[Glas učenika] Profesori potiču učenike koji su podobni i koji će sutra prodati svoj glas za 200 kn

Da će štrajk utjecati na učenike, ali da situacija nije toliko dramatična da će zbog njega pasti ispite mature, smatra učenik Jerko Šarić, koji se svojoj generaciji, ali i profesorima odlučio obratiti kratkim pismom. Ipak, smatra da bi ulogu profesora trebalo preispitati, a najviše ga, kaže, smetaju pristranost i podobnost koje su zavladale sustavom. Mišljenja je da se uspjesi umanjuju, a ‘potiču se oni koji su podobni, oni koji će sutra prodati svoj glas za 200 kn.’ Njegovo pismo u nastavku možete pročitati u cijelosti.

Foto: Paco Vaca, Unsplash

Pozdrav,

prije svega, želio bih naglasiti da je ovo što pišem odgovor onima koji tvrde da će zbog štrajka pasti maturu te tima poslati poruku o problemu našeg školstva.

Treba naglasiti da će štrajk utjecati na nas učenike, ali ne treba pretjerivati kao što to neki rade. Svi se mi možemo složiti da nama učenicima fali redovnog rada i učenja. Nismo mi savršeni i svoj potencijalni neuspjeh ne trebamo opravdavati lošim konceptom mature i sličnim razlozima. Isto tako, bitno je naglasiti da je uspjeh pojedinca na maturi ujedno i plod njegova vlastitoga rada i truda, a ne samo uspjeh profesora, kako si oni to često znaju pripisati. Naravno, čast iznimkama.

[Glas učenice] 'Profesori si hrane ego tako da nađu učenika koji brže kopča i njega se gura'

Ideja mature, kao koncepta u kojem svi imamo iste zadatke i uvjete, je savršena. Bez obzira na taj dobar koncept, treba reći da mi svi nismo jednaki. U nekim školama imamo dobre, a u nekima loše profesore i uvjete za pripremu mature.

Ja sam maturant i osobno smatram da onaj tko hoće učiti, može i sam. Ovdje se onda samo postavlja pitanje uloge profesora u našem školstvu. Mi imamo sustav u kojem pojedini profesori nemaju znanja i vještina da prenesu znanje na nas. Imamo profesore koji koriste metode stare 30 godina i više. Imamo profesore čiji kriteriji nisu ujednačeni prema svima. U školi sam jedino naučio da trebam raditi suprotno od onoga što mi kažu i kako se ponašaju prema nama. Najviše me ljuti PRISTRANOST I PODOBNOST koja vlada u sustavu. Prije svega u odnosu profesora prema učeniku. Profesori ne cijene redovno dolaženje na nastavu, zataškavaju propuste… Uspjesi pojedinaca se umanjuju, a potiču se oni koji su podobni, oni koji će sutra prodati svoj glas za 200 kn.

Treba reći DOSTA svemu tome.

Svima koji misle komentirati kako su oni išli u školu i šutjeli, a mi smo danas razmaženi, poručujem da se vrate u taj isti sustav maloumnosti i represije.

Na kraju želim još naglasiti da sam uvijek za štrajk i borbu, pa tako i profesora, ali samo onih koji zaslužuju povećanje. Nažalost, takvih je malo.

2 komentara

  1. Jedna profesorica je rekla: „Ovo je ŠTRAJK ZA ŽIVOT OBRAZOVANJA, štrajk za dostojanstvo nas, učitelja i nastavnika bez kojih ova zemlja ne može“.
    .
    Prosvjetari i njihovi sindikati nijednu riječ nisu rekli o pravim problemima školstva: vrednovanje rada dobrih i loših nastavnika, ocjene i vrednovanje znanja učenika, hiperprodukcija odlikaša, zanemarivanje odgoja, zanemarivanje stjecanja vještina, navika i razvijanja sposobnosti kod učenika, talentirana djeca i rad s njima, problemi kurikuluma, da li škola dovoljno (ne)priprema mlade ljude za izazove suvremenog društva,……….
    .
    Prosvjetari i njihovi sindikati nikada nisu zbog toga štrajkali.
    Uvijek, a i sada, štrajkaju zbog novca.
    .
    Nepravedna raspodjela novca u javnom/državnom sektoru je veliki problem.
    Zašto se prosvjetari ne bore protiv toga.
    Neka kažu gospodi iz Vlade: „Zašto zaposlenik u HEP-u ili HAC-u ili HŽ-u ima bitno veću plaću od jednog profesora (ista stručna sprema)?
    Napravite pravednu raspodjelu proračunskog novca“.
    .
    Nema takvih zahtjeve od prosvjetara. Prosvjetari žele da njihov kotačić u sustavu bude malo važniji i bolje plaćen. Svjesni su svoje moći i svoje glasačke mašine i sve to koriste za svoje interese (isto kao i sve druge interesne grupacije).
    .
    Razumijem kad skretničari i sindikat HŽ-a kuka jer su mala interesna skupina, ali prosvjetari, moralna i intelektualna elita, prvi bi trebali reći u ime svih državnih zaposlenika: „Smanjite nam plaće, ali se nemojte više zaduživati i rasprodavati zemlju. Pravednije rasporedite državni novac“.
    .
    Prosvjetari kao i sve druge ovisnike o državnom novcu nije briga za one stanovnike Hrvatske koji rade na tržištu i financija njihove plaće.
    Prosvjetari misle isto kao i svi drugi državni zaposlenici: „Dok ovako ide, treba što više uloviti za sebe.“
    .
    Ako prosvjetari kao intelektualna snaga RH ne ukazuju na globalne probleme ovog društva, od koga da to očekujemo, možda od sindikata skretničara HŽ-a?
    .
    Prosvjetari žele biti velik i dobro plaćen kotačić u društvu kao što je to sada HEP ili HAC.
    .
    Sustav čine svi kotačići i svi snose mali dio odgovornosti za sve ovo što se događa oko njih. Neki kotačići sustava to ne vide, neki se prave da ne vide, neke to ne zanima, ali onog trenutka kad ljudi oko njih počnu gladovati, svi moraju shvatiti da sustav ne valja i da su oni kotačići tog sustava zbog kojeg netko nema posla i zbog kojeg netko gladuje i da njihov kotačić koji je postao velik možda gazi one slabije članove društva.
    .
    Kakav sustav vrednovanja rada nastavnika postoji?
    Koliko nastavnika godišnje dobije otkaz jer loše rade?
    .
    Roditelji učenika plaćaju rad nastavnika, a nemaju mogućnost vidjeti ocjene njegovog rada i nemaju mogućnost izbora nastavnika za svoje dijete.
    .
    Možete li zamisliti kakav je to monopol?
    Kada bi postojao i najmanji oblik objektivnog vanjskog vrednovanja rada nastavnika vidjeli bi kako bi veliki broj nastavnika prestao s radom i dobio otkaz.
    S druge strane, dobre nastavnike koji odlično rade trebalo bi dodatno vrednovati i nagraditi.
    Ne postoji sustav ni za pravu nagradu, ni za pravu kaznu.
    Prosvjetari se boje vrednovanja svojeg rada i kritike. U roditeljska vijeća najčešće se biraju roditelji koji su prosvjetni radnici i koji neće ništa kritizirati jer vrana vrani oči ne vadi.
    .
    Ono što je najžalosnije, nikad i nigdje nije boljitak učenika bio razlog prosvjeda i štrajka prosvjetara.
    Prosvjetari postoje zbog učenika, ne zbog dodataka na plaću, škole i cigli od kojih je sagrađena.
    Nažalost, prosvjetarima je novac najbitniji i samo zbog njega se štrajka.

    1. Dakle ovako:

      1. Da ste pročitali Zakon o radu, znali bi da je štrajk dozvoljen samo zbog materijalnih prava i/ili neisplate plaće. Članak 205., stavak 1. zakona: “Sindikati imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno naknade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća.”
      Štrajk zbog bilo kojeg drugog razloga svaki sud će proglasiti nelegalnim.

      2. Ne možete “objektivno vrednovati” ono što nema istu referentnu točku za sve koje se vrednuje. Svaki razred i svaki učenik su drugačiji, a bez kvalitativno identičnih razreda (što je u praksi nemoguće postići) ne možete njihov napredak mjeriti istom mjerom. Je li nastavnik lošiji ako, primjerice, razred u kojem je pola učenika potpuno nezainteresirano za obrazovanje ima lošije rezultate od, na primjer elitne gimnazije u ZG?

      “I am a survivor of a concentration camp. My eyes saw what no man should witness: Gas chambers built by *learned* engineers. Children poisoned by *educated* physicians. Infants killed by *trained* nurses. Women and babies shot and burned by *high school* and *college* graduates.
      So, I am suspicious of education.
      My request is: Help your students to become human. Your efforts must never produce learned monsters, skilled psychopaths, educated Eichmanns. Reading, writing, arithmetic are important only if they serve to make our children more humane.”
      Haim Ginott, dječji psiholog

      Pitanje uz citat: kako bi vi izmjerili humanost?

Odgovori