Pretraga

Antonio je bivši FER-ovac i game developer kojega je gaming odveo u Veliku Britaniju – svoja iskustva i savjete podijelio je s nama

Razgovarali smo s Antoniom Stipanovićem iz Našica, zaljubljenikom u gejming i velikim navijačem Liverpoola. Svoj put u game devu započeo je na FER-u u Zagrebu, a onda  je nakon pet godina rada odlučio potegnuti čak do Newcastlea. U opširnom intervjuu Antonio otkriva kako su tekli njegovi počeci, što voli gejmati, svoje najveće uspone i padove te kako game dev industrija funkcionira u Hrvatskoj, a kako u Velikoj Britaniji. Konačno, Antonio daje neke vrlo vrijedne savjete svima onima koji se žele baviti game developmentom.

Foto: Antonio Stipanović

Od malena je imao strast prema gejmanju, a koju je kasnije odlučio pretvoriti u karijeru. Antonio je prvi posao imao u malenoj game dev firmi u Zagrebu, a danas je u nešto većoj i hijerarhijskih složenijoj firmi u Velikoj Britaniji. Na FER-u je stekao prva predznanja, no samostalno i neprestano usavršavanje i brušenja znanja i vještina za njega je bilo ključno. Poslodavci, kaže nam Antonio, jesu zainteresirani za tvoju diplomu pri zapošljavanju, no iznimno je važno i ono pored nje, a to su projekti na kojima si radio.

Posao u game devu opisuje kao vrlo dinamičan, ispunjen usponima i padovima, možda i više nego li bi netko pomislio. Najdraža igra mu je Warcraft 3, a za sve mlade i buduće developere ima jasnu poruku: ”Igrajte igre… upoznajte se s hrvatskim game dev firmama. Upoznajte se s igrama koje te firme rade, i sa sličnim igrama. Upoznajte se s tehnologijama koje koriste. Igrajte igre. Radite igre”.

Što si studirao i kada si se počeo baviti game developingom, otkuda ljubav prema gejmingu?

60 godina video igrica u 5 minuta: Gejmeri, prepoznajete li ih sve?

Studirao sam preddiplomski studij računarske znanosti na Fakultetu Elektrotehnike i Računarstva u Zagrebu, a počeo sam se baviti game developmentom pred kraj studija. Mislim da mi je gejmanje jedno od najranijih sjećanja, gledajući starije buraze kako igraju Quake 2 ili Starcraft na PC-u dok sam ja strpljivo čekao svoj red da zaigram koji naravno često nisam dočekao. Burazi su znali nekad dovest frendove da im pokažu neku kul novu igru ili da zaigraju nešto u multiplayeru (tad je LAN party bio najjednostavniji multiplayer). Mislim da su mi počeli davati više vremena na kompu kad su skužili da mogu pobijediti njihove frendove (duplo starije od mene) u multiplayeru, što im je bilo jako zabavno. Otad više manje konstantno gejmam.

Je li posao u game developingu tvoj prvi posao ili si se u početku nečim drugim bavio?

Prvi posao mi je bio kao programer u LGMu (Little Green Men Gamesu), zagrebačkoj game dev firmi koja je taman pripremala izdat Starpoint Gemini 2, igra koja je već prije toga bila uspješan Early Access naslov na Steamu, pogotovo uzimajući u obzir da su tad imali tek oko 5 zaposlenika. Počeo sam razmišljati o poslu ozbiljnije dosta kasno, pred kraj studija. Imao sam nekakvu nejasnu ideju da budem software developer ali ništa konkretno me nije zanimalo, barem ne više nego gejmanje. Onda sam iznenada otkrio da sve te igre koje sam igrao se nisu iznenada stvorile nego da su ih stvorili game devovi, i da je hrvatska game dev scena puno veća nego što sam mislio. Tad sam skužio da je game developer viable opcija u Hrvatskoj, i nisam se mogao okaniti ideje da postanem jedan od njih.

Koliko ti je u tvojoj karijeri pomogao fakultet na kojemu si studirao?

Faks mi je dao dobre osnove programiranja koje koristim svakodnevno, ali nažalost me nije naučio puno toga o samom game developmentu jer naprosto nije bilo takvog studija. Danas je priča malo drugačija, fakulteti polako uvode game development predmete, poput FER-ovog „Osnove razvoja digitalnih igara“. Uz to, postoje game dev akademije poput Machina u Zagrebu koja nudi specijalizirane coursove za game dev. Budući da nisam imao takve mogućnosti dok sam studirao, skoro sve što znam o game devu sam morao naučiti on the fly na poslu ili u slobodno vrijeme.

Kada si tražio posao je li poslodavca uopće bilo briga za tvoju diplomu ili su ga zanimale samo tvoje vještine i radna etika?

Mladić (20) iz BiH postao najskuplji gejmer u povijesti

Kada se prijavljuješ za prvi posao, vjerojatno prva stvar koju poslodavci gledaju je koji si fakultet završio, i to vjerojatno jer je to prva stvar koju navedeš na životopisu. Nakon tog gledaju kakva iskustva/vještine imaš. Ako imaš dosta korisnih vještina ili neke projekte iza sebe (npr. malene igre koje si napravio sam iz zabave), vjerujem da to puno više zanima poslodavca jer upravo to pokazuje da te zanima posao u toj industriji. Možeš pokušati uvjeriti poslodavca da te taj posao jako zanima, ali ako nisi ništa radio po tom pitanju u slobodno vrijeme, onda poslodavac uvijek može misliti da si poslao prijavu na blef.

Pred sami kraj faksa sam počeo raditi na nekim malim projektima koje sam pokazivao poslodavcima, ali sam bio neugodno iznenađen kada mi je prvih nekoliko prijava za posao prošlo neuspješno. Imao sam diplomu, imao sam nešto malo iskustva, ali nije bilo dovoljno jer se nisam dovoljno posvetio tome. Imao sam sreće kad sam se prijavio u LGM jer ih nije brinulo koliko iskustva imam nego ih je zanimalo je li me zbilja zanima taj posao. Nisu me ni ispitivali ništa o fakultetu ni o programiranju jer su računali da vjerojatno znam programirati budući da sam završio takav faks, znali su da ne znam puno o game devu jer nije postojalo takvo obrazovanje tad ali zanimalo ih je li me to zbilja zanima. Ako me to zbilja zanima, onda mogu naučiti sve što trebam na poslu. Vjerovali su da me to zanima pa su mi odlučili dat šansu koju sam zgrabio s obje ruke.

U koliko si do sada firmi radio i kako da si se odlučio odseliti u Newcastle radi posla?

Trenutno radim malo više od godinu dana u Sumo Digital Newcastle, UK, a prije toga sam radio 5 godina u LGMu u Zagrebu. Prije nego što sam se odlučio odseliti u Newcastle sam odlučio otići iz LGMa, što je bila iznimno teška odluka.

Proveo sam 5 godina tamo, skompao se s puno dobrih ljudi i naučio masu toga, ali sam odlučio da je vrijeme za nešto drugo. Zatim sam počeo istraživati kakvih sve tvrtki i poslova ima i skužio sam da bih najradije otišao u UK. Imaju puno velikih uspješnih firmi koje rade na uzbudljivim projektima i očekivao sam da mi neće biti preteško se uklopiti u njihovu kulturu (bonus je što znam engleski i navijam za Liverpool FC). Počeo sam se prijavljivati na razne poslove po UK-u i pričati sa rikruterima na LinkedInu, preko čega sam na kraju došao do idealne pozicije Gameplay Programera u Sumo Digital Newcastleu.

Kako je biti game developer u Zagrebu a kako u Newcastleu? Gdje se radnik više cijeni?

Najveća razlika možda je u veličini firme i iskustvu koje ljudi imaju u njoj. Radim u studiju koji ima manje od 50 ljudi, što je dosta malo naspram najvećih studija koji imaju stotine, ali je dosta veće nego na što sam navikao radeći u Zagrebu. Budući da je firma veća, hijerarhija je više definirana. Što mislim time je, u Hrvatskoj često ima 3 razine game developera: Junior, Senior, Lead. Ovdje ima prostora za više razina: Placement, Junior, Mid, Senior, Lead. Placement programeri su studenti koji se pridruže privremeno pred kraj faksa, što je odličan način za ući u industriju. Budući da ima više takvih razina, barrier to entry je niži i lakše se zaposliti na nižoj poziciji s manje iskustva. Trade-off je da je teže napredovati jer ima više koraka da dođeš do viših pozicija, ali zato imaš iznimno iskusne ljude iznad sebe, moj lead programmer ima preko 30 god iskustva i izdao je igre za Amigu, što mi je još uvijek fascinantno.

Što sada gejmaš, a s čime si počeo?

Neke od zadnjih igara koje sam igrao je Rocket League (u što sam uložio sramotnu količinu sati), Apex Legends, Vampyr, Age of Empires 2 HD Edition… Trudim se igrati što više različitih igara. Super stvar je što kada si game developer, imaš savršenu izliku utrošiti jako puno vremena igrajući igre. Iz svake igre možeš naučiti nešto o game developmentu i potencijalno biti inspiriran nekom idejom koju možeš posuditi da iskoristiš u svojoj igri. Počeo sam s PC igrama poput Castle Wolfenstein, Doom, Quake 2. Fallout 2 i Baldurs Gate 2 su među prvim igrama u kojima sam počeo vidjeti koliko duboke igre zbilja mogu biti i kakav potencijal imaju. Omiljena igra mi je vjerojatno Warcraft 3, čiji remaster jedva čekam krajem godine. S Warcrafta 3 sam prešao na MOBA žanr: Dota (Defense of the Ancients) i League of Legends.

Bi li mogao izdvojiti jedno najpozitivnije i najnegativnije iskustvo u svojoj karijeri?

Najpozitivnije iskustvo mi je vjerojatno bio release day Starpoint Gemini 2 na Steamu. Nikad ne znaš za sigurno kako će igra proć kad stisneš Release button na Steamu. Imali smo jako uspješan release i većinu tog dana i noći smo gledali kako nam igra raste na listi top sellera, refreshajući Steamovu stranicu svakih par minuta gledajući dokle može porast. Ali kad je igra vani i kad je uspješna, posao nije završen. Imali smo tisuće ljudi koji su uživali u igri ali tada je naš posao bio da i dalje uživaju. Pričali smo s fanovima na forumima i pratili budnim okom za kritične bugove za koje smo odmah pripremali patcheve i quickfixove koje bi izdali što prije tak da iskustvo igrača bude što bolje. Radeći na takvom projektu gdje ti je rezultat rada igra koju ljudi uživaju igrajući daje tom radu smisao i najfulfilling je osjećaj koji mogu zamisliti na poslu.

Najnegativnije iskustvo mi je bilo kada smo odustali od jednog projekta i nakon toga downsizeali firmu. Bio sam u vodećoj poziciji u firmi i trebao sam dat svoje mišljenje kome dat otkaz, što je jako teško pogotovo kada nemaš loših zaposlenika i kada su svi bliski u maloj firmi.
Ta dva iskustva pokazuju da je rad u game industriji pun uspona i padova. Možeš raditi na megauspješnom projektu ili na projektu koji možda nikad ni ne zaživi.

Najzanimljiviji projekt na kojemu si radio?

Bio sam lead console programmer za Xbox One verziju Starpoint Gemini 2, što smo izdali za blagdane 2015. Igra nam je prije toga izašla na PC-u i trebalo je dosta posla da prebacimo igru na Xbox One platformu. Rok je bio kratak, bilo je masu toga nepoznatoga, ali smo uspjeli savladati hrpu tehničkih prepreka da izdamo igru. Jedna velika razlika od izdavanja igre na Steamu naspram konzola je što možeš izdat igru na Steamu u praktički bilo kojem izdanju, nema nikakve provjere je li igra uopće funkcionira ili ne. Igre na konzolama moraju prvo proći dosta strogu provjeru kvalitete koju vrši Microsoft/Sony/Nintendo da se uvjere da igra uopće funkcionira, da nema velikih bugova, i da zadovoljava sve njihove platformske zahtjeve koji iskorištavaju neke kul specifičnosti te platforme. Tako da je bio velik trenutak kada smo dobili green light od Microsofta da možemo izdat igru. Jako kul je isto što smo time postali prva hrvatska game dev firma koja je izdala naslov na Xbox One platformi. To mi je definitivno bio tehnički najzahtjevniji projekt dosad, dok nam je idući naslov Starpoint Gemini Warlords bio kreativno najzahtjevniji jer smo u tom naslovu pokušavali spojiti puno različitih žanrova poput Space Simulation, RPG, 4X…

Razmišljaš li o tome da se jednoga dana vratiš u Hrvatsku i osnuješ vlastitu firmu?

Pomislim na to ponekad, ali trenutno se fokusiram na život i rad ovdje. Jako sam zadovoljan trenutnom firmom i s ljudima u njoj i s iskustvom koje skupljam tako da teško mogu zamisliti da se vratim skoro. Mislim da svaki game developer barem ponekad razmišlja o osnivanju indie firme, gdje radi solo ili s par ljudi. Najprimamljivija stvar oko toga je što tada imaš potpunu kreativnu kontrolu nad igrom koju radiš, možeš raditi kakvu god igru hoćeš. Takav rad nažalost ima i puno više rizika, i taj rizik je potpuno tvoj ako si indie, jer to financiraš svojim novcima.

Što bi preporučio mladima i svima onima koji žele ući u game development industriju?

Igrajte igre. Pretpostavljam da to svi već rade koji žele ući u game dev industriju, jer zašto bi netko htio u tu industriju ako ne igra igre? Ako ne igrate igre, ima raznih poslova koji zahtijevaju iste vještine (programming/art/qa…) koji su brojniji I sigurniji. Zašto onda ljudi uopće žele biti u game dev industriji? Vjerujem da većina nas u industriji smo tu zato što imamo strast prema igrama, ta strast nas vodi da napravimo najbolju igru što možemo. Ako imate strast prema igrama, već imate dobre šanse za ući u industriju. Iduće što je najbitnije je iskustvo, drugim riječima, radite igre ako ste programer, radite art za igru ako ste artist, itd. Što prije počnete raditi nešto praktično, to su vam bolje šanse za ući u industriju. Nekakav maleni projekt na životopisu će značiti puno više nego veća ocjena na nekom predmetu s faksa (što poslodavac vjerojatno neće ni vidjeti).

Ako niste na fakultetu koji ima game dev predmete, možda možete na tipa game dev akademiju Machina koja ima razne game dev coursove I koja može služiti kao dobar networking gdje možete oformiti malen tim sa programerima/artistima I idealno vas može spojiti s raznim firmama. Ima brdo materijala na netu (Youtube/Udemy/Coursera), odličnih free softvera poput Unreal/Unity Enginea, Blendera u kojima možete vježbati svoje vještine. Joinajte se u hrvatske game dev grupe na Facebooku (Game Developers Croatia, Game Dev Jobs). Idite na mjesečne game dev meetupove (drinkupove) koji se organiziraju u tim grupama. Idite na sajmove poput Reboot Infogamera. Upoznajte se s hrvatskim game dev firmama. Upoznajte se s igrama koje te firme rade, I sa sličnim igrama. Upoznajte se s tehnologijama koje koriste. Igrajte igre. Radite igre.

Antonio je bivši FER-ovac i game developer kojega je gaming odveo u Veliku Britaniju – svoja iskustva i savjete podijelio je s nama
Share via
Copy link
Powered by Social Snap