Mario Balotelli je u središtu svjetke pozornosti. Nakon vrhunske partije na Europskom prvenstvu mediji su se počeli još jednom zanimati za priču ovog mladića. A priča definitivno nije klasična.
Još od najmlađe dobi Mario Balotelli nije imao jednostavan život. Posvojen je od bogate talijanske obitelji. Njegovi biološki roditelji su trebali donijeti najtežu odluku koju osoba može donijeti, dati sina nekome drugome, s nadom da će imati bolji život. Mario je ostao vjeran tome, živi svoje život na svoj način.
Sa 15. godina je debitirao za Lumezzane, klub iz treće talijanske lige. Uskoro ga zovu Barcelona i Inter iz Milana. Barcelona nije prepoznala njegov talent ni nakon probe, te je zadovoljno uskočio milanski klub. Prvi gol u Seriji A je postigao protiv Atalante.
Unatoč talentu i nekoliko vrhunskih partija i odlučujućih golova, život za mladog Ballotelija nije bio lagan u Interu. Rasizam je nažalost čest prizor na talijanskim stadionima, a uz to nije pomagao ni tadašnji trener Nerazzurra, Jose Mourinho. Konstantni sukobi s upravom kluba i trenerom sve više su ga približavali transferu. Nisu mu pomogli ni ovakvi golovi.
Sezonu 2010-11 mladi Balotelli je započeo u novom klubu, pod starim trenerom. Roberto Mancini, trener koju mu je u Interu dao prvu šansu, doveo ga je na Otok, u Manchester City. Ni izgledao je da ni engleska strogost ne može dovesti u red Talijana. Pred golom je izgledao kao igrač koji spada u sam vrh svjetskog nogometa.
Problem je bio što je radio na ostatku terena. U samo jednoj sezoni uspio je skupiti četiri crvena kartona. Sukobi s trenerom su isto postali učestali. Izgledao je da se povijest ponavlja. Manchester City je bio spreman napraviti isti potez kao Inter, staviti Maria na transfer listu. Na zadnjoj utakmici sezone, u 94. minuti, Mario je još jednom pokazao da ima nekoliko života. Njegova asistencija Agueru je osigurala Manchester Cityu toliko priželjkivani naslov.
Ako ovome dodamo još i njegov učinak na ovogodišnjem Europskom dobijemo sliku dobrog napadača, ali ne onoga u kojeg bi trebao gledati cijeli svijet. Mario Balotelli nosi u sebi, osim nogometne vještine, još jednu komponentu koja krasi one igrače koje smo uvijek najviše voljeli, karizmu. Slažemo se, ponekad Mario djeluje izuzetno pogubljeno, kao kad je pokušavao obući marker.
No, s druge strane Mario kao da najbolje razumije nogomet. Nogomet je igra, koju pogotovo Hrvati, ponekad shvaćaju preozbiljno. Mario Balotelli kao da zapravo sebe ne shvaća preozbiljno i uživa u životu kakav je dobio. Ima previše trenera i igrača koji valjda smatraju da se svijet vrti ono njihove frizure i izjave u nekom jadnom talk showu. Svi volimo dobar potez, muški sukob oko lopte, trenutak genijalnosti, i još na sve to neki zeznuti karakter. Super Mario kao da zaista ima u sebi sve što je nogomet.
Kada ste vidjeli ovakav susret dva nabrijana suparnika? Koliko bi se nogometaša nažalost počelo odmah valjati po podu i hvatati za svaki mišić od čeljusti do nožnog palca.
Veselimo se današnjem finalu, samo bar da vidimo što novo je za nas pripremio Mario Balotelli. Ovaj mladi Talijan zanimljive životne priče vratio nam je u nogomet ono što je najvažnije, zabavu i šou.
