Pretraga

Komentar: Kakvi su to roditelji koji dijete već dva tjedna ne puštaju u školu?

A- A+

Kako to inače biva kod velikih uloga i visokih rizika, ono što se očekuje dobiti uvijek je, barem naizgled vrijedno svega toga. Teško je zamisliti iole racionalnu osobu – čak i ovoliko malo racionalnu kao supružnike iz Zagorja – koja bi bila spremna riskirati cijeli svoj život i reputaciju, a da od toga ne očekuje dobiti ništa, barem subjektivno značajno. To ne bi imalo ama baš nikakvog smisla. Da su roditelji učenika koji ne ide u školu uvjereni da će od svog prosvjedovanja na kraju dobiti kaznu i probleme sa skrbništvom nad djetetom, sigurno ne bi izvodili performanse kojima već deset dana svjedoči cijela nacija. Supružnici, možemo to sasvim legitimno pretpostaviti, očekuju da će nešto, i to ne bilo što, dobiti.

OŠ krapinske toplice

Osnovna škola Krapinske Toplice|screenshot: Google Maps

Ne jedan, ne dva, ne tri dana, već deset dana. Puna dva tjedna učenik Osnovne škole Krapinske Toplice ne ide na nastavu. Ne zato što ga je spriječila neka viša sila, autobus se nije pojavio, a njegovi su nastavnici u štrajku. Ne. Dijete ne ide na nastavu jer su njegovi roditelji, ljudi koji bi ga trebali voditi i usmjeravati u životu, brinuti o njegovim obvezama i pravima do trenutka punoljetnosti, tako odlučili.

Ulog, rizik, dobitak

Dvoje ljudi, običnih ljudi bez stečenih kompetencija u medicini, zdravstvu i znanosti, zaključilo je na samo njima poznat način i putem samo njima poznatih izvora da je maska za lice kancerogena. I zato im ne pada na pamet da njihov sin, iti par minuta dnevno, iznimno između ulaza u zgradu škole i vrata učionice u kojoj će slušati nastavu, takvu masku drži na licu. Čak i pod cijenu toga da im se dijete puna dva (!), ako ne i više tjedana ne obrazuje; pod cijenu kršenja zakona; pod cijenu uključivanja socijalnih radnika; pod cijenu sudskih procesa i kazni.

Kako to inače biva kod velikih uloga i visokih rizika, ono što se očekuje dobiti uvijek je, barem naizgled vrijedno svega toga. Teško je zamisliti iole racionalnu osobu – čak i ovoliko malo racionalnu kao supružnike iz Zagorja – koja bi bila spremna riskirati cijeli svoj život i reputaciju, a da od toga ne očekuje dobiti ništa, barem subjektivno značajno. To ne bi imalo ama baš nikakvog smisla.

Da su roditelji učenika koji ne ide u školu uvjereni da će od svog prosvjedovanja na kraju dobiti kaznu i probleme sa skrbništvom nad djetetom, sigurno ne bi izvodili performanse kojima već deset dana svjedoči cijela nacija. Supružnici, možemo to sasvim legitimno pretpostaviti, očekuju da će nešto, i to ne bilo što, dobiti.

Kompleks heroja

E, sad, dobitak može biti čisto moralna pobjeda, potvrda da si u pravu, da su svi drugi bili u krivu, novac, slava… No, u ovoj situaciji mislim da je dobitak puno prizemniji. Netko će sada pomisliti, kao što i već jest dobar dio njihovih podržavatelja, da roditelji žele samo, u skladu sa svojim uvjerenjima, da njihovo dijete ne mora nositi masku na licu. Međutim, to je dosta naivno objašnjenje. Da im je samo to cilj, ne bi li bilo lakše naći neku liječnicu koja bi bila voljna napisati da dijete iz zdravstvenih razloga može biti izuzeto iz obveze nošenja maske? I gotova priča. Takav scenarij, ne dajte se zavarati, nije nevjerojatan, pogotovo ne zato što bi tako nešto bilo ilegalno i nemoralno. Jer, kao što već svjedočimo desetak dana, gospodin i gospođa nemaju baš nikakvih problema s kršenjem zakona.

Što, onda, ti roditelji žele dobiti? S obzirom na to da se gospodin nije nećkao oko davanja izjava za medije, eksponiranja svojeg imena i prezimena pa time i identiteta svojega sina, donošenja rekvizita i izvođenja baš loše osmišljenog performansa pred zgradom škole – rekao bih da je posrijedi neko puno ambicioznije očekivanje.

Nisam još točno siguran što sve želi, ali zamislite, recimo, da jedan Kristijan Gaćina, prosvjednik i antimasker u par tjedana svojih performansa i nekoliko naslovnica uspije postići da nijedan učenik u državi ne mora nositi masku u školi. Samo to zamislite. U očima koliko ljudi bi samo ispao heroj i zaštitnik i kakve bi tek onda bili članci i naslovnice medija.


*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr