Puno bure oko popisa lektire: Gdje su Marulić i Biblija te zašto prevladavaju strani pisci?

U sklopu Cjelovite kurikularne reforme, predstavljen je prijedlog popisa lektira, a već u prvim danima javne rasprave, podigao je dosta prašine. Kritike se kreću svakako od samih naslova koji su ili nisu na popisu, preko toga da je previše toga prepušteno u ruke nastavnicima, odnosno da nema zadanih okvira, pa do toga da su nejasni ishodi čitanja ili da popis nema nacionalni identitet, budući da prevladavaju djela stranih autora. S druge strane pristalice novog popisa kao razloge zašto je on dobar navode upravo njegovu otvorenost, mogućnost prilagodbe potrebama učenika, kao i veliko osvježenje glede naslova. Mnoštvo je i vaših zanimljivih komentara na popis pa ćemo neke izdvojiti u tekstu.

Foto: srednja.hr

Novi popis lektira, predložen u sklopu Cjelovite kurikularne reforme očekivano je pobudio mnoštvo pozornosti te tucet različitih stajališta o njegovu sastavu. Ono oko čega se slažu vjerojatno svi akteri javne rasprave je okolnost da se lista nakon gotovo 20 godina treba osvježiti i dopuniti.

Odnarođivanje, nejasni kriteriji, prevelika sloboda nastavnika

Da je tema goruća, potvrđuje i činjenica da je sinoćnja emisija Otvorenog na HTV-u, bila posvećena upravo ovoj temi. Od kritika koje su istaknute od šest tamo prisutnih sugovornika valja izdvojiti prigovore da na popisu u velikoj mjeri prevladavaju djela stranih autora. Naime, od 208 predloženih djela za srednje škole 130 su knjige stranih autora, a 78 hrvatskih.

Zatim je istaknuto da su s popisa izbačeni neki kanoni poput Marulićeve Judite, Homerove Ilijade i Odiseje ili Biblija kao vjersko, ali i svjetovno uporište te inspiracija brojnim autorima. Glede tog prigovora jedan od sudionika u kurikularnoj reformi profesor Tomislav Reškovac, naglasio je da ta djela svakako ostaju dio literature, međutim neće se iščitavati upotpunosti, kao ni do sada.

Kao prigovor je navedeno i nepostojanje zadatog okvira, na koji bi se onda nadovezivala izabrana djela iz čega proizilazi da bi puno toga bilo prepušteno nastavnicima u ruke i ovisilo o njihovoj savjesti. To bi smatraju kritičari dovelo do kaotičnosti nastave iz materinjeg jezika.

Marina Čubrić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koja je također gostovala u Otvorenom uputila je na nesrazmjer između duljine popisa te svega četiri sata nastave iz hrvatskog jezika u tjednu odnosno 140 sati u školskoj godini. Time je jasno sugerirala da bi mnoga djela svakako morala ostati neobrađena.

Obveznost ili potencijalnu neobveznost popisa je profesor Reškovac branio istraživanjem u kojem je sudjelovalo gotovo 20 europskih zemalja uključujući Englesku, Škotsku, Finsku, Njemačku, a koje je pokazalo da samo jedna ima obvezujući popis lektira – Malta.

Najžustriji je u kritiziranju bio povjesničar književnosti Slobodan Prosperov Novak, koji smatra da nova reforma vuče korijene iz davnina.

– Ovaj dokument koji smo dobili što se književnosti tiče je doista tempirana bomba koja je postavljena davno u školski i sveučilišni sustav, u vrijeme reforme Stipe Šuvara. Sada ju je gospodin Jokić donio i detonirao. Ovo je detonacija jedne bombe koja je prije više od 30 godina psotavljena u naš sustav i koja evo sada pred nama eksplodira, rekao je Prosperov Novak.

[ŠKOLSKA LEKTIRA] Miro Gavran predlaže koje knjige treba izbaciti, a koje uvrstiti u popis

Reforma otvorena, utemeljena u praksi

Profesor hrvatskog jezika u zagrebačkoj XVIII. gimnaziji, kao i književnik koji je uvršten u predloženi popis Zoran Ferić, smatra da je reforma prije svega otvorena i da je to njena najveća vrijednost.

– Mi smo 20 godina proizvodili bibliofobe zato što nam je važnija simbolička funkcija lektire, nego praksa. Ova reforma želi afirmirati praksu i to na jedan način koji će se približiti djeci s jedne strane, a s druge strane naprosto pružiti osnovne informacije o tome kakva je simbolička funkcija Marulića, Držića, Gundulića i tako dalje, rekao je u spomenutoj emisiji Ferić.

Spisateljica Milana Vuković Runjić upozorila je na uopće slabu čitalačku kulturu kod Hrvata, rekavši da je prosječan građanin Lijepe naše pročita 0,6 knjiga odnosno knjige godišnje. Također je imala prigovore na popis odnosno neuvrštavanje velebnih djela domaće i svjetske književnosti, napomenuvši da stara i glomazna djela nipošto ne moraju biti i dosadna te da su podložna tumačenjima iz različitih pozicija. Kao i da osobe koji predaju konkrento hrvatski jezik moraju imati i neku strast prema tome što rade i nastojati je probuditi i učenicima.

Neka sredina između duboko podijeljenih tabora bio je književni kritičar i leksikograf Velimir Visković.

Naglasio je kako je u ovom pogledu za neku vrstu kompromisa te popis koji će s jedne strane uključivati kanonska djela bez kojih se ne može, a s druge strane i ona djela, koja su vezana za suvremeno doba i za suvremeni senzibilitet te koja će vezati učenike za suvremenu književnost.

Vaši komentari sežu od oduševljenja do razočarenja

Sinoć smo objavili sva djela koja su na predloženom popisu za srednje škole i treba reći da od vaših brojnih komentara koje ste uputili prevladavaju oni pozitivni. Ne ulazeći u to koliko je tko iščitavao cjelokupnu listu naslova.

Ipak ima i onih koji su oštro protiv. Takav je slučaj i s gimnazijalkom iz Rijeke, od koje smo tražili mišljenje.

– Nema smisla da se ne čitaju lektire koje su temelj hrvatske književnosti, ali i svjetske.. Jednostavno nema veze što su neke lektire teške. Moraš ih pročitati ako misliš biti obrazovan i bez obzira koliko su teške ne bi ih se trebalo mijenjati s modernim inačicama, smatra Ella, učenica drugog razreda Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci.

[Školska lektira] Bez uvažavanja prava učenika teško se mogu očekivati bitne promjene

Puno je mekšeg stava prema popisu druga naša sugovornica, koja je i poimence komentirala naslove za koje joj je drago da su na popisu.

– Kao maturantica koja se baš i ne može pohvaliti kao uzor po pitanju lektira, ali kao osoba koja izrazito voli i cijeni umjetnost i književnost, htjela bi na prvu reći da je popis za 4 godine srednje škole definitivno predugačak. Drago mi je i svakako mislim da se u zadnjem razredu srednjoškolskog obrazovanja trebaju čitati suvremena dijela kako hrvatske tako i svjetske književnosti. Pritom, također, mislim da mjesta treba ostaviti i za klasike koje su uvelike utjecale na književnost- drago mi je da na popisu vidim Čehovljeve “Tri sestre” i “Romeo i Julija” koji je još odavno trebao prema mom mišljanju na popisu biti obavezan. Begovićeva drama “Bez trećega” jedna je od knjiga domaće literature koju bi svi gimnazijalci trebali imati u obaveznom programu. Žao mi je što neka dijela suvremene literature nisam imala priliku pročitati, no vjerujem da se s razlogom pojavljuju na popisu, komentira nam Antonia, učenica četvrtog razreda I. gimnazije u Osijeku.

Neke od vaših komentara vezanih za popis smo izdvojili u galeriju.

Odgovori