Pretraga

„Izgubili smo dobivenu utakmicu!“

„Izgubili smo dobivenu utakmicu!“ jedan je od rijetkih suvislih sudova/konstantacija/komentara koje je te večeri donio naš već pomalo legendarni Drago Ćosić. Pomalo je nevjerojatan način na koji smo izgubili 24-22 (11-14) od Španjolaca koji su nekoliko puta bili na podu i samo ih je trebalo dotući.

Svaka čast Španjolcima, no i kritike našim igračima koji su zahvaljujući puno previše, pomalo i glupih tehničkih pogrešaka vratili protivnike u igru i na kraju ih nagradili s toliko nam potrebnih 2 boda. Možda neki misle kako situacija nije alarmantna i oni su u pravu, međutim nije da nas neki preveliki korak dijeli do alaramtne situacije. Alaramantne ukoliko mislimo u polufinale, a smatram kako je upravo to Golužin cilj jer ostalo bi možda postalo alarmatno baš za njega. Jedan poraz od Francuza i dolazimo vrlo blizu eliminacije. A gubili smo od Francuza, i to mnogo puta u nekoliko zadnjih godina. Ono što nama ide u prilog jest činjenica da poraz Francuze isključuje iz polufinala, a nas automatski plasira što bi eto bilo vrlo lijepo. Lijepo u smislu osvete. Ono što nam također ide u prilog jest jako loša igra Francuza, najlošija u zadnjih nekoliko godina. Slovenci su bili nadomak iznenađenju (28-26), što ćemo i kasnije opisati, no utakmica s Hrvatskom briše sve ono prije i potpuno je nova za njih. Ne bi uopće bilo čudno kada bi Karabatić i društvo upisali pobjedu i k tome najbolje odigranu utakmicu na prvenstvu, a pobjeda protiv Slovenaca koliko god bila izborena uz sreću i lošu igru daje novi poticaj svjetskim, olimpijskim i europskim prvacima.

No, vratimo se k našem porazu. Vodili smo nekoliko puta s osjetnijom razlikom, pogotovo u prvom dijelu, a u drugom smo kod rezultata 16-13 imali i loptu iliti napad za četiri razlike, međutim „tehnički smo pogriješili“, odnosno darovali loptu Španjolcima koji su zatim „dok si reko keks“ došli do 16-16 i držali utakmicu u egalu sve do zadnje minute kada su zabili kobni 24. zgoditak. Međutim, igrači nisu jedini krivci, a ovaj put nisu ni suci. Za prošlogodišnji neuspjeh na svjetskom prvenstvu jedan od većih krivaca, uz vratare i općenito lošu igru, pogotovo u obrani bio je izbornik, koji je djelomice i odgovoran za tu lošu igru. Tj imenom i prezimenom Slavko Goluža.

Svojim je pomalo nerazumnim i neiskusnim odlukama često lutao i tražio se, a time i štetio igri reprezentacije. Jednim dijelom to je i jučer bio slučaj. Blaženko Lacković, hvaljen na sva usta od legendarnog Drage, Gorana Šprema i raznoraznih stručnjaka za svoju dosadašnju igru na prvenstvu bio je jedan od, ako ne i najbolji naš igrač na terenu. Ponajviše mislimo na igru u napadu naravno. Pucao je iz svih pozicija, zabijao, pucao je i od samopouzdanja itd. Uglavnom, Blaženko Lacković izlazi negdje oko četerdesete minute iz igre (do tada četiri gola iz šest pokušaja, najbolji je strijelac uz Štrleka) kako bi za obrambenu akciju ušao Gojun/Kopljar/Vuković, međutim sljedećih se nekoliko ne vraća za napadačke akcije. U redu, Blaženko se odmara, čuva ga se za kraj, a umjesto njega u napadu igra Vuković kojeg se očito želi „vratiti u igru“ i u napadačkom smislu jer je dotada igrao samo obranu. Negdje oko 55. minute Lac se vraća i to samo na nekih desetak sekundi kako bi šutnuo u situaciji s igračem manje jer nam je prijetilo oduzimanje lopte zbog pasivne igre. Puca Blaženko, blokiraju ga i više se ne vraća do kraja utakmice…

Jednostavno ne mogu shvatiti. Nikako ne mogu pojmiti čemu taj potez. ZAŠTO? Ne shvaćam. Možda nešto previdjeh, a da se radi o ozljedi ništa ne upućuje na to. Dotle u napadu svoje prve minute na prvenstvu igra Drago Vuković. Svoje prve minute, u tako važnoj utakmici… Koji je jako važan za našu obranu i tu je večer odigrao jako dobro s obzirom na okolnosti. Sve je zapravo krenulo jako dobro. Doduše, vodili su Španjoci 4-1, međutim radimo seriju od 7-0 i gazimo ih kontrama, a u međuvremenu Španjolci su uspjeli razbraniti i na ovom prvenstvu sjajnog Alilovića koji je ponovo pružio odličnu partiju i bio naš najbolji igrač, iako je to možda mogao biti Lacković. Da je dobio priliku… Balić je odigrao katastrofalno. Ne sjećam se kada je odigrao tako loše i ponovno mi nije jasno zašto ga je Goluža toliko forsirao kada je Ivano prethodno Španjolcima servirao tri, četiri kontre izgubivši loptu. Ivano nam treba u 99% utakmica, međutim jučer, onakav sav nikakav, s mislima tko zna gdje nije nam trebao.

Buntić je odigrao samo 11 minuta i to je bilo dovoljno da postigne dva zgoditka koliko i toliko osporavani Kopljar za 46 minuta koji je k tomu uputio tek 4 udarca, jedan manje od Buntića. Sa svojih 2 metra i 10 centimetara puno premalo… Sve je sjajno funkcioniralo do te jedne točke, negdje oko četerdesete minute, kada se uvukla nervoza i nekoliko krivih poteza odvuklo nas je u poraz…

U prvoj utakmici dana, Islanđani su svladali Mađare 27-21 (14-10) i time i nama malo pomogli, iako smo to i sami mogli učiniti, a zadržali su i minimalne šanse za polufinale. Najbolji islandski igrač bio je Atlason s pet pogodaka i sedam asistencija,a kod Mađara Csaszar je zabio sedam. U drugoj, spomenutoj utakmici, Francuzi su bili nadomak ispadanju, a pobjedu na dar dali su im Slovenci. 28-26 (14-15) pobijedili su Onestini igrači, a kod rezultata 27-26 Slovenci su promašili dvije kontre, odnosno situacije jedan na jedan. Jednu je obranio Omeyer i još jednom pokazao koliko znači svojim suigračima, a jednu je Zorman upropastio prestupivši. Omeyer je na kraju sakupio 14 obrana, a najefikasniji Francuz bio je mladi desni vanjski Barachet sa šest pogodaka, dok je Nikola Karabatić potvrdio lošu formu s dva pogotka iz šest pokušaja. Što ne znači da baš protiv nas neće „eksplodirati“ kao i podosta drugih koji loše igraju kao npr Narcisse…

Kod Slovenaca koji sada imaju dva boda kao i Francuzi i Islanđani šest je zabio pivotmen Žvižej, a odličan je bio i vratar Prošt s 15 obrana. Danas su na rasporedu nova uzbuđenja u grupi 1.