepromišljene i nepravedne, barem u nekim segmentima društva’.

– U stručnost nadležnih i potrebu za uvođenjem mjera ne sumnjam, ali mjere su donesene prebrzo i bez sagledavanja šire slike. Naime, treninzi su dozvoljeni samo sportašima I., II. i III. kategorije za individualne sportove, ali dozvoljeni su svim seniorskim ekipama klubova koje se natječu na natjecanjima 1. i 2. ranga te juniorskim ekipama koje se natječu na natjecanjima 1. ranga na nacionalnoj razini. Sportašima IV. kategorije, koji kao juniori trebaju ući u finale svjetskoga prvenstva, biti od 5. do 8. mjesta na europskom prvenstvu ili biti od 1. do 6. mjesta na Olimpijskim igrama mladih, treninzi nisu opušteni. U pojedinim je sportovima dovoljno samo trenirati kako bi postao član seniorske ekipe koja igra u prvoj ligi zbog iznimno malog broja sportaša koji se tim sportovima bave. S druge strane, u individualnim je sportovima vrlo teško ispuniti normu za III. kategoriju, naročito ako ste mladi sportaš, kaže Klara.

Klara Barbić s osvojenim medaljama | foto: privatni album

Osvojila sedam medalja, a ne smije trenirati

Osvojena brončana medalja na seniorskom prvenstvu Hrvatske te tri zlatne, dvije srebrne i jedna brončana medalja u drugim kategorijama na državnim prvenstvima uz nastup za juniorsku reprezentaciju i izjednačenje 16 godina starog državnog rekorda, dodaje, nisu joj bili dostatni kako bi ostavrila pravo na treninge u kraljici sportova – atletici.

– U Sjedinjenim Američkim Državama svi su ti rezultati više nego dovoljni za stipendiju na 30 najboljih sveučilišta, a u Hrvatskoj ni za pravo na normalne treninge u ovoj kriznoj situaciji. Zašto nam ljudi odlaze? Uz sve navedeno, čak ni nakon preboljenog COVID-19, trenirati ne smijem. Ima toliko mladih u ovakvoj ili sličnoj situaciji koji ne znaju kako bi progovorili, kako da se čuje njihov glas, tvrdi Barbić.

Izdvojeni članak

[Glas učenice] ‘Nitko ne spominje sudbinu strukovnjaka; ministrica bi trebala popričati s maturantima, a ne s epidemiolozima’

‘Ne mogu gledati kako mi život prolazi u depresiji’

A kako bi to dokazala, provela je i kratku anketu u kojoj je čak više od 75% ispitanih reklo kako smatra da su mjere nepravedne prema sportašima općenito, a pogotovo prema sportašima koji se bave individualnim sportom.

– Anketa je izazvala neočekivano velik odaziv. Ljudi žele da se njihovo mišljenje čuje. Žele imati utjecaj, ali ne znaju kako. U ovakvim je situacijama vrlo teško povući granicu i pravedno odlučiti tko ima pravo na određene povlastice, a tko ne. Samo me tri centimetra dijele od sna. Dovoljna je mogla biti samo još jedna jedina prilika. Želim živjeti. Želim trenirati. Želim uživati u onome što radim bez pritiska. Život je prekratak da bi se vrijeme tratilo na ružne stvari i stoga ne želim svaki dan strahovati hoću li sutra smjeti raditi ono što volim. Ne želim živjeti u surovom, ograničenom svijetu. Često na satima hrvatskoga jezika govorimo kako su likovi u knjigama bili pasivni – svijesni onoga što se događa, ali prepasivni da bi bilo što pokušali promijeniti, ističe istaknuta atletičarka.

Napominje da ne može gledati kako joj život prolazi u depresiji i ništa ne napraviti kako bi ga učinila boljim.

– Za što se borim? Što pokušavam? Mogu li uistinu nešto promijeniti? Ne znam. Ako ne pokušam neću ni znati. Jednom sam rekla da od svojih snova ne smijemo odustati. Za svoje se snove trebamo boriti. I zato, dok god postoji samo jedan promil šanse da nešto mogu promijeniti, ja ću se boriti. Za svoja prava. Za svoje stavove. Za sve one koji žele da se čuje njihov glas. Za bolje sutra, zaključila je Barbić.

Klarini ovogodišnji uspjesi | screenshot: worldathletics.org

‘Nisam protiv mjera, već protiv nepravednosti’

– Na treninzima smo uvijek u malim grupama (najčešće oko 5 osoba, maksimalno 10 osoba), koje se tijekom treninga razdvoje u još manje grupe, ovisno o disciplinama kojima se bave, ili smo sami s trenerom. Treniramo većinom na otvorenom, na stadionu ŠRC Svetice koji je sada zatvoren, a dva puta tjedno idemo u klupske teretanu gdje svaki trener ima svoj termin i gotovo nikada nije više od 15 osoba u teretani u isto vrijeme, naročito sada u doba pandemije, ističe Barbić.

Ispričala nam je i kako je preboljela koronavirus.

– Što se tiče COVID-a, preboljela sam ga prije otprilike mjesec dana ne znajući da sam bolesna. Naime, tek kad je moj otac razvio simptome (povišenu tjelesnu temperaturu), sjetila sam se da desetak dana ranije nisam osjećala miris. S obzirom da moj otac surađuje s liječnicima, uspio je organizirati da se testiram na antitijela na HZJZ-u jer se drugi nalazi ne priznaju. Na testu sam ispala vrlo pozitivna, a najlakše mi je to pojasniti time što mi je otac i njegova suradnica, liječnica, rekla da mogu slobodno otići volontirati u Zaraznu bolnicu bez maske i da mi se ništa neće dogoditi, kaže mlada sportašica.

Iako ima imunitet, kaže da svejedno, iz solidarnosti s drugima, poštuje epidemiološke mjere: nosi masku, održava razmak…

– Htjela bih naglasiti da nisam protiv mjera kao takvih, već protiv nepravednosti mjera prema sportašima koji se bave individualnim sportom. Smatram da uvijek treba sagledati širu sliku i pri donošenju mjera surađivati sa stručnjacima za pojedino područje. Ako je to moguće, željela bih da me potpišete uz tekst, zaključila je Barbić.

POGLEDAJTE NASTUP:

Iako ima sedam medalja, zbog epidemiloških mjera ne smije trenirati: ‘Ne mogu gledati kako mi život prolazi u depresiji’
Share via
Copy link
Powered by Social Snap