Pretraga

Zašto neki plaćaju 100, a drugi 1000kn pokaz?

A- A+

Srednjoškolci iz Zagreba pokaz plaćaju 120kuna. Stotinjak kilometara istočnije pokazi mogu dosegnuti cijenu do čak 1000 kn.

Naime, Andrej iz Slatine na našem face pageu je rekao: Ukupna mjesečna karta za mjesto koje je udaljeno 4 km plaćamo 330 kn s popustom, a ovi koji su udaljeni od grada 15-20 km plaćaju 800 kn s popustom. Bez popusta košta 1000 kn. Sigurni smo da je nekim srednjoškolkama palo na pamet kako bi dobar šoping mogle obaviti za tih 800 kuna pokaza. 

Splićani se voze gradskim autobusima za 5 kuna manje od Zagrepčana. S obzirom na uslugu i broj autobusa, ta razlika mogla bi biti i manja. Naravno, u financijsku korist Splitske dice. 

No, treba li uopće praviti razliku ili bi svi đaci/studenti trebali koristiti uslugu javnog prijevoza za isti iznos? Ako zanemarimo onu slavnu Pokazi su za pi**e, znamo da su pokazi potrebni i onima koji to nisu. Ne bi li školovanje trebalo biti omogućeno svima i pod jednakim uvjetima?  E pa neće biti tako sve dok roditelji, čija se djeca školuju izvan mjesta stanovanja, daju pola plaće za prijevoz. 

Zašto bi Filip iz Sv. Ivana Zeline plaćao 750 kuna, a bez popusta tisuću? Zato što je udaljen 30 km od grada. Nemaju se kaj buniti s mizernih 150 kuna na mjesec, nadodao je na srednja.hr.

Sličnu pokaznu sudbinu s Filipom dijeli Mario koji putuje iz Krašića do Karlovca. Svakog dana vozi se autobusom tridesetak kilometara. Imajte na umu kako vožnja u jutarnje sate ne garantira da ćete sjediti. Za taj luksuz on plaća 633 kune mjesečno. 

Sličnih primjera  ima i previše, dok je npr. u Osijeku za prvu zonu dovoljno izdvojiti 50 kuna. Treba li uvesti univerzalnu cijenu pokaza? Je li ikad ikome palo na pamet da oni socijalno osjetljiviji plaćaju manje? Lokalna vlast, poskupljenje goriva, monopol lokalnih prijevoznika-sve to utječe na nas obične smrtnike. Za popunjavanje budžeta gradskih blagajni ne bi se trebalo služiti visokom naplatom sredstva bez kojeg neki ne mogu doći do svoje škole, no to znate i bez nas.

Idući put kad sa suzom u oku i grčom na licu date novac za pokaz, sjetite se-ima nas još. Jedni će dati 100 kuna, drugi 600, i tako do tko zna kad. Dok ne bankrotiramo valjda.