Pretraga

‘Stari lisac’ i ‘osoba s integritetom’: O Fuchsu govore bivša premijerka Kosor i tri cijenjena profesora

U politici glasi za umjerenog, razumnog i uglednog čovjeka. Neki ga simpatično nazivaju ‘starim liscem’, a najbliži suradnici za njega kažu da je osoba s integritetom. Iako je ministar resora bio baš kratko, o njegovim se potezima, ali i neprovedenim politikama priča još i danas. Cjelovita kurikularna reforma građena je na temelju dokumenata koje je on pisao, a loše stanje na sveučilištima, mnogi smatraju, ne bi bilo tako loše da su doneseni ‘Fuchsovi zakoni’. Nasljeđe Radovana Fuchsa je dobro, barem relativno, u usporedbi s većinom njegovih prethodnika. Ali i put koji ga očekuje u sljedeće četiri godine, čini se, nikad nije bio trnovitiji.

Radovan Fuchs, novi ministar znanosti i obrazovanja
Foto: Screenshot N1 | Pixabay | montaža srednja.hr

Radovan Fuchs novi je ministar znanosti i obrazovanja. Novi, ali i stari, budući da se na čelu tog resora našao i prije nešto više od deset godina. Danas je konačno potvrdio da je prihvatio poziv premijera, a najavio nam je i prve korake. Povodom toga, pripremili smo nešto dublji pregled njegova lika i djela, ali i očekivanja struke koja stižu paralelno s Fuchsovim ponovnim dolaskom na čelo resora.

Od inozemnog doktorata do Ministarstva znanosti

Mjesto radnje, poslijeratna Jugoslavija. Vrijeme radnje, onaj klik između dva godišnja doba. Ljetne sparine na izdisaju, a prvo lišće pada. Zagreb izgleda čarobno, a posebno čarobno za jednu židovsku obitelj u kojoj se 5. rujna 1953. rađa Radovan Fuchs. Židovsko podrijetlo vuče od djeda i bake s očeve strane. Djed Hinko, porijeklom iz Njemačke, s djevojkom Eugenijom, poslije Radovanovom bakom, koja je porijeklom Mađarica, izbjegava u Slavoniju. Tamo zasnuje obitelj i dobiva, među ostalom djecom, i sina Rikarda, oca Radovana Fuchsa. Rikard Fuchs u nekom trenutku života prelazi na katoličku vjeru pa se u obitelji ministra, zapravo, svetkuju svi katolički blagdani. Zanimljivo je i da je preko očeve strane obitelji u rodu sa slavnim hrvatskim skladateljem Vatroslavom Lisinskim, inače rođenim pod imenom Ignac Fuchs.

Svoj bogati obrazovni put ministar započinje u Zagrebu. Upisuje studij Veterine na Veterinarskom fakultetu gdje diplomira 1979. godine. Nakon toga baca se u šire znanstvene vode pa upisuje magisterij iz područja biomedicine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu gdje, pet godina nakon diplomiranja, brani svoj magistarski rad. Nakon gotovo 40 godina u rodnom Zagrebu, želja za znanjem vodi ga u daleku Švedsku. Tamo upisuje doktorski studij pri Sveučilištu u Uppsali, koje danas slovi za jedno od najboljih sveučilišta na starom kontinentu. Pri njihovom istaknutom Biomedicinskom centru, u suradnji s Fakultetom za veterinarske i životinjske znanosti u Uppsali te Kraljevskim institutom za tehnologiju u Stockholmu 1987. godine Fuchs postaje doktor znanosti obranivši disertaciju iz područja toksikologije i farmakologije. Toksikologija, posebno vezano za otrove prirodnog podrijetla poput mikotoksina i pesticida, i danas je u fokusu njegova znanstvenog interesa. Povratkom u Hrvatsku, 1988.  zapošljava se na Institutu za medicinska istraživanja gdje ostaje do 1993. kada službeno kreće njegov politički put u tadašnjem Ministarstvu znanosti i tehnologije.

Startao je u kabinetu ministra Branka Jerena, kao pomoćnik za međunarodnu suradnju. Kako se na toj poziciji zadržao do 2000. godine, surađivao je s još dvoje ministara – sada akademikom Ivicom Kostovićem te Milenom Žic Fuchs. HDZ na idućim parlamentarim izborima gubi od Račanove koalicije pa Fuchs, Vesna Škare Ožbolt i Mate Granić osnivaju stranku Demokratski centar. No, stranka nikad ne ostvaruje nikakav značajan probitak pa se Fuchs vraća u HDZ. Na nešto važniju funkciju vraća se u Vladi Ive Sanadera, ovoga puta u prošireni resor znanosti, obrazovanja i sporta, gdje prvo kao pomoćnik, a poslije i kao državni tajnik za visoko obrazovanje sudjeluje u reformskim procesima tadašnjeg ministra Dragana Primorca. I onda nastupa jedan od najgorih momenata u povijesti HDZ-a. Sanader podnosi ostavku na mjesto premijera, a proći će samo godina do njegovog uhićenja. Nakon što je premijer odstupio, predsjednica HDZ-a i Vlade postaje Jadranka Kosor, a Fuchs uskoro i njen ministar.

‘On je osoba s integritetom’

Jadranka Kosor, bivša i jedina hrvatska premijerka priča nam o svom odnosu i suradnji s Fuchsom. Kada je prije više od deset godina stupila na čelo Vlade, uvjeti su bili dosta nepovoljni. Usprkos njima trebalo je donijeti važne odluke. Neke i doslovno preko noći. Jedna od takvih odluka bila je i tko će biti ministar znanosti, obrazovanja i sporta. Posebno je to važna funkcija koju vodeća stranka ne daje olako koalicijskim partnerima. I danas se oko resora znanosti i obrazovanja dosta polemizira u javnosti. Baš tu u priču ulazi Fuchs. Prije deset godina u kratkoj je Vladi Jadranke Kosor bio ministar tog važnog resora. Danas će to biti opet. Ona ga se prisjeća kao ugodnog i pristojnog čovjeka.

– Dugo se poznajemo. Ne mogu točno detektirati trenutak kada smo se upoznali, no to je manje bitno. Primijetila sam ga i zapamtila kao ugodnu i pristojnu osobu. To je tako važno. To je nulta točka svake suradnje. Ne možete surađivati s nekim s kim ne dijelite temeljne životne i profesionalne vrijednosti. Gospodin Fuchs je osoba s integritetom, tako rijetko u politici, priča nam Kosor.

Da je Fuchs zaista osoba od integriteta, kaže, pokazuju i njegovi postupci u Plenkovićevoj Vladi gdje je bio savjetnik za obrazovanje.

– Sukobio se s ministricom Divjak oko nekih pitanja, bez obzira što je ona bila ministrica koja je imala podršku premijera. Tu se potvrdilo da gospodin Fuchs ne odstupa i ne zanemaruje vrijednosti koje su mu važne, kaže nam bivša premijerka Kosor.

Ostali su u dobrim odnosima, a nikad se, nakon završetka njene političke karijere, prepričava nam, nisu sreli, a da ju Fuchs nije srdačno pozdravio.

– Nije zaboravio da smo surađivali i da sam mu bila predsjednica. To je, i jedno ovako, sasvim osobno, ugodno sjećanje, priča nam Kosor.

Fuchs je planirao dvije važne promjene

O Fuchsu govori Hrvoje Kraljević, umirovljeni sveučilšnim profesor PMF-a, profesor Hrvatskog matematičkog društva te, kratko, ministar znanosti i tehnologije u Vladi Ivice Račana. Za Fuchsa danas kaže da je, među svim kandidatima čija su se imena mogla čuti u kuloarima, daleko najbolji. Njega se i na čelu ondašnjeg MZOS-a prisjeća kao relativno dobrog ministra koji je u svom kratku mandatu donio ili barem pokušao donijeti dvije važne promjene za sustav znanosti i obrazovanja.

– To je prije svega revitalizacija aktivnosti u vezi s donošenjem Nacionalnog okvirnog kurikuluma. Naime, dokument koji je donio Primorac bio je isuviše općenit, prepun općih mjesta bez jasnih naznaka nužnih promjena u sustavu predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja. Obnovljene aktivnosti dovele su do puno sadržajnijeg i određenijeg Nacionalnog okvirnog kurikuluma koji je uključivao i popis postignuća učenika u svakom od sedam obrazovnih područja – matematičkom, jezično-komunikacijskom, prirodoslovnom, društveno-humanističkom, tehničko-informatičkom, umjetničkom te tjelesnom i zdravstvenom i u svakom obrazovnom ciklusu, priča nam Kraljević.

Nacionalni okvirni kurikulum polazišni je, zapravo dokuement bio i u izradi Cjelovite kurikularne reforme koja sve do danas nije zaživjela nego je umjesto nje pokrenuta, kako je naziva Kraljević, prilično nemušta Škola za život.

– Drugo što je Radovan Fuchs pokrenuo je pokušaj temeljite reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. Nažalost, zbog izuzetno snažnog lobiranja zagovaratelja statusa quo tzv. Fuchsovi zakoni nikad nisu ušli u parlamentarnu proceduru, prisjeća se Kraljević

‘Dobre ideje, ali nije uspio zbog otpora’

O ministru razgovaramo i s Ivicom Puljkom, istaknutim profesorom i znanstvenikom splitskog FESB-a. Danas je, osim zavidne akademske karijere u vezi koje valja spomenuti suradnju s CERN-om, sa suprugom Marijanom i politički aktivan unutar stranke Pametno. Smatra da je od imena koja su bila spomenuta Fuchs definitivno najbolji, no to ne znači da nema boljih ljudi za tu funkciju. Ima sigurno boljih ljudi koji bi mogli preuzeti resor, misli profesor Puljak, no takvi ljudi sigurno ne bi pristali na tu funkciju u Vladi HDZ-a. Fuchs je u svom kratkom mandatu prije desetak godina imao neke dobre ideje, prisjeća se, no njegov mandat u cjelini ocjenjuje negativnim.

– Za vrijeme svog kratkog mandata imao je neke dobre ideje, koje je pokušao progurati kroz zakone, ali nije uspio zbog raznih otpora. S ozbirom da njegova odgovornost kao ministra bila da te promjene izgura, a nije, njegov mandat ocjenjujem negativnim. Sad nam svima ostaje jedino nadati se da je nešto od toga naučio i da će ovaj put rezultati biti bolji, mišljenja je Puljak.

NAJVEĆE MANE I KVALITETE
– Najveće mane profesora Fuchsa su što je zagovornik općih smjerova politike HDZ-a, a ja smatram da Hrvatska nema nikakvih šansi za budućnost dok njome upravlja HDZ. Njegova najveća konkretna mana je što ne vjeruje u vođenje ministarstva temeljem stragegije, nego izgleda da više računa na ad-hoc ideje i pokušaj njihove implementacije. Ali to nije način vođenja bilo kojeg sustava, a naročito ovako važnog kao što su znanost i obrazovanje. S druge strane, njegove kvalitete su poznavanje sustava, što bi, kad bi se htjelo, moglo rezultirati nekim dobrim promjenama u sustavu. Kao nepopravljivi optimist, nadam se da će se to dogoditi, iako moram priznati da su šanse za to jako malo. Nažalost, drži profesor Puljak.

Kao premijerka Kosor se uglavnom, priznaje nam, bavila gospodarstvom i pitanjem Europske unije. To je oduzimalo većinu vremena. Zbog toga je na čelu resora obrazovanja, kao i s drugim resorima, trebala osobu od povjerenja. Fuchs je to bio. Imao je njeno puno povjerenje, no o svemu ju je redovno i detaljno brifirao, pa to povjerenje nikad nije izdao.

– Kao premijerka u to vrijeme nisam se stizala baviti gotovo ničim osim pregovorima za ulazak Hrvatske u EU i rješavanjem gospodarske krize. No, što se tiče resora, Fuchs me uvijek dobro i redovito informirao. Mislim da je tada bio izložen pritiscima, no njima me nikada nije zamarao. Bio je dobar ministar, ali smo imali premalo vremena. Da smo dobili mandat od četiri godine na idućim izborima, mislim da bi njegovi rezultati bili još vidljiviji, tvrdi Kosor.

‘Fuchsovi zakoni’ uveli bi red u sustav

U akademskim krugovima, posebice među onima koji su nezadovoljni sadašnjim stanjem i načinom upravljanja resora, često se može ponešto čuti o ‘Fuchsovim zakonima’. Radi se o paketu zakona koje je kao ministar u Vladi premijerke Kosor planirao donijeti. Tri zakona, jedan o znanosti, jedan o visokom obrazovanju, a jedan o sveučilištu trebali su potanko urediti pojedina pitanja oko kojih se u posljednje vrijeme, a uvelike zbog pravno-zakonskih rupa u postojećim propisima, lome koplja, i to posebno na relaciji Ministarstvo-sveučilišta. O ‘Fuchsovim zakonima’ Kraljević kaže kako su bili dobri, unatoč tome što o nekim pitanjima nisu bili dovoljno određeni pa čak i mjestimice ‘traljavi’.

– Intencija tih zakona, na kojima se zapravo počelo raditi još za vrijeme Dragana Primorca, bila je upravo da se uvede red i odgovornost u autonomiju znanstvenih istraživanja i u autonomiju sveučilišta. Nažalost, i u tim tekstovima došlo je do određenog popuštanja pritiscima spomenutog retrogradnog lobija i nedovoljno jasno iskazane nužnosti promjena bez da su bile propisane ikakve sankcije – prije svega financijske – za zadržavanje statusa quo. Velika je šteta što ti zakoni nikada nisu ušli u parlamentarnu proceduru za koju si (možda naivno) umišljam da bi iznjedrila stvarno kvalitetna rješenja. Da su prošli, čak i onakvi nedovoljno određeni pa čak i traljavi u nekim svojim dijelovima, Sveučilište i akademska zajednica sasvim bi se sigurno preporodili i ne bi dospjeli u ovako bolesno stanje, kakvo je omogućio Flegin i Josipovićev zakon, smatra Kraljević.

Ono što posebno još ističe kao pozitivnu značajku Fuchsovog Zakona o sveučilištu jest to što su plaće zaposlenika bile uključene u svojevrsni lump sum za pojedino sveučilište. Takvo bi rješenje, smatra,  zasigurno dovelo do puno racionalnije i smislenije politike zapošljavanja na sveučilištu, posebno ukoliko bi se postiglo da odluke o tome moraju biti donesene transparentno i s javno dostupnom argumentacijom.

– Znatno kvalitetnije od sadašnje situacije bili su riješeni izbori za čelništvo sveučilišnih i fakultetskih tijela. Doduše, još su kvalitenija rješenja bila onemogućena od strane spomenutog utjecajnog lobija, prisjeća se profesor Kraljević.

– Prijedlozi zakona su namjeravali uvesti više reda u sustav, te više kompetitivnosti i izvrsnosti, što je apsolutno neophodno. Što je najvažnije, bili su nužna promjena učmalog i neučinkovitog sustava, koju je trebalo provesti, a nažalost nismo. Naravno, nisu ti prijedlozi bili idealni, daleko od toga, i moglo se pronaći puno nedostataka i kritika, ali su u suštini bili korak u pravom smjeru, mišljenja je profesor Puljak.

Da su ti zakoni prošli, kaže, a nakon njih još usvojene promjene koje je zagovarao ministar Željko Jovanović i njegov pomoćnik Saša Zelenika, danas bi visoko školstvo i znanost, a time i cijelo društvo, izgledali puno bolje.

‘Lobiji nisu dozvolili da zakoni prođu’

Razgovaramo i s Jurom Zovkom, profesorom filozofije pri Sveučilištu u Zadru, a inače jednim od istaknutijih hrvatskih filozofa te osnivača Hrvatskih studija. Osim toga, radi se i o žestokom kritičaru sveučilišne politike koji je nerijetko i glasno izražavao svoje stavoe, a institucije pozivao na odgovornost. Zovko navodi nekoliko značajki ‘Fuchsovih zakona’ koje bi sustav znanosti i obrazovanja, po njegovu mišljenju, stavile u znatno bolju poziciju od ove u kojoj je sada, gotovo deset godina nakon što ti zakoni nisu uspjeli ugledati svjetlo dana.

– Definirani su strateški istraživački ciljevi javnih instituta. Reguliran je sustav katedara na sveučilištima, odnosno na fakultetima. Nije se svatko mogao birati u viša zvanja, nego samo u skladu s napravljenim ustrojem radnih mjesta. Briga za znanstvene novake bila bi bolje regulirana nego što je sadašnjim financiranjem preko Hrvatske zaklade za znanost, ističe profesor Zovko.

Ističe kako je Fuchs zapravo preuzeo neke dobre ideje iz prakse u Austriji i Njemačkoj, dok je kod nas, kaže, glavni problem da se u akademskih krugovima uglavnom radi u smjeru zadovoljavanja minimalnih uvjeta.

– U Austriji neki ugledni profesori nikada nisu mogli postati redoviti profesori jer nisu zaposleni na katedru za redovitog profesora. A s izborima u znanstveno-nastavna zvanja kod nas je zadovoljavanje minimalnih uvjeta, a publiciranje se odvija po ‘rodijačkom’ modelu. Proglase se neki domaći časopisi karakteristikom A1, i sve se svodi na dodvoravanje citiranje glavnog urednika i njegovih radova da bi se moglo objaviti članke, tvrdi Zovko.

Zakoni nisu prošli, smatra Kraljević, jer lobiji, čiji se članovi nalaze u svim strankama, to nisu dozvolili.

– Studentski bunt bio je izmanipuliran, od strane ljudi koji danas čine vrhušku Zagrebačkog sveučilišta. Manipulacija se sastojala u tvrdnji da će zakoni dovesti do skupljeg studija i sve većeg plaćanja za sve studente. Tako nešto uopće se ne može pronaći ni u jednoj odredbi tih zakona, a izvučeno je krivim tumačenjem nastojanja da se onemogući beskonačno dugo besplatno uživanje studentskih prava bez stvarnog studiranja, priča Kraljević-

Zovko dosta precizno spominje aktere koji su bili protiv zakona.

– Donošenju zakona usprotivili su se fakulteti, tu je predvodio Filozofski fakultet na čelu s ekipom koja je sad u upravi Sveučilišta te Nezavisni sindikat. Tu su bili i neki HDZ-ovi političari predvođeni Andrijom Hebrangom, a od manjinaca Milorad Pupovac. Zbog pritisaka sa svih strana dosta krhka koalicija ne bi izdržala da su zakoni pušteni u proceduru, mišljenja je Zovko.

Puljak drži kako nijedna prava reforma u resoru, kako Fuchsova tako ni Jovanovićeva, nije prošla zbog istih razloga.

– Protiv nje su se ujedinili političari iz redova akademske zajednice, kojima nikad nije bilo niti će ikad biti do pravih promjena, koje bi sustav učinile internacionalnijim, kompetitivnijim i meritokratskijim. U tu borbu protiv promjena uključili su se i lijevi i desni, i zajedno zaustavili donošenje zakona. Studentski prosvjedi su možda najvećim dijelom bili vođeni nepovjerenjem prema političkom sustavu, što je uvijek opravdano, jer je naš politički sustav zaista u krizi, prisjeća se profesor Puljak.

Sveučilište i sveučilišna autonomija

Jedno od važnih pitanja resora danas, a sudeći po opsegu ondašnjih ‘Fuchsovih zakona’ to je tako bilo i prije, je i pitanje sveučilišne autonomije. U posljednjih smo nekoliko godina svjedoci zbivanja uzrokovanih dosta širokim tumačenjem tog pojma od strane Ustavnog suda, ali i činjenicom da pojedini čelnici hrvatskih sveučilišta gotovo svaku intervenciju u sveučilišne poslove, pa makar to bio i nadzor zakonitosti, tjeraju od sebe pozivajući se na princip autonomije. Naši sugovornici ne znaju kakav je odnos između Fuchsa i tih – kako ih je bivša ministrica nazvala – ‘akademskih klika’, no jedno je sigurno. Da su prošle Fuchsove reforme i zakoni, slažu se naši sugovornici, današnjem stanju na sveučilištima ne bismo imali prilike svjedočiti.

–  Toplo se nadam da će donijeti novi Zakon o znanosti i to na tragu spomenutih ‘Fuchsovih zakona’, ali i na tragu teksta koji je iznjedrio dosadašnji drzavni tajnik Tome Antičić, teksta koji je nastao u najboljoj namjeri, no nažalost zbog nedovoljne samousklađenosti i zbog brojnih ustupaka već spomenutom status quo lobiju, osim nekih dijelova, sasvim je neupotrebljiv, drži Kraljević.

– Fuchs je stari lisac (nomen est omen). Vjerojatno će krenuti u konstruktivne razgovore s dekanima, zagrebačko sveučilište nije integrirano, pa je tu moguće provesti stanovite promjene na bolje. Oštrom retorikom se ne postiže ništa. Potrebna je mudra politika u kojoj će se krenuti u proces razvlašćivanja Borasa i njegovih nalogodavaca. Radikalne reforme su moguće tek nakon izbora novog rektora, smatra profesor Zovko.

Puljku se ne čini da je Fuchs nešto pretjerano kritičan prema vrhovnima ljudima Sveučilišta u Zagrebu, što je, prema njegovom mišljenju minus, jer je, kako kaže, zadatak svakog intelektualca da bude javno kritičan prema načinu na koji se vodi sveučilište. Smatra da Fuchs u pristupu prema sveučilišnim klikama neće biti puno drugačiji od svojih prethodnika, uključujući i ministricu Divjak.

– Autonomija je pozitivan koncept, koji bi trebalo koristiti za razvoj sveučilišta i cijelog društva, ali se kod nas prečesto koristi samo za zadržavanje priviliegija i statusa quo. Skoro svaki put kad netko sa sveučilišta koristi pojam autonomije to je isključivo bježanje od odgovornosti i skrivanje nečasnih radnji, ističe Puljak.

Politika bi, na čelu s Ministarstvom, trebala tu uvesti promjene, smatra, no mišljenja je da to sadašnja garnitura neće napraviti.

‘Čeka ga težak posao’

Zovko ističe da postoje brojni drugi problemi s kojima bi se u resoru trebalo pozabaviti. Reforma obrazovanja nije provedena kako treba, znanost i aplikativna istraživanja zahtijevaju promjene, posebno u pogledu raspodjele novca. Nameće se, kaže, i pitanje instituta, od kojih bi neki trebali biti istraživački, smatra, a neki sveučilišni.

– To su problemi s kojima se nije uspio uhvatiti u koštac nijedan ministar znanosti u zadnjih dvadeset godina, kaže Zovko.

Izazovi za novog ministra, smatra Puljak, su ogromni. Resor pogađa koronakriza, a i osim tog problema uzrokovanog izvanrednim stanjem tu je i važno pitanje reformiranja cjelokupnog sustava znanosti i obrazovanja.

– Savjetovao bih mu da se najprije fokusira na pripreme za početak sljedeće školske godine, a onda da odmah iza toga osvježi i, ako treba pojednostavni, strategiju znanosti, obrazovanja i tehnologije, da za nju potraži široki konsenzus svih ozbiljnih političkih aktera i da onda krene u njenu implementaciju. Jedino tako se može osigurati kontinuitet nužnih promjena te se povećati šansa da se one zaista i dogode, zaključuje Puljak.

I Kosor smatra da ministra čeka dosta posla, no očekuje, poznavajući Fuchsa, da će u poslu biti samostalan i slobodan.

– Drago mi je što je odabir gospodin Fuchs. Fuchs je već jednom rekao da je njegova dionica završena. Kako je prihvatio poziciju, vjerujem da je to učinio s namjerom da bude samostalan i da provodi svoje ideje, ali i da ostavi traga. Čeka ga jako težak posao, zaključuje Kosor.