[NE]LOGIČNO Neispravni argumenti koje najčešće nalazimo u raspravi o gej brakovima

Nedugo nakon što je izabran za Ustavnog suca, Goran Selanec svojim je izjavama šokirao konzervativni dio hrvatske javnosti. U intervjuu za Večernji list kazao je kako je pitanje vremena kada će gej brakovi zaživjeti i kod nas. To se posebno nije svidjelo Johnu Vici Batarelu, predsjedniku udruge Vigilare, koji je zbog spornog istupa od Selanca tražio da podnese ostavku. Na društvenim je mrežama cijela situacija uzrokovala valove komentara, od onih koji se žestoko protive homoseksualnom braku do onih koji ga srdačno brane. Iako suprotnih mišljenja, u jednom su dosta slični, a to je neispravna argumentacija. U nastavku teksta donosimo 7 najčešćih neispravnih argumenata u raspravi o gej brakovima. Za više ovakvih sadržaja, zapratite Nelogično.

Foto: Pixabay, srednja.hr

‘To je pitanje vremena i za naše društvo koje se kreće prema tome’. Tako o gej brakovima govori Goran Selanec, novi Ustavni sudac, u intervjuu koji je dao za Večernji. To je uzrokovalo reakcije konzervativnog dijela javnosti, što je naposljetku dovelo do žustrih prepiranja na društvenim mrežama. U protivljenju ili podupiranju gej brakova iskorišteno je 7 neispravnih argumenata čiju analizu donosimo u nastavku.

“Ne mogu to nikako prihvatiti jer to nije prirodno”

Ovo je jedan od najčešćih argumenata protiv ideje gej brakova. Autori ovog tipa argumenta pokušavaju reći da samim time što homoseksualnost nije prirodna (za razliku od heteroseksualnosti) slijedi da nije ispravna i ne bi trebala biti prihvaćena. No, kada bismo takav argument pokušali primijeniti na neke druge situacije, brzo bi shvatili da nema neku težinu. Odjeća, hrana, tehnološka pomagala, prometni sustav, gradovi, kanalizacije. Ništa od toga nije prirodno već je konstruirano od strane čovjeka, no isto tako ni za jednu od tih stvari, samim time što nije prirodna, ne možemo reći da je automatski loša ili neispravna. Iz tog razloga, apel na prirodno jednostavno ne može biti samostalan, dovoljno dobar razlog za određivanje istinitosti (ispravnosti) neke teze ili postupka.

Gornje tumačenje, bitno je naglasiti, možemo razmatrati ukoliko, maksimalno dobrohotno, prihvatimo tezu da homoseksualnost u neku ruku nije prirodna (ili barem da ne odgovara seksualnosti većini jedinki). No, činjenica je da homoseksualno ponašanje znanstvenici pokušavaju objasniti kroz biološke i okolišne ‘uzročnike’, a nedavna epigenetička studija (Balter, 2015) izrodila je snažnu evidenciju koja ukazuje na to da bi homoseksualnost (posebice kod muškaraca) mogla biti povezana s genetikom. Iz tih razloga, gore navedeni argument bilo bi moguće osporiti i na način da se ukaže kako je barem djelomično netočno reći da je homoseksualnost neprirodna, odnosno da se radi o zanemarivanju znanstvenih rezultata.

“Homoseksualnost je bolest”

Ovo je možda jedan od najopasnijih argumenata koje koriste protivnici gej brakova. Ako ga shvatimo doslovno, prikladan odgovor bio bi da se on ne bazira na istinitim činjenicama. Cijela priča padne u vodu kada ustanovite da je od 1950. (dr. Evelyn Hooker) do 1973. ponovljeno nekoliko istraživanja koja su pokazala da između homoseksualaca i heteroseksualaca nema razlike u psihološkoj prilagodbi, što je naposljetku dovelo do brisanja homoseksualnosti s liste bolesti.

Kada se na gore spomenuti način pokuša pobiti argument iz bolesti, dogodi se da neke osobe jednostavno uzvrate s odgovorom ‘za mene je to bolest’. U tom slučaju, pak, dolazi do potpuno krivog razumijevanja pojma i prirode činjenice. Kada bi definicija određenih pojmova, odnosno činjeničnost koja stoji iza (nešto ili je bolest ili nije), bila relativna, onda dosta sustavnog znanja koje imamo ne bi bilo moguće. Relativiziranje određenih pojmova vodeći se principom da je za jednu osobu jedno istinito, a za drugu osobu tu isto nije istinito, upadamo u pogrešku relativizma koja se često bazira na neodrživim principima (nešto istovremeno i je i nije=proturječje).

“Uvijek je bilo muškarac i žena, tako treba biti i ubuduće”

Argument iz tradicije još je jedan čest svakodnevni argument protiv gej brakova. Ukratko, ono što je tradicionalno (brak između muškarca i žene) automatski je i ispravno. Shodno tomu, ono što se protivi tradiciji, odbacuje se kao neispravno ili loše. Slično kao s apelom na prirodno, samo zato što je nešto tradicionalno nužno za sobom ne povlači i da je dobro ili ispravno. To dokazuju brojne situacije u kojima se nešto radi iz tradicije, a nije povoljno iz zdravstvenih ili drugih razloga. Primjerice, obrezivanje žena u središnjoj Africi stvar je tradicije, a istovremeno može uzrokovati velike zdravstvene probleme (infekcije, sepsu). U nekim istočnim kulturama tradicija nalaže dogovorene brakove (dok su budući supružnici još maloljetni), no danas ne smatramo da je tako nešto ispravno samo zato što je tradicionalno.

Međutim, ne slažu se svi oko interpretacije argumenta iz tradicije. Tako Neven Sesardić, najcitiraniji hrvatski filozof, u svojem radu (2007) iznosi stajalište kako argument iz tradicije samo osporava nagle promjene tradicionalne socijalne institucije braka jer bi to moglo dovesti do određenih negativnih posljedica. U tom bi slučaju fokus rasprave zapravo bio na tome s kolikom sigurnošću možemo tvrditi da su izvjesnije negativne, nego pozitivne posljedice koje bi mogle nastati ozakonjivanjem gej brakova.

“Danas žele prava za homoseksualce, sutra za transeksualce, a onda će nam pedofili i silovatelji tražiti svoje”

Gore navedeni argument također nerijetko možemo čuti u javnosti kada se priča o gej brakovima. Zanemarujući čitavu lepezu uzročno (ne)vezanih događaja, oni koji zastupaju ovaj argument pokušavaju ukazati da će nas poduzimanje početnog koraka (osiguravanje prava homoseksualcima) posljedično odvesti predaleko (osiguravanje prava pedofilima i silovateljima). Shodno tomu, implicira se da se početni korak ne smije poduzeti jer će dovesti do neželjenih posljedica. Radi se o argumentu skliske padine čija se pogrešnost očituje u vidnom zanemarivanju cijele lepeze događaja između početnog uzroka i krajnje posljedice, kao i zanemarivanju znatne razlike između pojmova. U kombinaciji to dovodi do neispravnog zaključka.

Valja istaknuti da skliske padine nisu uvijek pogrešne. Ako se pomno navedu neki prijelazni, uzročno povezani događaji (ili razlike u pojmovima), argument vjerodostojno može prikazati kako poduzimanje nekog koraka može dovesti do dalekih, neželjenih posljedica. Primjerice, s određenom statističkom vjerojatnošću osoba može zaključiti da će onaj koji svaki dan popuši preko 20 cigareta, kako idu godine, imati sve više problema sa zdravljem što će naposljetku eskalirati.

Ovo su mahom bili argumenti protiv gej brakova. No, i oni koji ga podržavaju puno češće posegnu za neispravnim, nego ispravnim argumentima. U nastavku donosimo nelogičnosti koje koriste pobornici ideje gej brakova.

“Ako se ljudi vole, zašto im uskraćivati pravo da se vjenčaju?”

Ljubav između dvoje punoljetnih, samostalnih osoba (koje nisu u bliskom srodstvu) čini se kao dostatan uvjet da se to dvoje ljudi i vjenča. Takva definicija ne pretpostavlja diskriminaciju gej parova pa se često koristi kao ključni razlog za podupiranje ideje homoseksualnog braka. Međutim, ako se koristi kao ključni razlog, valja napomenuti da iz iste premise može slijediti nekoliko različitih konkluzija o bračnim zajednicama koje bi, ukoliko prihvatimo homoseksualne, također trebalo prihvatiti. Primjerice, ako je ključan uvjet za ostvarivanje braka ljubav, onda moramo prihvatiti i brak između 3 i više ljudi, odnosno poligamne zajednice jer taj uvjet zadovoljavaju. Ukoliko argumentom iz ljubavi pokušamo poduprijeti gej brak, a istovremeno ne poduprijeti poligamne zajednice, upadamo u pogrešku dvostrukih standarda iz koje se nije tako lako izvući.

Ovdje je važno napomenuti da je navedeni argument neispravan samo ako posljedicu (odobravanje poligamnih zajednica) smatramo neprihvatljivom. Ukoliko nam je ta posljedica u potpunosti prihvatljiva, argument iz ljubavi možemo koristiti bez da upadnemo u proturječje.

“Danas uskraćuju prava homoseksualcima, sutra će žene biti na udaru, a onda i mentalno oboljeli”

Slično kao i kod protivnika gej brakova, i njegovi zagovaratelji ljubitelji su skliskog terena. Ako poduzmemo početni korak (toleriramo uskraćivanje prava homoseksualcima) dovest ćemo se do dalekih, za većinu neprihvatljivih posljedica (uskraćivanje prava mentalno oboljelima). Smjer je to zaključivanja koji je iskorišten u gore ilustriranom argumentu. Neispravan je zbog toga što se ne navodi lepeza događaja koji se nalaze između početnog koraka i krajnje posljedice, a koji međusobno ne moraju biti u čvrstoj uzročno-posljedičnoj vezi. Baš zbog toga, ova skliska padina je neodrživa.

Podsjetimo, skliske padine nisu uvijek pogrešne. Kada bismo detaljno mogli opisati uzročni lanac od ‘A do Z’, odnosno način na koji određeni korak dovodi do stvarno dalekih, neprihvatljivih posljedica – tada bi skliska padina bila prihvatljiv argument. Što se ponekad i događa.

“U svim modernima zemljama normalno je biti homoseksualac”

Ovaj je argument predstavlja suprotnost argumentu iz tradicije. No, oba su pogrešna na dosta sličan način. Tvrdnja da je nešto ispravno ili dobro samo zato što je moderno ili suvremeno i nema neku težinu kada proučimo stvarnost oko sebe. Brz način života, brza hrana, pretjerana ovisnost o tehnološkim dostignućima. Sve su to moderne pojave koje, navedenom argumentu usprkos, nisu ispravne ili dobre, već potpuna suprotnost. Tako je, zdravstveno gledano, brza hrana upravo suprotna onoj koju bismo trebali konzumirati za održavanje optimalnog zdravlja. To što je nešto moderno, tradicionalno, prirodno, što u to vjeruje puno ljudi ili vjeruju ugledni ljudi, zaista ništa ne govori o istinitosti teze ili ispravnosti postupka o kojem raspravljamo. Iz tog razloga, apeliranje na tradiciju, moderno, većinu ili autoritet jednostavno nije ispravno, već se radi o pogrešci u zaključivanju. U ovom slučaju, neformalna pogreška apela na moderno.

Za više ovakvih sadržaja, bacite oko na Nelogično.

*Napomena: Neke od ovih argumenata, primjerice argument iz ljubavi i dobrohotno shvaćanje argumenta iz tradicije, iznosi Neven Sesardić u svojem radu ‘Homoseksualni brak: pobjeda političke korektnosti i loših argumenata’ objavljenom u svibnju 2007. u znanstvenom časopisu za filozofiju Prolegomena. Taj je rad zasigurno utjecao na neke druge dijelove moje argumentacije, a poslužio je i kao poticaj na razmišljanja koja sam iznio u ovom tekstu.

Odgovori