[Studentska patrola] Brza menza na Savi kao najbolja menza u gradu?

Postoje neke menze koje su toliko poznate i toliko dugo rade, da su dobile status kultnih menzi. Jedna od njih je i ‘brza’ menza na Savi, ilitiga službeno, Pizzerija u studentskom domu Stjepan Radić.

Sava je najveći studentski dom u Zagrebu i broji preko četiri tisuće kreveta, nalazi se odmah pokraj KIF-a i u blizini mnogih studentskih stanova. Menze na Savi su zasigurno ‘najopterećenije’ te dnevno služe najviše obroka u Zagrebu. Sigurna sam da kada te menze ne bi bile dobre, da bi studenti na Savi započeli revoluciju i izborili se za bolji zagrebački.

U svakom slučaju, moram priznati da sam se dugo vremena veselila studentskoj patroli u brzoj zato što je upravo to moja omiljena menza. Možda nije najzdraviji odabir, ali zasigurno je najfiniji. I ako baš želite biti zdravi, možete si naručiti kukuruz. Uz cordon blue, naravno…

Prednost brze menze

[Studentska patrola] Samostalni odlazak u menzu na FFZG

Moja omiljena stvar kod brzih menzi jest ta što će vam se rijetko kada dogoditi da se razočarate u ponudu. Može se dogoditi da umjesto bureka imaju štrukle, ali sigurno se neće dogoditi da cijeli dan razmišljate o pizzi samo da biste došli i vidjeli da je nema. U studentskom životu je rijetko što stabilno, pa je lijepo vidjeti da je barem jedna stvar sigurna.

Rijetko kada ima gužve, eventualno vikendom, no ni tada se ne čeka dulje od 10-ak minuta, ako. Za vrijeme naše posjete, odmah smo došli na red, ispred nas je bila točno jedna osoba. Naručili smo pizzu i pomfrit, te cordon blue s pomfritom.  Ono što me je zaista iznenadilo jest što nisu imali vodu. Toliko o toj stabilnosti…

Za razliku od brze menze u SC-u, ovdje je hrana savršena. Sve je uvijek toplo i taman začinjeno – niti je preslano, niti je bljutavo. Pizzu smo morali pričekati dok se ispekla, no to čekanje je trajalo otprilike između pet i deset minuta. Taman koliko nam je trebalo da pronađemo mjesto kraj prozora te da započnem pomfrit.

Ono što obožavam kod konkretno ove menze jest njen izgled. Uvijek se trudim sjesti kraj prozora kako bih se mogla pretvarati da sam u najskupljem restoranu u New Yorku i da ustvari gledam na Central Park, a ne na Krugove na Savi, u studentskom domu. Ipak, ti ogromni prozori zaista doprinose tome da menza izgleda super, pogotovo za vrijeme sunčanih, (pro)ljetnih dana.

Najveća (i jedina) mana

Ono što zaista ne podnosim kod ove menze jest to što nema tacni. Naravno, postaje nemoguće nositi odjednom hranu, ubruse i pribor za jelo, no kako vrijeme prolazi, tako postajete vješti i u žongliranju, pa nekako dođete do stola. Osim kad se dogodi da vas zapadne tek pripremljena hrana, pa samo što ne dobijete opekline trećeg stupnja držeći tanjur i panično tražeći najbliže mjesto.

Taj manjak tacni naravno utječe i na čistoću menze, pa se nerijetko dogodi da prije nego što sjednete za stol, morate ga malo očistiti. Zato je potrebno da uvijek ponesete više ubrusa nego što treba normalnoj osobi… I zato kako biste imali na što staviti pribor za jelo…

Iz solidarnosti, nitko nije jeo dok se nije ispekla moja pizza, a kad je došla, toliko sam se zanijela da sam zaboravila slikati vam moje omiljeno jelo. Na svu sreću, sjetila sam se na vrijeme, pa pizza izgleda kao ona od blogerica, kada izrežu jedan cut i slikaju se s njime, a ostatak je na tanjuru pred njima. Samo što ja nisam blogerica, već sam bila gladna.

Hrana je naravno bila savršena. Cordon blue je bio taman slan koliko treba biti, i iznutra nije bio nimalo sirov, kao što često zna biti slučaj s istim u menzama. Pomfrit je bio savršeno zasoljen i topao, taman su pred nama donijeli novu porciju. A pizza je bila vrijedna svake minute čekanja. Topla i masna, ne prepečena, ali opet hrskava – jednom riječju fantazija.

Moja omiljena menza još jednom mi je dokazala da je zaista najbolja menza u gradu. Nije najzdravija i naravno da će sva hrana biti puna ulja, ali ako idete u brzu menzu, nije li to ono što i želite? Savršeno mjesto za cheat day, ili svakodnevnu prehranu ako pazite na svoje zdravlje, baš kao i ja…

Konačan sud

Mislim da je poprilično očito kako će izgledati konačan sud za ovu menzu, ali formalnosti rado, evo ga:

  • čekanje: 5/5 (doslovno smo odmah bili na redu)
  • raznolikost izbora: 3.5/5
  • porcije: 5/5
  • ljubaznost teta: 5/5 (uvijek su spremne za neku šalu, nerijetko imaju party u kuhinji)
  • instagramičnost jela: 4/5
  • okus: 10/5 (!!!)
  • čistoća menze: 2/5 (moram ipak biti objektivna…)

Studentska prehrana je uvijek zanimljiva tema, pa pogledajte što su nam ispričali studenti u našem videu!

Odgovori