Pretraga

Hrvatski srednjoškolci podijeljeni oko gay prava

Nakon objave članka o srednjoškolskoj radionici o gay pravima, mnogi su se izjasnili o svojim stavovima i odnošenju prema homoseksualcima za vrijeme, a i nakon zajedničkog školovanja. U nastavku vam donosimo odgovore na pitanja kao što su: smatraju li se homofobima, kako se odnose prema prema gay osobama i što misle o gay prideu.

Iz Daliborove izjave vidimo kako se ne smatra homofobom, ali se ne slaže njihovim isticanjem – Ne smatram se homofobom, mislim da je to njihov slobodan izbor. Sve dok njihov način života ne zadire u moj, nemam ništa protiv. Imao sam priliku dijeliti učionicu s gay osobom. Uglavnom ponašao se dosta društveno i nije previše isticao svoju gay orijentaciju.

Smatram da se osoba rodi s određenom seksualnom orijentacijom i da to nitko ne bira baš kao ni ostale karakteristike. Tako da to ne smatram to nikakvom bolešću jer ima gorih stvari na svijetu od homoseksualne orijentacije. Gay parade – nikako ne podržavam jer ne vidim smisao parade po gradu i borbe za prava. Mislim da se za svoja prava mogu izboriti na puno, da se izrazim kulturniji način, točnije na način koji neće izazvati odbojnost kod ljudi. Poznajem gay osobe, neki su išli sa mnom u srednju školui uvijek su bili izloženi ismijavanju ili komentarima ukoliko je njihov izgled plijenio pažnju. Ali birati prijatelje na temelju toga nikako ne. Marko se također ne smatra homofobom i još nam je rekao kako misli da je posvajanje djece još uvijek neprihvatljivo. Njegovo mišljenje je kako su svi ljudi s istim kvalitetama i osobinama te da seksualna orijentacije ne smije biti mjerilo za diskriminaciju i ismijavanje.

Nikolina nam je, prema njenim riječima iz liberalne Rijeke, izjavila – Nisam homofob,naprotiv. Boravim u vrlo liberalnom gradu u kojem je homoseksualnost mislim čak i najviše zastupljena u RH. Nikad nisam imala ništa protiv njih, ustvari nisam imala ni priliku svakodnevno viđati takvo nešto, tako da se nisam previše ni opterećivala s tim. A kad sam došla tu, bilo mi je malo čudno, skoro pa nisam razlikovala muškarca od žene. Ali s vremenom sam se navikla, kao i većina drugih hetero ljudi koji tu žive. Ja nemam ništa protiv njih, neka žive kako hoće, s kim god hoće, iskreno ništa mi ne predstavlja da li je on homo, hetero ili šta već, sve dok ne dira u moj život. Oni imaju neki svoj đir, koji se njima sviđa, ja svoj i to je to.

Neki homofobiju povezuju samo sa strahom pa nam Ivan odgovara na ovaj način – Homofobija bi značila da ih se bojim, a ne bojim ih se. Smeta mi to što paradiraju i govore da su pederi, mi ne paradiramo i ne govorimo da smo hetero. Oni osobno mi ne smetaju, neka žive svoj svijet, ne smeta ni meni nitko da radim što ja želim.

Svatko ima svoj karakter i stav,ako ih je Bog stvorio da budu nastrani onda tako mora bit, takav život žele, neka uživaju, jer život je jedan i treba svaki trenutak iskoristit pa makar i bio peder, ako se njima takav život sviđa svaka čast! Ali istina je kako pretjeruju s tim svojim paradama. – izjavila je Anđa.

Jelena iz Splita, po ovom pitanju malo konzervativnijeg grada, smatra – Ljudi koji su homoseksualne orijentacije,za mene osobno nisu normalni i zdravi ljudi. Ali naprotiv,znam par homoseksualnih osoba i moram priznat da su jako drage osobe,prijateljski raspoložene,što me baš iznenadilo. Tako da homofob i nisam ,a te ljude nikako ne mogu razumjeti i shvatiti,niti ću ikad. Mislim da ako su već takve seksualne orijentacije,ne trebaju javno izlazit na ulice i držat nekakve parade,neka te stvari čuvaju za sebe i svoja 4 zida.

Mene ne zanima da li je netko homoseksualac, ali mislim da nije dobro da paradiraju ulicama gradova, jer ne vjerujem da su toliko potlačeni da moraju manifestirati svoja mišljenja i iskazivati se – naprotiv – to samo može stvoriti kontraefekt. Još jedan problem koji ja vidim je to da žele brak i djecu. Za mene, to nije pozitivno, jer nije prirodno da dva muškarca stupe u brak i da posvoje djecu. Homoseksualnost, bila bolest ili ne, može bez problema postojati, nastaviti svojim putem, ali ne bismo smjeli ugrožavati čovječanstvo potpuno neprirodnim zakonima. Smatram da to nije homofobija, već razum za čovjeka – pusti manjinu da živi svoj život, ali ne nameći većini svoju volju! izjavljuje Ivan.

Nakon čitanja svih izjava, možemo zaključiti kako velika većina mladih dijeli isto mišljenje. Bilo da se radi o osobama iz manje ili veće životne sredine, smatraju kako gay osobe nisu zaslužile ismijavanje, zgražanje ili vrijeđanje, ali da ipak pretjeruju s javnim istupima. Dosta ih misli kako je riječ o bolesti ili nečemu neprirodnom , no da imaju pravo na normalan život i slobodu dok ne diraju njihove živote. Kao što vidimo svi se odmah na početku ograde kako se ne smatraju homofobom i onda kreće jedno veliko ali, kako trebaju živjeti svoje živote bez braka, djece ili bilo kakvog stajanja na put heteroseksualcima.

Koji je vaš stav o gay pravima?