Pretraga

Poslušali smo što je sve Boras izgovorio na obljetnici Šumarskog faksa: Neprepričljivo je

A- A+

Gostujući na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, povodom 123. obljetnica tog faksa, zagrebački rektor Damir Boras održao je dosta dugačak govor u kojem se, među ostalim, kritički osvrnuo na najavljene zakonske promjene u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Bilo je tu svega i svačega, a mi smo izvukli one najzanimljivije dijelove.

damir boras sumarski fakultet

Damir Boras na 123. obljetnici Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije
Foto: Youtube screenshot; Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Zagreb

Zagrebački rektor Damir Boras na 123. obljetnici Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije održao je svoj posljednji takav govor na tom faksu. Za godinu dana više, naime, neće biti rektor, dobit će nasljednica na čelu zagrebačkog sveučilišta. Ovom je prilikom, odmah pri početku govora istaknuo kako se još uvijek navikava na novi nazi Šumarskog fakulteta. Lijepi je to naziv, rekao je, koji pokazuje koliko šumarstvo danas ima nevjerojatan utjecaj na društvu pa onda ustanovio kako uprava Sveučilišta to prepoznaje, baš kao što i prepoznaje vrhunsku znanstvenu izvrsnost na faksu i nove programe.

– Drvo kad danas gledamo je još uvijek jedan od najboljih i najzdravijih i najboljih materijala ne samo za namještaj, nego i za različite konstrukcije, recimo dvoranske i tako dalje, dakle, i općenito svugdje oko nas, i osim toga i ekološki možda najopravdanije, rekao je na početku svog govora Boras.

Dosta dugo pričao o autonomiji

U dvadesetak minuta, koliko si je uzeo za govornicom, izgleda nije mogao prešutjeti najavljene zakonske promjene u sustavu znanosti i visokog obrazovanju, koje resorno Ministarstvo planira donositi u prvom kvartalu iduće godine, istaknuvši da se odredbi sveučilišne autonomije već neko vrijeme, ne samo u Hrvatskoj, već i istočnoj i jugoistočnoj Europi pokušava nametnuti utjecaj države.

– S jedne strane, to je kroz financije, to možemo prihvatiti kad je država u lošem stanju, da ima manje novca, ali u raspodjeli tog novca, a to uključuje i naše plaće i naša zaposlenja, ne može se mijenjati nitko, jer nitko nije dovoljno kompetentan kao što je senat jednoga sveučilišta. To se pokušava da neka administracija može o tome odlučivati. Nažalost, ne može. Hrvatski sabor donio je u našem Ustavu, u našoj konstituciji, odredbe o autonomiji sveučilišta, koje izrijekom, ali i kasnijim izričitim interpretacijama Ustavnog suda Republike Hrvatske govori što je to autonomija i koji su dometi autonomije. A to je prije svega raspolaganjem onim novcem kojeg nam može država staviti na raspolaganje, a to nam stavlja Hrvatski sabor i nitko drugi. I naravno, ostvarenjem proračuna, ali se ne mogu stvari interpretirati na različite načine, da se taj proračun ostvaruje po mjesecima kad se ostvaruje, po cijeloj godini, isto tako morate znati po Ustavu su sveučilišta zaštićena. Sveučilišta kao cjeline, bila ona integrirana ili neintegrirana, kao što je Sveučilište u Zagrebu sa pravnim osobama, ali se Sveučilište financira. Onoga časa, ako se bude htjelo da se financiraju pojedine sastavnice, onda neće biti pristupa cjelini i Senat neće moći oko ničega odlučivati. Zamislite, naprimjer, Senat bez dekana fakulteta, o čemu on može odlučivati. A takve ideje postoje. Dakle, moram to reći, pričao je Boras.

Onog časa kad politika uđe u autonomiju, dodao je, jednostavno će Sveučilište morati pasti u smislu ‘vrhunskih znanstvenih rezultata’. Dogodilo se to već, kaže, u Sloveniji gdje rektora bira ne Senat, već ga ‘predlaže nekakvom tijelu, a u tom tijelu su zaposlenici rektorata, zamislite, čak i obični službenici koji nemaju veze sa sveučilištem’.

‘To je dobna diskriminacija’

Boras je dodao i kako su ljubljanski senatori to riješili tako što su tom tijelu predložili samo jednog rektorskog kandidata. No, kako kaže, ‘jedno drugo sveučilište’ je predložilo dva kandidata, a naposljetku su dobili, ističe, ne onog kojeg su htjeli, već onog kojeg je htjela politika.

– I to nije dobro. Isto tako su, moram i to reći, zabranili i svima preko 65 godina da rade u obrazovanju, i ne samo na fakultetima, srednjim i osnovnim školama, nego su čak i retrogradno stjerali jednoga rektora koji se mogao doduše žaliti Ustavnom sudu, ali otišlo je, to je bilo u jednome našem bliskom sveučilištu. Posljedice toga su bile da u roku od tri mjeseca više nisu imali dovoljno nastavnika u srednjim i osnovnim školama, jer ta populacija je danas nešto starija nego što se očekuje, jer nastavnici srednjih škola, morate znati, nisu ljudi koji žive na velikoj nozi, ali su riješili svoje životne probleme i onda ih veseli raditi s djecom. A posljedica na Sveučilište recimo u Ljubljani da je palo 300 mjesta na rang listama jer su izgubili mreže svojih profesora koji su bili znanstveno povezani u cijelom svijetu. Nitko ne govori da netko treba ostati poslije 65. ako nije toga dostojan, ali moram i to reći, u doba kada nam se produljuje životni vijek, iako nam ga COVID malo skraćuje, u doba kada su ljudi sposobni intelektualno raditi, a pogotovo sa svojim iskustvom, i dulje od 65. godina, ograničavati to na 65. godina je civilizacijski nazadno, a osim toga i to je važno znati, to je dobna diskriminacija koja je Ustavom zabranjena. Ali evo, imamo svakakvih ideja, osvrtao se Boras na događanja u susjedstvu.

To ne govori, nadodao je, pro domo sua, odnosno za sebe, jer će, kako je kazao, ‘za dva tri dana imati 70 godina, završiti redovno svoj rektorski mandat’, a ističe i da se nada da će budući rektor ‘zadržati taj odnos prema autonomiji sveučilišta i zajedništvo sveučilišta’.

– Moram i to reći, da to zajedništvo i cjelina Sveučilišta, nama osigurava snagu da se tim tendencijama i odupremo. Koji su to razlozi, neću govoriti, ali tu ima puno privatnih interesa, ali mi smo država socijalna i javna sveučilišta u cijeloj Europi su ona koja nose vrhunce visokoga obrazovanja, ne kao u Americi gdje ljudi moraju uzimati kredite pa ih 30-40 godina otplaćivati ako žele vrhunsko obrazovanje. Kod nas javna sveučilišta nose tu socijalnu notu da svaki sposoban može završiti visoko obrazovanje, to ne smijemo zaboraviti. Privatna sveučilišta mogu biti samo dodatak, ne smijemo pustiti da to prijeđe u komercijalizaciju kakva se, zapravo, stoji iza toga, mišljenja je zagrebački rektor.

Klasična priča o tome da fali novca

Dosta je direktno komentirao način na koji se planira donijeti novi zakon o znanosti i visokom obrazovanju naglasivši da je u Hrvatski sabor slao primjedbe na proceduru.

– Ako nam budu pisali zakone neki koji nikad nisu bili na sveučilištu, ako ne budu se konzultirali s nama, ja to moram naglasiti jer sam morao na Sabor poslati primjedbe na plan donošenja Zakona o visokom obrazovanju i znanosti u kojem na odgovore o tome kakvi će biti učinci Zakona piše na 384 pitanja u nekoliko zakona neće biti nikakvoga ili neznatnoga utjecaja. Oprostite, kako se zakon može donositi, osim ako nema neke druge namjere, koji ne donosi nikakav utjecaj svojim donošenjem. To je pitanje prije svega ja bih rekao autonomije i financiranja, naglasio je Boras.

Potom se osvrnuo na situaciju s COVIDOM pa istaknuo da, s obzirom na ekonomsku štetu koja je nastala, Sveučilište može imati razumijevanja za to, no da se zakoni ne mogu donositi u vrijeme kad nije došlo do oporavka i kad se ne zna koji su motivi donošenja zakona. Odmah nakon toga krenuo je, sada sa već svojom tradicionalnom pričom, o tome kako država premalo novca izdvaja za znanost i obrazovanje.

– Financiranje visokoga školstva i visokoga obrazovanja i znanosti je palo praktički na 0,6 posto, a nekad je bilo 0,8 posto, u odnosu na BDP, a s druge strane, u odnosu na Europu, koje smo mi član, sva ostale zemlje u Europi iz proračuna ulažu u visoko obrazovanje i znanost ulažu 1,2 posto iz proračuna. Ubrajanje fondova stranih iz Europe u taj proračun je neprikladno i neprihvatljivo, jer to drugi ne broje. Isto tako kad nam kažu kad je Sveučilište dobilo 350 milijuna kuna, a dobili smo ih za obnovu zato što su uništeni ti milijuni. To što imamo četiri milijarde, dvije i pol od toga je propalo u potresu, prema tome, reći da smo sad dobili novac je cinizam, evo, moram i to reći. Morate biti tog svjesni, mi smo sad dvije milijarde u minusu. Ako ih stignemo iskoristiti s obzirom na kratke rokove građenja, moramo tog biti svi svjesni. Dakle, nadam se da ćemo iskoristiti te novce za obnovu, ali to nisu novci koji služe razvojnoj obnovi Sveučilišta. Isto tako Kampus Borongaj koji je ostao nedovoljno iskorišten. Mi smo pokušavali puno toga predložit tamo, ali sad ispada da se ne može skoro ništa, kazao je rektor.

Još jednom se kritički osvrnuo na tijelo koje navodno trenutno radi na ovom zakonu o znanosti i visokom obrazovanju.

– Zakon piše povjerenstvo koje nam ne žele odati tko ga piše, navodno su neki sa Sveučilišta, ali nisu predstavnici Sveučilišta, evo to je isto smiješno. Ne može nijedan zakon uspjeti ako takav veliki sustav, ne samo nas kao Sveučilišta u Zagrebu koji obuhvaća 80.000 ljudi, nego i svih ostalih koje okuplja 155-160.000 ljudi, radno sposobnih i mladih, svi koji su glasači, ne može se, da. Moram se zahvaliti, gledajmo na to, gledajmo u budućnost, gledajmo na one koji će ponuditi autonomiju sveučilišta, koji će se za nju boriti, i koji će znati razumno voditi Sveučilište u sljedećem periodu. Ispričavam se na vremenu, zadnji mi je govor, pa sam malo produljio. Nadam se da shvaćate da nas sljedećih godina čeka uvijek isto nastojanje da učinimo ovo Sveučilište i našu Hrvatsku boljima, zaključio je Boras.

Cijeli Borasov govor pogledajte i poslušajte u videu ispod, od 47:30 minute.

Poslušali smo što je sve Boras izgovorio na obljetnici Šumarskog faksa: Neprepričljivo je
Share via
Copy link
Powered by Social Snap