Komentar: Zašto sramotno pravilo s Hrvatskog ne uvedemo za Matematiku na maturi?

Kada se s nekime upustimo u raspravu u vezi državne mature, ta rasprava nikako ne može završiti bez spominjanja jednog bitnog dijela ispita – eseja na maturi iz Hrvatskoga jezika. Pitanja o tome koja bi se djela mogla pojaviti kao esejski zadatak i kako napisati dobar esej muče ne samo maturante nego i one mlađe od njih, no ove su se godine dogodile male izmjene u bodovanju eseja. Naime, prošle su godine maturanti, kako bi položili cjelokupni ispit iz Hrvatskoga, na eseju morali zadovoljiti minimalan bodovni prag od 15 bodova. Ove godine moći će na eseju predati ni manje ni više nego – prazan list.

Foto: srednja.hr

Ovo pravilo nije potpuno novo. Naime, minimalan prag prolaznosti na eseju nije postojao do prije nekoliko godina te su se sada, zapravo, stvari vratile na staro. No čini mi se da većina ljudi nije svjesna što to sve zapravo znači. Možda najbolje da krenem od početka…

Kakav je uopće taj zloglasni esej?

[Matura '20] Objavljen popis lektira za esej iz Hrvatskog jezika na državnoj maturi

 

Iako je strah od eseja već polako prešao u naviku većini maturanata, smatram da oni koji su tijekom srednje škole redovito čitali lektire nemaju apsolutno nikakvog razloga za brigu. Popis esejskih djela postoji, nema ih puno i mislim da ih se u četiri godine srednje škole stigne pročitati i nekoliko puta. A nekako mi se čini da bi čak i oni koji neka djela nikada nisu ni otvorili (a takvih, nažalost, uvijek ima) trebali biti u stanju napisati nekoliko suvislih rečenica o zadanome ulomku ili zadanoj pjesmi. Stvar je zapravo samo u pomnom čitanju, poznavanju nekih osnovnih obilježja zadanih djela i pisanju povezanoga teksta prema zadanim smjernicama.

Budimo realni, za takav je zadatak i prag od 15 bodova (od ukupnih 40) bio pomalo sulud. Ali s obzirom na pravilo o praznom listu papira koje je ponovno uvedeno ove godine, prag od 15 bodova odjednom mi se učinio kao najljepša stvar na svijetu.

Prazan list, prazan list, prazan list

Kako su zasada stvari krenule, čini mi se da će sintagmu prazan list biti potrebno ponavljati bezbroj puta dok neki napokon ne shvate o čemu se radi. Pokušat ću vam to malo približiti. Zamislite da ste u školi i došli ste nespremni na neki ispit. Zaključite da nema smisla uopće pokušavati išta riješiti te odlučite predati prazan list i spremiti se za ispravak. Međutim, profesor vam za taj prazan list odluči dati dvojku. I tako vi prođete taj ispit, a i dalje ne znate ništa. Ne zvuči li vam to malo bezveze?

Naravno, svjesna sam da esej nije jedini dio mature iz Hrvatskoga i da postoji još i test koji nosi veći dio bodova, ali prazan list je prazan list. Vratimo se na primjer s ispita u školi. Što mislite, kako se netko tko je učio i pripremao se za taj ispit osjeća kada vidi da je dvojku dobio i netko tko nije napisao ništa?

Mislim da ministrica Divjak ovakvom odlukom ne samo uništava i ono malo kriterija što ih državna matura još uvijek ima nego i izrazito vrijeđa sve one učenike koji se tijekom srednje škole priremaju za esej, koji čitaju lektire i koji žele upisati neki društveni ili humanistički studij. Baš me zanima zašto neko takvo pravilo nije uvela, primjerice, za maturu iz Matematike? Zašto recimo na maturi iz Matematike učenici ne bi mogli predati prazan list i svejedno dobiti dvojku i položiti taj ispit? Naravno, tu sada kreće ona već svima poznata i dosadna priča o tome kako su prirodne znanosti budućnost ovoga svijeta, kako je samo u područjima takvih znanosti moguće naći posao i kako je sramotno da nekoga to ne zanima. A pismenost? Zar ona nije bitna? Zar čitanje nije bitno? Zar je to sve uistinu toliko zastarjelo da je postalo previše tražiti od budućih akademskih građana da napišu nekoliko rečenica o ulomku iz nekog lektirnog djela? Zar je stvarno previše očekivati od učenika da tijekom četiri godine srednje škole pročitaju petnaest knjiga i nauče nešto o njima? Zar smo stvarno tako nisko pali?

Poruka svim sadašnjim i budućim maturantima

Državna matura trebala bi biti odlučujući faktor na prelasku iz srednjoškolskog u visokoškolski sustav obrazovanja, no njezini se kriteriji iz godine u godinu sve više srozavaju. A što su kriteriji niži, lošiji su i rezultati učenika jer na maturu dolaze sa stavom ‘lako ćemo’ i ‘ma da se to riješiti’. To nas dovodi i do ovogodišnje situacije kada će ih sigurno još više izaći na maturu s takvim stavom znajući da će barem jedan dio jednoga ispita moći ostaviti prazan i svejedno dobiti dvojku, ako riješe drugi dio ispita dovoljno dobro.

Ne pišem ovo samo kako bih izrazila neke svoje frustracije oko ovakvog apsurdnog načina ocjenjivanja, nego i kako bih svim sadašnjim i budućim maturantima ukazala na to o kakvoj se gluposti ovdje radi. Kriteriji na maturi već su ionako bili gotovo nepostojeći, a sada je to, čini mi se, doseglo svoj vrhunac. Umjesto poboljšanja cjelokupne mature kao takve i vraćanja kakvih-takvih kriterija, ministrica se odlučila za čisto protežiranje onih koji tijekom srednje škole ne rade ništa i omalovažavanje onih kojima matura iz Hrvatskoga jezika ipak nešto znači. Iskreno, ništa više nisam ni očekivala od nje.

Svim maturantima želim svu sreću na ispitima u nadi da će barem kod njih postojati tračak zdravog razuma te da, iz čistog poštovanja prema predmetu, vlastitom jeziku, ali i samima sebi, na eseju iz Hrvatskoga ipak neće predati taj grozan i sramotan prazan list.

*komentar je stav autorice

Napomena maturantima: Iako se može predati prazan list na eseju, to će neupitno utjecati na konačnu ocjenu jer se bodovi s eseja i testa iz teorije i književnosti zbrajaju u konačnu ocjenu.

4 komentara

  1. Tom logikom je i povijest vazna, pa se svi zale na nju i da je ima previse… Pazi, tesko im je nauciti najosnovnije dogadaje kroz ljudsku povijest. Gledam sinovu knjigu iz povijesti, knjiga ima jedva 50 stranica… Prvi i drugi svjetski rat ne zauzima niti 10 stranica, domovinski rat jedva dvije stranice.. Knjige su sve tanje (povijest, geografija, kemija, biologija), a ni to malo pojedinci nisu u stanju nauciti.

  2. Gle ribica, usporedba s matematikom je glupa, matematika se sastoji od jednog dijela, a hrvatski od dva. Svatko brani svoje i svatko se zali na ono sto mu nejde, ako pises clanak, pisi objektivno. Nemoj braniti svoj predmet na nacin da napadas ostale.

Odgovori