Mladi nam otkrili što misle o lektirnim naslovima i novom popisu: Većina bi rado čitala ono što im je blisko

U lavini reakcija oko spornog popisa lektira brojni su ovih dana iskazali svoje mišljenje. O popisu su govorili književnici i članice radne skupine, nastavnici, a početkom ovog tjedna i resorna ministrica Divjak. Ipak, o problematici lektira najmanje se slušalo od školaraca i studenata, onih koji će lektirne naslove i dalje morati čitati ili pak o njima poučavati buduće generacije. Upravo smo zato upitali osmaše, nekoliko srednjoškolaca te studentica par pitanja o ulozi školske lektire i starom-novom popisu. Iako brojni školarci nisu ni znali da će od jeseni na snazi biti nešto drugačiji popis lektira, gotovo su svi istaknuli isto – nemoguće je zavoljeti čitanje ako za lektiru nema ničeg s čime se može poistovjetiti.

Foto: srednja.hr

Već se ustalilo mišljenje da učenici generalno ne vole lektire. Kad ih i čitaju, često ih mnogi čitaju samo zato što moraju. No, rijetko će se te iste učenike pitati zašto su im lektire omražene i kakvi bi im sati lektire bili draži.

Kao ni godinama do sada, njihovo se mišljenje o lektirama u javnosti nije čulo ni ovih dana, za burne rasprave oko spornog novog popisa lektire.

Želeći to promijeniti o toj smo problematici razgovarali s nekoliko mladih, raspona godina od 14 do 25. Otkrili su nam, između ostalog, kakvima smatraju školske lektire te jesu li upoznati s novim popisom.

Nemogućnost identifikacije: Uz neke klasike, učenici bi u lektiri voljeli žanrovsku literaturu

Ministrice Divjak, odstupite od Ježurke Ježića!

Iako su neki kazali da nisu dobro upoznati s aktualnim lektirnim zbivanjima, složili su se s mišljenjima informiranijih vršnjaka, ali i brojnih stručnjaka. Među lektirne je naslove, tvrde svi upitani, nužno uvrstiti suvremena djela i ona s kojima se školarci mogu identificirati.

– Do sad nisam čula za problematiku spornog lektirnog popisa koji se, kažete, provlači po medijima. Ali što se općenito tiče lektira, ima samo par knjiga s kojim se u ovom razdoblju možemo poistovjetiti, dok su nam druga teško razumljiva. Događaji u njima nisu nam bliski niti zanimljivi, iskreno kaže Iva, trećašica jedne zagrebačke gimnazije.

Ivino je mišljenje produbila maturantica Marija Šafar.

– Lektire bi trebale privući učenike da što više čitaju i šire svoje perspektive. No, one čine potpuno suprotno jer su, osim što su vremenski udaljene, zahtjevne vokabularom pa to mlade odbija od njih. Tako se dogodi da, primjerice, brojni učenici Držićevog Dunda Maroja ne pročitaju nego traže tek njegov kratak sadržaj. Svrha te lektire je, znači, ocjena, a ne ono što bi čitanje trebalo biti.

Premda ističe da je potrebno na popisu ostaviti neke vrijedne klasike poput Krležinih Gospoda Glembajevihpotrebno je, kaže Marija, propisati i žanrovsku literaturu zanimljivu mladima.

Harry Potter, romani Johna Greena ili na primjer knjiga 13 razloga Jaya Ashera, smatram, bili bi većini tinejdžera zanimljivi; popularne su i odvijaju se u svijetu kojeg poznajemo. K tome, 13 razloga nosi i aktualnu poruku jer kazuje kakve posljedice na mlade može ostaviti vršnjačko nasilje u svim oblicima. Trebalo bi ostaviti više vremena za lektire po slobodnom izboru, govori Marija.

Na kraju dodaje da je novi popis lektire pročitala i da joj se ne čini da će nastavnici u jednakoj satnici i s nejednakim entuzijazmom ubacivati suvremeno.

– Idemo korak nazad i mislim da učenici i dalje neće s užitkom čitati, zaključuje Marija.

Novi popis lektira neće donijeti značajne promjene

[Kazalište i mladi] Zašto (moram) čitati lektire?

Novi je popis lektira razočarao i šibensku trećašicu Klaru. Cilj reforme je, kaže Klara, bio rasteretiti učenike, ali to se neće dogoditi. Uz to, popis se nije trebao mijenjati na ovakav način.

– Štiva koja su dio opće kulture ne bi smjela biti tako olako izbačena i stavljena nastavnicima na izbor. Na koncu, kako će izgledati društvo koje možda nikada nije upoznalo Annu Frank ili Malog princa?, pita se ova učenica.

Izbacivanjem pojedinih djela iz propisane lektire nije zadovoljan ni koprivnički maturant Leon Bedeković Arnaut kazavši da reformom po pitanju lektira neće biti postignute značajne promjene.

– Nisu postignute promjene, samo su nekako uspjeli izbaciti učenicima, a i meni najdraža lektirna djela poput Lovca u žitu ili Dnevnika Anne Frank. Najglasnija buna nakon objave popisa lektira javila se zbog nedostatka suvremenih djela, no ja mislim da to nije najveći nedostatak reforme.

Može se suosjećati i s likom iz nesuvremenog djela: Bilo bi dobro jezikom modernizirati kanon

Leon smatra da razlog omraženosti lektire ne leži u izboru djela nego u jeziku i obliku kojim su ona pisana. Kao moguće rješenje tog problema vidi osuvremenjavanje originalnih djela.

– Na primjer, Antigonina srdžba prema Kreontu, zato što je zabranio dostojanstveni pokop njezina brata, analogna je osjećajima koje bi današnji srednjoškolac proživljavao u istoj situaciji. Ovo je samo jedna od primjera u kojima suvremeni čovjek može suosjećati s likom iz nesuvremenog djela. Kada bi se djela pisana specifičnim stihom ili oblikom modernizirala, znatno bi se olakšalo njihovo čitanje jer često pri čitanju nije problem tema, već struktura i izraz. Mislim da bi tada više učenika čitalo, a ljubitelji književnosti uvijek bi mogli posegnuti za originalnom verzijom, tvrdi Leon.

Ovaj maturant ističe da nije svrha svakog djela da nas zabavi i oduševi. No, i to ima pozitivne učinke jer, kako kaže, čitanje djela koja nam se ne sviđaju potiče kritičko promišljanje i uči nas o temama koje nam nisu zanimljive. A iz njih, ako se potrudimo možemo i nešto naučiti, nastavlja Leon.

– Kada bi iz srednje škole svi učenici izašli kao izgrađeni čitatelji, sami bi mogli posegnuti za suvremenim djelima koja su im bliža i razumljivija. Tada ne bismo nailazili na slučajeve poput Nisam pročitao ni jednu knjigu od srednje škole, dodaje.

I dok bi iz srednje škole mladi trebali izlaziti kao izgrađeni čitatelji, u osnovnoj bi školi to trebali postajati. No, novi osnovnoškolski popis, misli zagrebačka osmašica Nika, to kod učenika neće pobuditi.

Dajte djeci nešto suvremeno, zanimljivo i o čem se može raspravljati

Mladi redatelj već danima ispred Vlade naglas čita lektire izbačene s popisa

 

– Sve ove lektire koje su mi u osnovnoj školi bile predivne, poput Smogovaca ili Malog princa, izbrisane su s popisa. Kad smo obrađivali te naslove, uključivali su se i učenici koji ne vole književnost jer su im bili zanimljivi. Kako postići to da djeca vole čitati? Dajte im nešto suvremeno, zanimljivo i nešto o čem se može raspravljati. Naravno, ne može se sve svima svidjeti, ali može se pronaći neka sredina, kaže Nika.

Puno je vrijednih ženskih autorica zanemareno u lektiri: Woolf, Plath, Austen, Bront, Parun…

Svoj stav o djelima koja su se, po njenom mišljenju, na konačnom popisu trebala naći iskazala je i studentica novinarstva Karla Martinić. Istaknula je poneke ženske autorice jer ih novi popis, kao i dosadašnji, star 25 godina, zaobilazi.

– Prije svega, maknuti Salingerovog Lovca u žitu s konačnog popisa mi je apsurdno jer je to jedino djelo kojeg su čitali apsolutno svi. Mislim da se, kad se govori o Shakespearu, ne bi trebalo ostati samo na Hamletu i da bi se trebalo ubaciti barem još jedno njegovo djelo. Virginiu Woolf se u nekim školama niti ne spominje, a mi smo je čitali u odlomcima. Ipak, njena bi djela trebala biti uvrštena u lektire, posebno Gospođa Dalloway, govori Karla.

Ubacila bi, kaže, poeziju Sylvije Plath, odličnu Jane Austen i važan roman Ponos i predrasude kojeg se u školi uopće ne dotiče, Emily Bronte…  Zbirku Zore i vihore Vesne Parun Karla bi voljela vidjeti na popisu obavezne lektire.

Za suvremeno se mora naći mjesta, ali i razmišljati o novim metodama obrade književnih klasika

Mišljenje su nam o ovoj problematici naposljetku dale i Željka Jeličanin, magistra edukacije kroatistike i pedagogije te Barbara Tolić, apsolventica istih studijskih grupa, inače administratorice stranice Hrvatski za svaku upotrebu.

I one, poput mlađih sugovornika, smatraju velikim propustom objavljene Odluke zanemarivanje suvremenog. Ako se dosadašnji popisi rasterete te se ostave najreprezentativnija djela određenog razdoblja ili nacionalne književnosti, za suvremeno se može naći mjesto.

–  Na taj bi se način mladim čitateljima pokušalo približiti pisanu umjetnost, no suvremenim, da ne kažemo živućim autorima nije svrha samo zabavljati učenike i na taj im način podilaziti – oni bi se na popisu trebali naći upravo zato što su istinski vrijedni čitanja, baš kao i klasici, slažu se Željka i Barbara.

Lektira nije puko pitanje ankete koju se sad namjerava provesti da bi se, tvrde sugovornice, nastala šteta pokušala sanirati. Na tom bi pitanju, kako ističu, trebali raditi stručnjaci za hrvatski jezik uključeni u sve razine obrazovanja.

Naglašavaju i da bi se popis lektire trebao češće ažurirati, ali i da bi trebalo unaprijediti metode njene obrade.

–  Možda bi više trebalo razmišljati o novim metodama kojima bi se vratila vrijednost klasicima. Ili, još bolje, o metodama kojima bi visoku razinu motiviranosti potaknuli kod profesora, poput boljih radnih uvjeta, da bi se zatim taj val motivacije odrazio i na rad s učenicima te na same učenike, zaključuju Željka i Barbara.

_____________________________________________________________________

U suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih portal srednja.hr organizira serijal tribina ‘Kazalište i mladi’. Sljedeća tema je ‘Zašto (moram) čitati lektire?’. Tribina s ovom temom će se održati 25. veljače s početkom u 18 sati u ZKM-ovoj dvorani Polanec. Više o ovoj tribini možete doznati na ovoj poveznici.

Odgovori