Pretraga

Imamo ustavnu tužbu koju je smijenjena dekanica Filozofskog podnijela zbog presude o mobingu

Smijenjena dekanica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vesna Vlahović-Štetić podnijela je ustavnu tužbu zbog pravomoćne presude o mobingu nad moćnim zagrebačkim prorektorom Antom Čovićem. U tom su joj postupku, navodi u tužbi, povrijeđena Ustavom zajamčena prava na pravično suđenje, pristup sudu i sudsku kontrolu te pravo autonomije sveučilišta da slobodno odlučuje o unutarnjim etičkim pitanjima.

Vesna Vlahović-Štetić, smijenjena dekanica Filozofskog fakulteta
Foto: srednja.hr

U ekskluzivnom smo posjedu ustavne tužbe koju podnosi smijenjena dekanica Filozofskog fakulteta Vesna Vlahović-Štetić. Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu Filozofski je izvršio mobing nad svojim zaposlenikom, moćnim zagrebačkim prorektorom Antom Čovićem u vrijeme kada je ona bila čelnica te institucije. Kako stoji u ustavnoj tužbi, dekanica smatra da su joj u postupku Filozofski v. Čović povrijeđena Ustavom zajamčena prava na pravično suđenje, pristup sudu i sudsku kontrolu te pravo autonomije sveučilišta.

Nepristranost sutkinje izvjestiteljice

Sredinom srpnja u javnost je dospjela informacija kako je sutkinja izvjestiteljica u postupku Filozofski v. Čović pred Županijskim sudom, Tihana Marija Miladin, neustavno imenovana na tu funkciju. Osim toga, kako smo ekskluzivno doznali, preko svog supruga povezana je s prorektorom i, tužiteljem u postupku, Čovićem. Suprug spomenute sutkinje, Petar Miladin, s Čovićem sjedi u nadzornom odboru tvrtke Sveučilišna tiskara u vlasništvu Sveučilišta u Zagrebu. Osim toga, oboje supružnika, ona kao vanjska suradnica, a on kao profesor, angažirani su u nastavi na Pravnom fakultetu. Drugim riječima, rade u nastavi na istom sveučilištu gdje je Čović prorektor za kadrovski razvoj.

Povezanost sutkinje Miladin s prorektorom Čovićem temeljni je argument ustavne tužbe u smislu povrede prava smijenjene dekanice na nepristranost suda. Kako stoji u tužbi, prema praksi Europskog suda za ljudska prava sudac se smatra nepristranim samo ako zadovoljava uvjete subjektivnog i objektivnog testa pristranosti. Kod subjektivnog testa teže je dokazati pristranost suca jer se njegova nepristranost pretpostavlja sve dok se ne dokaže suprotno. No, kod objektivnog testa bitno je isključiti svaku sumnju.

„U tom kontekstu, čak i vanjski dojam ima određenu važnost […] upravo stoga, već samo postojanje sumnje u nepristranost suca […] zahtijeva da se takav sudac izuzme iz suđenja, pri čemu je takvu sumnju dovoljno učiniti vjerojatnom, što znači da […] nije odlučno da li je sudac doista pristran ili nepristran“

Podsjetimo, u tom je postupku Filozofski tražio izuzeće sutkinje Miladin, no predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić zahtjev je odbacio utvrdivši da iz njega ne proizlazi da je sutkinja nepristrana. U ustavnoj tužbi dekanica navodi da je Turudićevo obrazloženje u potpunosti arbitrarno jer ne sadrži objektivne ni subjektivne razloge. Osim toga, tvrdi i kako sutkinja ne osporava činjenične navode o povezanosti svog supruga s Čovićem, već potvrđuje da su točni. Čak i kada bi se zanemario subjektivni test nepristranosti, dalje se navodi u ustavnoj tužbi, objektivni test nedvojbeno sugerira da je zahtjev za izuzećem sutkinje osnovan.

„Jedna od zadaća suda i sudaca kao i pravosuđa u cjelini je osigurati povjerenje javnosti i društva uopće, da će o njihovim pravima i obvezama biti odlučeno u zakonitom postupku od strane neovisnog i nepristranog suda, a u konkretnom predmetu, nije se vodilo računa o svim okolnostima koje su dovele u sumnju nepristranost suca za kojeg je podnesen zahtjev za izuzeće. Postupajući na ovaj način sud je povrijedio ustavno pravo podnositeljice da nepristrani sud odlučuje o njezinim pravima i obvezama“

Problemi s činjenicama

Dalje u tekstu tužbe dekanica argumentira da Županijski sud, s ustavnopravnog gledišta, nije adekvatno obrazložio svoje stavove o činjenicama bitnim za donošenje presude. Postupak je, tvrdi, proveden nepravilno jer sud nije utvrdio relevantne činjenice kako je to prema propisima trebao učiniti, odnosno iz dostupnih činjenica je izveo potpuno pogrešan zaključak.

Još jedan problem s činjenicama ističe se u pogledu pojma mobinga. Kako stoji u tužbi, pojam ‘mobing’ nije definiram ni u jednom zakonskom propisu, već prvostupanjski i drugostupanjski sud donose svoje vlastite definicije. Tako prvostupanjski sud kaže da je mobing sustavno psihičko ili fizičko zlostavljanje na radnom mjestu s ciljem uklanjanja osobe iz radne sredine. Drugostupanjski sud, Županijski, mišljenja je pak da je mobing svako psihičko ili fizičko zlostavljanje na radu.

„Ove dvije definicije mobinga su kvalitativno i kvantitativno različite. S obzirom da ne postoji zakonska definicija mobinga, a prvostupanjski sud i drugostupanjski sud daju različite definicije mobinga, to dovodi do pravne nesigurnosti te posljedično do povrede prava podnositeljice na pravično suđenje“

Dekanica u tom dijelu tužbe zaključuje s tvrdnjom da Županijski, drugostupanjski sud nije pružio valjane razloge za zaključak da se njezini postupci mogu smatrati mobingom zaposlenika. Dodatno se ističe kako je Čović kao tužitelj bio dužan potkrijepiti sve svoje navode, što nije učinio, kao i da smijenjena dekanica ni Filozofski fakultet nisu imali prilike očitovati se pred Županijskim sudom o tome je li nad Čovićem vršen mobing.

Prorektor nadređen dekanici

Prorektor Čović, tužitelj u postupku protiv Filozofskog, posljednjih je šest godina prorektor za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu. Udio nastavnih i znanstvenih obveza, stoji u ustavnoj tužbi, koje je obavljao pri Filozofskom iznose ukupno tek 10 posto njegovog radnog vremena. Kako je Filozofski fakultet, čija je dekanica smijenjena zbog mobinga, sastavnica Sveučilišta na kojem je Čović prorektor, u tužbi se navodi kako je upravo on cijelo vrijeme bio nadređen smijenjenoj Vlahović-Štetić, a ne ona njemu.

„Drugostupanjski sud ne daje obrazloženje u čemu se ogleda hijerarhijski odnos moći, gdje vidi zlouporabu pozicije moći i navodno sustavno dugotrajno maltretiranje koje bi podnositeljica provodila prema tužitelju, iako drugostupanjski sud očito niti ne smatra da su to karakteristike mobinga“

Iz navedenoga u tužbi argumentiraju da je Županijski sud, donoseći presudu o mobingu nad Čovićem, postupio u potpunosti arbitrarno. Arbitrarnost suda vide i u zaključivanju suda iz tvrdnje da je dekanica nepotpuno izvijestila novinara portala srednja.hr, neovisno o tome što je Županijski sud upoznat sa sudskom presudom prema kojoj je Čovićev zahtjev za naknadu štete od smijenjene dekanice, upravo zbog teksta objavljenog na spomenutom portalu, odbijen.

Dekanica tvrdi da je povrijeđena autonomija sveučilišta

Jedan od glavnih temelja Čovićeve tužbe protiv Filozofskog ogleda se u postupku koji je pokrenut pred fakultetskim tijelima u vezi njegovog, navodno nepoštenog napredovanja iz 2005. i, zbog toga, oduzimanju znanstveno-nastavnog zvanja. U ustavnoj tužbi koju podnosi Vlahović-Štetić argumentira se da je Županijski sud, zaključujući o tom procesu u kontekstu mobinga nad prorektorom, zapravo duboko ušao u autonomiju sveučilišta.

Autonomija sveučilišta, navodi se, obuhvaća pravo da akademska zajednica samostalno odlučuje o etičkim postulatima, pravo na akademsku slobodu, jednakost i pravednost. Sudovi su prema mišljenju podnositeljice tužbe povrijedili pravo autonomije sveučilišta i Filozofskog kao sastavnice, ali i akademsku slobodu smijenjene dekanice.

Dalje ističu kako su postupci koje je Vlahović-Štetić poduzela, a sudovi ih tumače kao mobing, zapravo u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti, Statutom Filozofskog fakulteta i Etičkim kodeksom sveučilišta. Štoviše, navode, ne samo da su postupci bili u skladu sa zakonima, već je to bila njena dužnost sukladno ovlastima i propisima.

„Sudovi su se upustili u ocjenu opravdanosti vođenja postupka protiv tužitelja pred Etičkim povjerenstvom Filozofskog fakulteta, te predlaganja dnevnog reda sjednice Fakultetskog vijeća, […] a što je sukus tužbe koju je tužitelj podnio protiv tuženika. Sudovi su postupajući na opisani način, prekoračili sudsku nadležnost te duboko zadrli u autonomiju Sveučilišta“

U zaključnom dijelu ustavne tužbe navodi se kako mišljenje suda o povredama etike nisu relevantni jer su interna stvar sveučilišta i fakulteta, što je i stav koji zauzima Ustavni sud u svojoj odluci iz studenog 2018. godine gdje se, među ostalim, ističe da Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo etičkih povjerenstava da donose konkretna rješenja kršenja pravila i načela profesionalne etike.