Pretraga

[Glas učenice] ‘Nitko ne spominje sudbinu strukovnjaka; ministrica bi trebala popričati s maturantima, a ne s epidemiolozima’

A- A+

Da se u priči oko online nastave i problema vezanih uz održavanje mature premalo pažnje predaje učenicima stukovnih škola, mišljenje je naše čitateljice strukovnjakinje koja nam je odlučila poslati pismo. U njemu skreće pažnju na činjenicu da oni, uz maturu i online školu, pišu i završne radove. Pohvaljuje profesore koji se trude oko učenika, ali ističe da ima i onih koji ih ‘pretrpavaju’ zadacima i obavezama. Na poslijetku, ministrici Blaženki Divjak savjetuje i da porazgovara s maturantima, a ne samo epidemiolozima i nastavnicima. Pismo učenice jedne strukovne škole u nastavku pročitajte u cijelosti.

foto: srednja.hr

Vidim sad svi stavljaju pisma žalbe ili nešto u tome tipu, no i što vidim sva ta pisma pisana su od strane gimnazijalaca (ne kažem to sada da je loše, nego da i postoje ostale četverogodišnje škole nakon kojih možete na faks, ako želite), a nijedanput nije spomenuta sudbina onih srednjih strukovnih, obrtničkih ili ekonomskih škola koje su također važne. Svi znamo da je gimnaziji matura prolaz razreda, ne mogu reći da gimnazija nije teška, svi mi dobro znamo da je. Ali i strukovna škola je teška, pogotovo ako se odlučiš ići dalje na fakultet. Ti se pripremaš za maturu i uz to pišeš završni rad koji je strukovnjacima bitan za završetak njihovog školovanja, treba i njih uvažiti.

Izdvojeni članak

[Glas učenice] ‘Što se s nama događa, svi imaju nešto za reći kad zagusti. A zašto se šuti dok je sve ‘dobro’?’

Sva ova strka je započela sa štrajkom. Priznajmo da smo svi na početku mislili: ‘Oke super, dva-tri dana bez škole taman da dođem k sebi’ i odjednom pet dana, tjedan dana, deset dana, i bum – tjedan manje zimskih praznika. Istina je da su profesori tražili svoja prava i svaka im čast što su se za sebe zauzeli, ali u jednu ruku trebali su misliti na nas učenike, pogotovo maturante. Sad smo mi ti koji tražimo svoja prava, jer ipak kako ono stariji kažu: ‘Na mladima svijet ostaje!’ (eh, da mi je za svaki put kada sam to čula bila kuna, možda bih bila i bogata). Ako to kažu zašto nam onda ne pomognu da taj svijet ostave nama u što bolje svijetlu? Mnogi mladi odlaze iz domovine trbuhom za kruhom, a nas koji bi možda i ostali, tjerate time što si mi mislimo da ako ovako bude i kad ja budem imao dijete, ne želim da se po ovom sustavu školuje.

I sad na kraju nas je još i ova pandemija pogodila, nitko to nije očekivao ni u najluđim snovima. Kako je to započelo čuli smo već od ponekih država Europe da su otkazale maturu ili takozvane završne ispite, zato što znaju da ti učenici imaju dovoljno stresa i briga u životu da bi se još i oko toga brinuli. Ali kod nas to tako ne ide, mi smo još u zaostatku od štrajka, kako bi se reklo ‘u dugovima smo do grla’. A što se tiče online nastave, u školi sjedimo koliko šest do eventualno sedam sati, a kod kuće sa zadaćom još možda dva do tri sata. Jer realno gledano u školi na satu od 45 minuta, provedemo radeći možda 25 do 30 minuta, zato što možda profesor malo kasni, možda se zezamo malo i onda još dok profesor upiše sat i izostanke, prođe određeno vrijeme. A sada radimo puno više, jer neki profesori se ne drže rasporeda i pošalju zadatak u tri ujutro ili predvečer u petak i kažu riješite i sutra pošaljite. Ima i onih profesora koji znaju da smo pod velikim stresom i da imamo brige oko mature te nam na svakojake načine pokušavaju sve to olakšati i ne daju nam previše
zadataka. Ali tu su i oni profesori koji naprave kviz, ti ga riješiš i dobiješ povratnu informaciju s dva boda od 18 bodova, zato što ti nedostaje zarez, riječ ili ako te traži tvoje mišljenje, a opet nije točno zato što ti nisi mislio isto kako i tvoj profesor. Iako smo mi napisali točno, nije nam priznato zato što nismo napisali kako si je profesor zamislio. Ono što vam govore da će se snimati više zahtjevni predmeti tipa matematika, da se bolje objasni neki zadatak koji je zahtjevniji, ja osobno u svojoj školi to još nisam vidjela. Svaka čast profesorima koji se trude olakšati nam ovu online nastavu i koji se ne ljute ili te prozivaju ako zakasniš za zadaćom ili tako nešto (mi smo im zahvalni na tome).

Izdvojeni članak

[Glas učenice] ‘Voljela da ovo pročitaju oni koji nemaju doticaja s online školom, ali svejedno ‘pljuju’ po njoj’

A sada, to što se o našoj maturi koju ćemo MI MATURANTI pisati i koja odlučuje o našoj budućnosti, raspravlja s epidemiolozima ili s ljudima iz NCVVO-a koji su (nemojte ovo shvatiti kao uvredu) duplo stariji od nas, koji su možda još iz one generacije ako si prolazio sa 5.0 nisi trebao pisati maturu. Oni svi smatraju da znaju za nas što je najbolje – pa nemamo više sedam godina, imamo 18 godina, odrasli smo dovoljno da znamo za sebe odlučivati kada je školovanje u pitanju. Da se pred njih sada stav neki od ispita s mature, bi li oni riješili sve točno, naravno da ne. A da im se stavi matura nakon priprema kakve smo mi imali ove godine, smatram da ne bi dobro riješili. Ministrica bi trebala popričati s maturantima, a ne s epidemiolozima i profesorima, jer na kraju krajeva mi smo ti koji trebaju pisati tu maturu i na kojima ostaje svijet. Oke, možda matura ne bi trebala biti otkazana (osim u slučaju ako pandemija se ne smiri, a iskreno se nadam da će se sve smiriti do sedmog mjeseca), ali da ju odgode na srpanj ne bi bilo loše, mi maturanti bi imali više vremena za pripreme, nakon što ova online škola završi, jer sada nemamo vremena i za školu i za pripreme.

Prije par tjedana pogodio nas je strašan potres, od kojega najviše pati Zagreb. Nitko se ne pita kako su te obitelji, imaju li krov nad glavom, možda je netko od maturanata izgubio kuću i sve svoje stvari zato što si je pokušao spasiti živu glavu. Ti maturanti sada možda nemaju mogućnosti pripremati se i učiti, zato što su u šoku, a tko ne bi bio kad ti potres odnese cijeli život u roku 10 sekundi. Mnogi maturanti nemaju možda mirno mjesto gdje bi se usredotočili na učenje ili imaju mlađu i stariju braću i sestre koji isto moraju učiti i rješavati zadatke za školu. Sada kada ne možemo izlaziti iz kuće, neki su možda na tapeti nasilja (sad su ti ljudi i učenici možda zatvoreni u četiri zida s nasilnikom), jer nitko ne zna da u toj obitelji ima nasilja. Na kraju krajeva smatram da bi se matura trebala odgoditi da mi maturanti se bolje pripremimo(a ne da bude priče kako je ova generacija zakazala, a mi nismo krivi što nas je prvo pogodio štrajk i sada ova pandemija), također da se omogući maturantima koji imaju izborne predmete, ako ih više ne žele pisati, da imaju tu mogućnost da odustanu. Za kraj smatram da bi ministrica trebala razgovarati s maturantima o njihovoj maturi, a ne profesorima i epidemiolozima, zato što oni ne pišu tu maturu, pišemo ju mi i ona odlučuje o našoj budućnosti.


Sa svojim pismom možete nam se javiti preko naših društvenih mreža, Facebooka, Instagrama ili možete direktno na mail redakcija@srednja.hr poslati svoju priču. Rado ćemo ju pročitati i podijeliti s našim čitateljima!

[Glas učenice] ‘Nitko ne spominje sudbinu strukovnjaka; ministrica bi trebala popričati s maturantima, a ne s epidemiolozima’
Share via
Copy link
Powered by Social Snap