Pretraga

Kratka povijest Jugotona: Provjerite kako se nekada konzumirala glazba u odnosu na danas

A- A+

Jugoton (današnja Croatia Records) je bio najveća diskografska kuća odnosno div na ovim prostorima kada je riječ o industriji glazbe. Godišnje su proizvodili 12-13 milijuna izdanja, o čemu današnji diskografi u Hrvatskoj i okolini mogu samo sanjati. Stoga su toj glazbenoj tvrtci, koja je bila tržišno solventna i u doba socijalizma, Sanja Bachrach – Krištofić te nekolicina suradnika odlučili dati pečat, izložbom ‘Istočno od raja’. Do 30. studenog ju možete pogledati u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Ovim povodom smo razgovarali s jednim od suautora izložbe Marijom Krištofićem te dugogodišnjim glazbenim urednikom u Jugotonu Sinišom Škaricom.

Jugoton je glazbeni diskograf koji nije imao premca u industriji zabave u bivšoj Jugoslaviji. Iako je za vrijeme socijalizma, glavnina imalo većih pogona bila u vlasništvu države, koja ih je onda ‘hranila’ subvencijama, Jugoton je svojim tržišnim uspjesima bio sam sebi dovoljan u financijskom smislu. Stoga se tom divu, koji je kreirao zabavu, ali i umjetnost i kulturu od davne 1947. pa do današnjih dana (od 1991. Croatia Records) odlučila dati počast jednom multimedijalnom izložbom. Bit će postavljena do 30. studenog u Tehničkom muzeju u Zagrebu pa svi oni koji vole glazbu i žele provjeriti kako se ona stvarala u nekim prošlim vremenima, mogu je pohoditi. U galeriji donosimo dio te čari.

Izdvojeni članak

Slavni muzičari s fakultetskim diplomama


Inovativni omot Dorian Greya

Mario Krištofić se prisjetio svog prvog susreta s izdavačkom kućom koja je prikazana u izložbi. Kako to često biva, početak nije bio jednostavan. – Moj prvi susret s Jugotonom je album Dorian Greya, kojeg smo radili dugo. Bend je bio čudan, kad sam ih upoznao bili su polu reggae bend s novovalnim elementima nalik Talking Headsima. Massimo je pjevao back vokal i svirao drugu gitaru. Mislim da smo omot radili godinu dana i došli smo u Jugoton te su oni rekli da takav omot ne može proći jer se očekuje se slika benda. Tko će kupiti album, a da ne zna koga to kupuje, pitali su? I onda su na sreću Siniša Škarica i neki drugi stali uz bend i izašao je omot na kojem nema članova benda, nema nijedne fotografije benda, nego su na omotu neki drugi motivi koji su forografirani bojani rukom i tako dalje. Uz određene smo poteškoće to uspjeli izvući, otkriva Mario. Inače kasnije je taj omot visoko kotirao na ondašnjim ljestvicama, a bio je dakle velika inovacija po svome vizualnom izgledu.

Sve je počelo singlicama Beatlesa, a od domaćih izvođača Grupe 220

Mario Krištofić je fotograf Jugotona već 33 godine te je jedan od autora ove izložbe, zajedno sa svojom suprugom Sanjom, s kojom evo preko tri decenije radi vizualni identitet različitih glazbenih izdanja. Pitali smo, gdje je sve počelo?

– Od prvog albuma Dorian Greya (gitarist i back vokal bio Massimo Savić nap. a.) pa Denis i Denis i onda smo tako nekako ušli u ovaj posao.
Ljubav prema glazbi je bila i ranija. Prve ploče su mi bile singlica Beatlesa, a od domaćih Grupa 220, Zlatni akordi, Roboti i brojni drugi.

Ova firma nam je omogućila da sve to možemo čuti, vidjeti, upoznati se s inozemnom popularnom kulturom. Današnja Croatia Records je nakon tih pretumbacija 90-ih ponovno ojačala te pomogla da se ova izložba izrealizira, pojašnjava nam Krištofić.

Izdvojeni članak

Mick Jagger: Sedam desetljeća ikone rocka

Tiraži su bili iz današnje perspektive nezamislivi

Iako su Mario i supruga i zapravo glavna autorica izložbe namjeravali napraviti nešto tematski užu izložbu, poslije su se ipak predomislili.

– Naša je prvotna želja bila da to bude Jugoton, likovna i popularna kultura i kako je to utjecalo u to doba socijalizma na nas mlađe. No nakon toga smo shvatili da je priča malo dublja. Jugoton je naime kao tvornica glazbe bio sigurno najveći izdavač u bivšoj Jugoslaviji.

Tiraži su Danijelovi bili s July oko 700 tisuća, Mišo Kovač i Novi fosili su prodavali od 150 do 300 tisuća primjeraka albuma. Velike tiraže su onda omogućile da se onda kada je nastupio period Novi val da se financiraju i novi bendovi za koje se nije znalo da li će biti komercijalni. Primjerice Dorian Grey je prodao jedva 25 tisuća primjeraka svoga prvog nosača zvuka, što je onda bilo slabo, a danas zvuči kao dobra brojka, govori nam Krištofić.

Tako su na kraju od prve ideje da se izlože vizualno primamljiva izdanja Jugotona, došlo do toga, da u sklopu izložbe ‘Istočno od raja’ možete pogledati i proizvodne pogone poput strojeva za vrpce, dijelove arhaičnog tonskog studija, prešu za vinile.

Sve je to u svojoj produkciji imao Jugoton. Dio arhitekture također se može vidjeti u sklopu izložbe.

Izdvojeni članak

Ovih deset novih glazbenika svakako trebate poslušati


Korijeni Jugotona sežu u 1938. godinu!

Siniša Škarica je komentirao značaj izložbe, obzirom na višestruku važnost koju je Jugoton imao, dotaknuvši se dijela povijesti. – Na neki način se ovom izložbom odaje počast jednoj tvrtki koja je, bila div na području industrije zabave, ali ne samo zabave, nego i umjetnosti i kulture općenito. Počesto je u međuvremenu i nepravedno zapostavljana kao takva, ali evo došla su ipak vremena u kojima se može reći da ništa ne počinje od nas, ili od prije 20 godina, nego da Jugoton tu traje od 1947. Dapače možda bi se mogli vratiti još gotovo deset godina ranije u 1938. kada je osnovan Elektroton, kojega je bio sljednik Jugoton. Sve od završetka rata pa do 1947. postojao je još uvijek Elektroton, koji je naravno nacionaliziran i pri tome je onda 1947. godine donesena odluka da se Elektroton preimenuje u Jugoton. I od tada, znači 44 godine je Jugoton trajao, a ove ostale 23 godine postoji Croatia Records. Svo to vrijeme te se tvrtka bavila jednom te istom djelatnošću. Kao što sam rekao, bila je stvarno div industrije zabave na ovim prostorima, sa svojom društvenom ulogom, nekada se to zvalo kao uloga od posebne društvene važnosti, jer je svojom tržišnom pozicijom apsolutno bila orijentirana prema tržištu i njen prihod i sve ono od čega se dalje stvarala glazba, je dolazio s tržišta. To je omogućio da se odvajaju sredstva i za elitnu kulturu za jazz, za klasičnu glazbu i za govorna, dječja izdanja. Nisu se primale ono što se nazivalo nekada subvencijama, nego je naprosto sam Jugoton bio sposoban to raditi i u tome mu treba apsolutno odati priznanje. Točnije ljudima kojih su svo to vrijeme radili za kuću, od prvog generalnog direktora Slavka Kopuna koji je bio njegov osnivač i prvi direktor te 30 godina ostao na čelu Jugotona pa do generacije nakon toga pa evo i do naših dana, zaključuje Škarica opširno izlaganje.

Interes za postavljanje izložbe pokazali u Beogradu i Splitu

Baš kada smo razgovarali s Mariom Krištofićem, ekipa slovenske javne televizije RTV Slo, također je došla snimati prilog s izložbe za svoj središnji dnevnik. Interesa ne manjka, a javili su se i iz drugih gradova, sa željom da postave eksponate nakon Zagreba.

– Medijski interes je jako dobar. Dosta je dnevnih tiskovina popratilo događaj.
Razmišlja se čak o tome da se izložba preseli u Beograd, nakon što završi u Zagrebu, a postoji određeni interes i u Splitu.

Posjećenost je također zadovoljavajuća, otkriva Mario.

Izdvojeni članak

Ovo je najslušanija hrvatska pjesma u listopadu

Mladi bi trebali vidjeti tko je i kako proizvodio glazbu te pažljivo promotriti razlike u odnosu na današnju konzumaciju

U Tehničkom muzeju smo zatekli i dugogdišnjeg glazbenog urednika u Jugotonu, a zatim i Croatia Recordsu Sinišu Škaricu. Poznat po svojoj nepopustljivosti, čovjek koji je i po nekoliko puta odbijao izdati prvijence, Psihomodo Popu, Đavolima, Crvenoj jabuci, a Daleka obala ga je i opjevala u pjesmi 80-te (‘Snimke smo pravili, nosili Škarici, praznih se ruku vraćali’).

Pojasnio je zašto bi jedna mlada osoba trebala vidjeti ovu izložbu.

– Mladi bi na ovoj izložbi mogli steći sliku o tome kako se stvarao taj proizvod, kako se glazba proizvodila pa i na neki način distribuirala, plasirala, kako su izgledali nosači zvuka nekada, a kako se danas konzumira glazba.

Vidjet će veliku razliku od analognog do digitalnog i ja bih zapravo svakome mladiću ili djevojci koji vole glazbu, savjetovao da dođu i pogledaju ovu izložbu pažljivo, preporučio je Siniša Škarica.

Share via
Copy link
Powered by Social Snap