Pretraga

‘Tko nije naučio najbolje mu je da ode živjeti ispod Savskog mosta’: Najgore stvari koje smo slušali od nastavnika

A- A+

Škola nije uvijek pozitivno iskustvo za učenike iz različitih razloga. No, osobito je žalosno kada dio negativnog iskustva čine – nastavnici. Neki ostaju u lošem sjećanju zbog strogoće, a neki zbog neprimjerenih izjava prema učenicima. Tu se može naići na svašta, od seksualnog uznemiravanja do vrijeđanja učenika. U redakciji smo se prisjetili koje smo neprimjerene stvari slušali od nastavnika dok smo išli u školu.

online nastava profesor

Foto: Vanessa Garcia; Pexels

Škola je, kako nam to vole ponavljati, odgojno-obrazovna ustanova. Nakon roditelja, nastavnici su nam vjerojatno najveći uzor i vrše najveći utjecaj u odgoju. Nije to lak posao, pa se u njemu mogu dogoditi i brojne pogreške i nezgodne situacije. No, neke stvari koje smo doživjeli kao učenici se teško mogu opravdati brigom za dvadesetero djece odjednom, premorenošću ili niskom plaćom. Članovi naše redakcije – Ramona, Matej, Duje, Petra i Hrvoje prisjetili su se svih neprimjerenih stvari koje su slušali od nastavnika u osnovnoj i srednjoj školi.

Ramona: šamar, srednji prst i seksualno uznemiravanje

U prvom razredu osnovne skoro sam dobila šamar od vjeroučitelja jer sam umjesto Djed Božićnjak rekla Djed Mraz. Doslovno je rekao ‘Kakav Djed Mraz, oćeš sada da ti pljusku dam da naučiš da je Djed Božićnjak?’ i mahao rukom da mi pokaže kako bi me odalamio jer sam ga ‘naljutila’. Ja sam potisnula taj događaj,  jer me doma nikada nisu tukli pa mi je to kao djetetu bio šok očito. Nisam to rekla svojima sve dok se mama nije vratila s roditeljskog sastanka par tjedana nakon jer su kolege iz škole ispričali što se dogodilo svojim roditeljima i oni su se požalili na vjeroučitelja..

U četvrtom razredu osnovne na njemački jezik nam je došla zamjena jer je nastavnica bila bolesna. Dečki su u zadnjoj klupi zezali cure i u jednom trenutku se jedna požalila nastavnici da joj jedan dečko pokazuje srednji prst. Tada je nastavnica rekla: ‘Joj, kaj misliš pokazao ti je srednji prst, kaj sad, evo ja vama sad pokazujem srednji prst svima, evo gledajte, i kaj ćemo sad?’ i dok je to govorila stvarno je pokazivala cijelom razredu, djeci od 10-11 godina, srednji prst. U petom razredu osnovne, vjeroučiteljica je na satu vjeronauka htjela smiriti dečke koji su nešto izvodili u zadnjoj klupi i sjećam se da je pokazivala prstom na glavu i govorila im ‘Imate li vi muda?’ i ja sam shvatila da su muda drugi naziv za mozak. Do tada stvarno nisam psovala, tako da kad sam doma igrala s roditeljima riječ na riječ, lijepo sam složila riječ M-U-D-A, a tata se samo ustao sa stola i otišao van. Meni nije bilo jasno zašto, a mami sam rekla tko me to naučio i što sam mislila da to znači. Bila sam blago šokirana kada mi je mama otkrila o čemu se ustvari radi.

U sedmom razredu osnovne, nastavnik fizike me prozvao da riješim jedan zadatak na ploču. Kako mi fizika baš nije išla, bila sam nervozna i počela sam se znojiti pa sam skinula jaknu koju sam do tada imala na sebi jer mi je bilo vruće. Tada je nastavnik izjavio: ‘Aha, znači ja kada želim da se meni cure skidaju, samo ih trebam izvesti pred ploču’. Kasnije sam saznala da su ga dečki iz razreda tužili našoj razrednici jer mu to nije bio prvi put da ima takve izjave prema učenicama. U srednjoj školi, odnosno u prvom razredu srednje, prvi dan kada su nam se predstavili svi profesori, jedna profesorica se predstavila ovako: ‘Ja sam Hitler Drakula i mene se trebate bojati jer ću vam se napiti krvi’.

@srednja_hr A što su vama nastavnici sve rekli? 👀 #srednjahr #srednja #osnovna #skola #srednjaskola #osnovnaskola #nastavnici #ucitelji #profesori #foryourpage #fyp #foryou ♬ original sound – srednja_hr

Matej: zadirkivanje najtiših i bodyshaming

U osnovnoj školi sam imao osebujnog profesora povijesti, kojeg su djeca voljela, jer je uvijek imao neprimjerene komentare i podsjećao na ujaka alkoholičara koji te na obiteljskim druženjima uvijek podbada. Meta su mu uglavnom bili najtiši i sramežljivi, ali i oni koji su imali problema s viškom kilograma kao ja. Budući da sam bio najdeblji u svom razredu, često me ‘sprdao’, što je uvijek rezultiralo gromoglasnim smijehom u cijeloj učionici. Najgore mi je bilo jednom kada sam dobio crijevnu virozu, koja me uhvatila baš na njegovom satu. Molio sam ga da me pusti na WC i nije htio. Na kraju je popustio uz riječi da sam ‘toliko debeo da će me viličar morati voziti u školu’. To nikada nisam zaboravio.

Duje: Nastavnici štite svoje kolege

Teško mi je sad izdvojiti neku specifičnu izjavu jer je toga, kad gledam u retrospektivi, bilo dosta. Profesor u osnovnoj nam je znao reći kad bismo donijeli zadaću koja se njemu ne bi svidjela – predavao je likovni – da ‘nemamo veze s mozgom’. U srednjoj sam imao profesora iz matematike koji me, iz sebi poznatih razloga nije volio, pa bi me, iako mi nije išla matematika, stavio da sjedim u zadnjoj klupi. Sam. Ispred mene je jedna klupa uvijek bila prazna. Tako da valjda budem potpuno izoliran, dok su svi drugi imali ‘prijatelja iz klupe’ i obično su bili raspoređeni tako da oni kojima ide bolje matematika sjede s onima kojima ide lošije, da postoji neki timski rad. Ne i za mene.

Imao sam profesoricu biologije koja očito nije bila mentalno dobro. Odnosno, ovisilo je o danu. Nekad skroz dobro raspoložena i puna korisnih savjeta, a nekad bi nas vrijeđala. Meni je jednom prilikom rekla da ionako nikad neću položit maturu i završit srednju školu jer sam propalitet. Na faksu mi je jedna profesorica, jer joj se nije sviđalo što sam bio aktivist, rekla da sam glup i postavljam glupa pitanja… To su samo neke od stvari kojih sam se sada sjetio, ali bilo bi toga još da malo ‘pročačkam’ sjećanje.

Sve u svemu, bilo je profesora koji su pedagoški neprilagođeni i nikad nisu trebali dobiti priliku raditi s djecom i adolescentima. Neki su, pak, vidno imali problema što je žalosno i teško; no, netretirajući te probleme adekvatno, nama su dalje nanosili štetu. Daleko od toga da su svi  nastavnici takvi, ali i oni koji su dobri štitili su svoje kolege tako što su šutjeli, nisu ih prijavljivali, a i kada bi došla inspekcija ne bi se osobito potrudili ispričati cijelu priču ili stati na stranu učenika, odnosno zaštititi ih od, ponekad, i nasilja.

Izdvojeni članak
studenti, studij, studiranje

‘Nemam pojma kako sam preživio prve dane faksa’: Naši novinari su se prisjetili svojih brucoških dana

Petra: život ispod Savskog mosta

Od prvih dana osnovne škole navikla sam slušati svašta od nastavnika, jer sam imala učiteljicu koja baš i nije imala ‘dlake na jeziku’. U višim razredima osnovne slušala sam usputne homofobne i ustaške komentare, ali mislim da je zapravo dosta toga prolazilo ispod radara u višim razredima jer smo bili prestari da svaku riječ prenosimo roditeljima, a još premladi da shvatimo pune implikacije nekih komentara.

U srednjoj školi je bilo dosta toga. Profesorica hrvatskog jezika nam je otvoreno govorila kako favorizira dečke jer ima četvoricu sinova. Govorila bi kako je ona ‘slaba na dečke’ i da ima više razumijevanja za njih, a moram priznati kako se to odražavalo i na ocjenama.

No, daleko najgori je bio profesor glazbenog koji je otvoreno govorio kako su nove generacije lijene i nesposobne i kako bi trebali ‘pišati krv’ kako bi se naučili napornom radu. Njegove dugačke definicije trebalo je učiti napamet, a kad bi netko izašao odgovarati i ne bi ništa znao, profesor bi totalno poludio i započeo svoju mantru o lijenim učenicima. Najčeće bi ju završio tako što bi rekao da je nesretniku koji mu se tog trenutka našao na nišanu rekao ‘ako nisi ovo u stanju naučiti, najbolje ti je da odeš do Savskog mosta i ostaneš tamo!’ Za one neupućene, Savski je most često okupljalište beskućnika i drugih ljudi koje život nije mazio.

Našem je profesoru, očito, Savski most bio pojam neradnika koji se nisu potrudili u životu naučiti glazbeni. Spominjao je život ispod Savskog mosta na gotovo svakome satu., svaki put kad bi mu se netko od nas zamjerio. Imao je različite verzije svoje omiljene poštapalice, nekad bi samo prijeteći podignuo prst i rekao ‘Savski most!’ Jednom prilikom mu se omaknulo pa je jednom učeniku rekao da se baci s most jer nije naučio. Brzo se ispravio i rekao da ‘posjeti’ Savski most, valjda jer mu je bilo jasno da je upavo aludirao na samoubojstvo.

Iako su nam tada njegove ekscentričnosti bile smiješne ili bismo na njih kolutali očima, sada kad sam starija shvaćam koliko su bile problematične. Bilo je među nama i anksioznih i depresivnih učenika koji su se svakodnevno borili s crnim mislima. Posljednja stvar koja im je trebala je bio profesor koji im je, skrivajući se iza svoje ‘ekscentričnosti’, govorio kako su bezvrijedni i kako ih ne očekuje svijetla budućnost, ili bilo kakva budućnost uopće. Apsolutno je neprihvatljivo da odrasla osoba govori takve stvari adolescentima, a osobito kada to radi prosvjetni radnik.

Izdvojeni članak
buhtle

Kad buhtle nisu dovoljno dobre za Dane kruha: Prisjetili smo se kako su roditelji izrađivali školske projekte umjesto nas

Hrvoje: seksizam u učionici

Sjećam se jednog svog profesora iz srednje škole koji je kao profesor, zapravo, bio jako dobar, odlično je objašnjavao gradivo i to izvan klasične udžbeničke građe, davao svoje primjere i zbilja nam olakšavao teško gradivo iz fizike ili matematike. No, iako je bio dobar kao profesor, često je volio pričati neke svoje priče, a bio je zaista tradicionalnog kova. I zbilja ne mislim da su priče o seksu na nastavi pravo mjesto i vrijeme, ali navikneš se.

No, na jednom je satu odlučio komentirati što se to događa u dvorištu obližnje kuće, koje se dobro vidjela s prozora naše učionice. Nikada ga za to nisam prijavio službi iako sam imao razloga za to i zbilja nije u redu. Vani je jedna gospođa, od nekih 40 godina, pilila i slagala drva. Njemu je to bilo užasno jer je to isključivo muški posao pa je nas pitao što mislimo o tome. Naravno, složili smo se da taj posao može raditi i žena.

Ali, on tu nije stao, nego je počeo govoriti da se čak može složiti u tome jer su ponekad žene jače od muškaraca. Onda je za primjer uzeo mene i prozvao me. Inače sam dosta mršav i sitne građe pa je to njemu bila super prilika da me upita bi li ja uopće mogao dignuti takvo drvo, aludirajući na svoju rečenicu da su neke žene jače od nekih muškaraca. Meni to uopće nije bilo smiješno, čak i ne zbog toga što je možda htio uvrijediti mene, nego zbog toga što se o ženskim pravima i toleranciji sigurno ne bi trebalo na takav način razgovarati u školi, koja je mjesto nulte tolerancije. Znao je on imati i neke druge komentare, ali taj mi je najviše ostao u sjećanju.

online nastava profesor
Share via
Copy link
Powered by Social Snap