Pretraga

FPZG zavijen u crno, preminula je omiljena knjižničarka: Studentima je uveseljavala dane, sad joj poručuju ‘hvala teta Ljiljo’

Ljiljana Posavec bila je dobri duh Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Knjižničarka koja je uveseljava studente, ali i druge djelatnike FPZG-a, prekjučer je umrla u 60. godini života. Na fakultetu vlada tuga, a studenti se sjećaju ove žene koja im je uljepšavala dane studiranja, tražila literaturu, pomagala u danima stresa i slušala njihove probleme.

Foto: Facebook Fakultet političkih znanosti

– Rijetko koga pamtim na FPZG-u tko je toliko volio biti okružen studentima kao teta Ljiljana, govori nam Dora Kršul koja je studirala novinarstvo prisjećajući se knjižničarke Ljiljane Posavec koja je prekjučer (1. ožujka) umrla u 60. godini života. Ispraćaj će biti u četvrtak, 5. ožujka u 11.35 sati u krematoriju na Mirogoju.

Sigurna luka za studente

Veliki intervju dekana FPZG-a: Pričali smo o novom imenu i reformi faksa, ali i o Meghan Markle i Brexitu

– Uvijek (glasno) nasmijana i vesela, i uvijek okružena studentima koji su je baš voljeli. Tako ću je i pamtiti. Nikada nikoga nisi mogao čuti da je rekao jednu ružnu riječ o teti Ljiljani; ona je studentima, na tom malom pultu u knjižnici bila kao neka sigurna luka i dodatni poticaj za dolazak u knjižnicu. Jednostavno si znao da će te oraspoložiti šalom, zezancijom, a ako je bila posebno nadahnuta, bilo je tu i vulgarnih šala i sočnih psovki na svakodnevne, iritantne situacije koje se nije suzdržavala podijeliti s nama. A koliko je tek ljudi nakon ispita dolazilo u knjižnicu prijaviti joj kako je sve prošlo…pa bi se ona veselila s njima ili ih tješila. Svoj kraj studija na FPZG-u pamtim po dvije stvari – obrani diplomskog i pečatu koji mi je Ljiljana lupila u indeks kao potvrdu da sam vratila sve knjige. Kad je opalila taj pečat, imala sam feeling kao da mi je ona zapravo dala dozvolu da konačno odem s faksa. Otkako sam jučer čula za ovu vijest, istovremeno sam tužna, jer se ne mogu sjetiti je li nam češće govorila ‘milo’ ili ‘zlato’, i sretna, jer je Ljiljana bila važan dio mog studentskog života. Hvala na smijehu i veselju, teta Ljiljana, govori Dora.

Tete Ljiljane već duže vrijeme nije bilo u knjižnici FPZG-a zbog bolesti, a studenti su novac prikupljen s posljednje brucošijade donirali upravo njoj. Klub studenata Fakulteta političkih znanosti i Studentski zbor Fakulteta političkih znanosti napisali su tada (u listopadu) da je teta Ljilja pomogla generacijama studenata novinarstva i politologije u nošenju sa stresom fakultetskih dana.

‘Draga teta Ljiljo, falit ćete u Lepušićevoj 6’

Jučer su se od tete Ljilje oprostili i iz Diplomatskog kluba FPZG-a Facebook objavom u kojoj joj zahvaljuju na svakoj toploj riječi, podršci, brizi i ohrabrenju.

Prije četiri godine na društvenim mrežama FPZG-a teta Ljilja je bila predstavljena u sklopu projekta #MeetFPZG. Pisali su tada da je knjižničarka godinama brisala studentske suze i uljepšavala njihov život lijepim riječima i osmijehom.

Na Facebooku Fakulteta danas su pak objavili ovu tužnu vijest napisavši da im uspomena na tetu Ljilju ne manjka.

‘Teta Ljilja je bila prijateljica svim studentima’

Zamolili smo i Matinu Tenžeru koja je studirala novinarstvo da nam kaže po čemu će se sjećati tete Ljilje.

– Svakako je pamtim po količini smijeha i zabave koju je osiguravala bez obzira gdje bih je srela. Osim toga je redovito preko usana istresala pomno biranu količinu vulgarizama čime smo svakako pronalazile zajednički jezik. Vječito je u ruci nosila fiksni telefon da je u svakom trenutku bilo tko može dobiti na liniju za informacije “službene prirode”. U svakoj prilici – u knjižnici, po hodnicima faksa ili pokraj pepeljare ispred zgrade. Izdvojit ću anegdotu koju pamtim kao da se jučer dogodila. Tko je studirao na FPZG-u, shvatit će koliko je smiješno bilo što je svako toliko gorio koš na ulazu u zgradu. A upravo je ondje Ljiljana često odlazila na puš pauzu. Dolazim ja tako jedan dan na faks, a ono iz koša ponovno suklja dim. Pokraj koša Ljiljana. Odmiče se, šeretski smije i kaže “je****, sad će opet mene optužiti da sam zapalila koš”. Udarimo kolegica i ja u smijeh, a ova je priča baština koju i danas rado prepričavam, prisjetila se Matina.

Sjećanje na tetu Ljilju s nama je podijelila i Hanan Nanić koja je na FPZG-u studirala politologiju te je bila demosica informatičkog centra što znači da je radni prostor dijelila s knjižničarkom Ljiljom.

– Teta Ljilja je bila prijateljica svim studentima. Meni je bila prijateljica, savjetodavac, kolovođa u zezancijama na radnom mjestu, i netko na koga sam se mogla osloniti na faksu. Učinila je rad u knjižnici, koji se vrlo lako može shvatiti dosadnim, nezaboravnim iskustvom. Moje kolege Luka, Fratrić, Kiki i Patricia, kao i mnogi drugi demosi informatičkog centra, s tetom Ljiljom smo dijelili dobre i loše dane i mislim da mogu reći u ime svih nas da ju volimo i da ćemo uvijek pamtiti naše fakultetske dane i po njoj. Ženi velikog srca, oštrog jezika, toplog zagrljaja i pravoj prijateljici, koja nas je nasmijavala i uveseljavala svaki dan. Nadam se da smo i mi njoj uspjeli pružiti barem malo sreće koju je ona nama, kaže Hanan.

Počivala u miru.

FPZG zavijen u crno, preminula je omiljena knjižničarka: Studentima je uveseljavala dane, sad joj poručuju ‘hvala teta Ljiljo’
Share via
Copy link
Powered by Social Snap