Dubrovački učenici mogu se okušati u radu s hologramima, umjetnom inteligencijom i virtualnom stvarnošću
Zajednica tehničke kulture Grada Dubrovnika okuplja velik broj mladih na svojim radionicama koji, kroz rad rukama, otkrivaju svoje afinitete prema tehnici i tehnologiji. Upravo o tome razgovarali smo s tajnikom Zajednice, Tomom Sjekavicom, koji je s nama podijelio kako to sve funkcionira i koje su teme radionica.
Foto: srednja.hr
Osim zidinama koje svake godine posjećuje desetke tisuća turista, Dubrovnik se može pohvaliti i Zajednicom tehničke kulture (ZTK) koja na svojim radionicama okuplja ljude svih generacija, a pogotovo mlade koje zanima tehnologija. Iza svega stoji Tomo Sjekavica, tajnik tamošnjeg ZTK-a, s kojim smo imali priliku razgovarati na našem nedavnom redakcijskom putu u Dubrovnik.
Najveći interes kod osnovnoškolske djece
– Tehnička kultura postoji službeno od 1946. u Hrvatskoj, tako da je i u Dubrovniku otprilike tih godina to počelo. Nekad se zvala Narodna tehnika općine Dubrovnik, a kasnije, kad se osnovala Republika Hrvatska, preimenovalo u današnji naziv, objašnjava nam Sjekavica.
Prolazeći kroz Centar za mlade Dubrovnik i prostorije u kojima djeluje ZTK, vidljivo je da se tu mnogo toga događa. Kako nam i sam Sjekavica kaže, ZTK provodi aktivnosti poput raznovrsnih radionica, od onih vezanih uz robotiku, programiranje i 3D modelarstvo, pa sve do 3D printanja i ostalih tema iz područja tehničke kulture. Radionice su ponajviše namijenjene djeci i mladima, ali imaju i neke radionice za odrasle.
– Najveći interes imamo kod osnovnoškolske djece pa se radionice za njih najbrže popune. Među starijima također imamo neki određen interes, ali dosta ovisi o radionicama koje se provode. Mogu reći da novije tehnologije, uključujući 3D printanje, holograme, umjetnu inteligenciju i virtualnu stvarnost, zanimaju djecu malo više, napominje tajnik ZTK-a.
Galerija 5 Fotografija
Otvori
ZTK surađuje sa Sveučilištem i školama
Zajednica surađuje i sa Sveučilištem u Dubrovniku, a u ponekim osnovnim školama održavaju i gostujuće radionice. Kako Sjekavica kaže, zovu ih profesori i učitelji informatike te tehničke kulture, a povremeno znaju održati i radionice za najmlađe u vrtićima, kako bi ih od ‘malih nogu’ navukli na robotiku. Interes je, ističe, podosta velik, a prijave rade online putem svoj web stranice.
– U prosjeku po radionici imamo oko 15 do 20 polaznika, s tim da postoje i neke manje grupe do 10-ak polaznika, ovisno o vrsti radionice. Imamo, naravno, dosta opreme, ali ne možemo raditi u isto vrijeme s previše polaznika. No, kad je interes jako velik, onda organiziramo istu radionicu, ali u nekoliko termina, stoga svatko može doći, kaže Sjekavica.
Upravo zbog tih radionica, postoji dosta primjera da su polaznici nakon dužeg sudjelovanja nastavili školovanje u tehničkom smjeru, čak i ako su prije toga bili u potpuno drugačijem sektoru školovanja. Štoviše, dio njih počeo je pomagati i u samoj organizaciji novih radionica za mlade, što je poprilično korisno za cijelu Zajednicu, jer bivši polaznici najbolje znaju što se sviđa onima koji tek sad dolaze.
– Imamo inače dobru suradnju s Gradom i Upravnim odjelom za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, kao i sa Županijom te njenim Upravnim odjelom za obrazovanje, kulturu i sport.. Financije, kao i kod svih, predstavljaju problem, ali osim standardnog financiranja kroz Programe javnih potreba u tehničkoj kulturi Grada i Županije, prijavljujemo se i za različite EU projekte. Imali smo ih nekoliko gdje smo bili nositelji, ali i partneri, pa smo kroz to sve nabavili suvremeniju opremu koju koristimo i dalje gotovo svakodnevno, zaključuje Sjekavica.
