Pretraga

Četiri velika sveučilišta imaju prve verzije novih statuta: Analizirali smo najspornije odredbe

Četiri velika sveučilišta pripremila su prve verzije novih propisa – nacrte statuta. Svi sadrže neke sporne odredbe koje bi mogle dovesti do ušutkivanja studenata i straha među profesorima, ali i rektorske samovolje u odlučivanju o važnim pitanjima sveučilišta i fakulteta pod sveučilišnim okriljem. Analiziramo zašto bi novi propisi, ako prođu u formi u kakvoj su zamišljeni, mogli biti problematični.

student studiranje učenje predavaonica

Foto: Philippe Bout, Unsplash

Sveučilište u Zagrebu pripremilo je nacrt svog novog Statuta, temeljnog propisa, a upravo je završilo javno savjetovanje. Detaljno smo ga pročitali i u analizi otkrili neke poprilično sporne odredbe. Prorektori bi, prema novoosmišljenim propisima, u Senatu trebali dobiti pravo glasa. Studenti će i dalje morati, unutar svojih obveza, promicati ugled svog faksa i Sveučilišta, a i oni i nastavnici – svi članovi sveučilišne zajednice – moraju djelovati politički neutralno i ne iskazivati političke stavove.

Osim toga, Sveučilište u Zagrebu je u dijelu regulacije o javnosti svojega rada dodalo i posebnu klauzulu. Navode tako da ne prihvaćaju ‘zlouporabu i šikaniranje’ kao ni druge postupke kojima se ‘pretjerano i bezrazložno iscrpljuju njegovi resursi te kojima se ometa i sprječava redovan rad Sveučilišta’.

Nacrte svojih statuta u javnu su raspravu poslali i čelnici drugih sveučilišta. Mi smo detaljno pregledali nacrte statuta koje su pripremili Sveučilište u Splitu, Sveučilište u Rijeci i Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U kratkim crtama, primijetili smo da se neke sporne odredbe, sadržajno u bitnome jednake zagrebačkim, ponavljaju.

Izdvojeni članak
sveučilište u zagrebu pripremilo je novi statut

Sveučilište je pripremilo novi Statut, u savjetovanju je: Pročitali smo ga i ovo su ključne promjene

Poslovna tajna može biti informacija koja šteti ugledu Sveučilišta

Iako ne daje pravo glasa prorektorima, u Nacrtu novoga Statuta Sveučilišta u Splitu spominju se druge sporne odredbe. Tako u članku 21. navode da Sveučilište može neku informaciju proglasiti poslovnom tajnom ako se radi o ispravama ili podacima ‘čije bi priopćavanje ili davanje na uvid neovlaštenim osobama’ bilo ne samo protivno poslovanju splitskog sveučilišta, već i ‘štetilo njegovu ugledu i interesu’. Poslovna tajna, među ostalim, postaje bilo koji podatak ili isprava za koju rektor tako odluči.

Sveučilište u Rijeci, kao jednu od svojih osnovnih zadaća u članku 5. statutarnog nacrta navodi otvorenost prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici. Međutim, na istom mjestu navodi da nastavnici, znanstvenici i studenti u svom radu, djelovanju i ponašanju ‘promiču ugled Sveučilišta’.

Student ima obvezu ‘čuvati ugled i dostojanstvo studenta, nastavnika i drugih pripadnika akademske zajednice’

Gotovo pa istim koracima kroče i tvorci Nacrta novog Statuta Sveučilišta u Osijeku. Tako u članku 7. navode da su članovi sveučilišne zajednice – što uključuje i zaposlenike i studente – obvezni pridonositi ‘očuvanju i unaprjeđivanju ugleda Sveučilišta i sastavnice’. U članku 143. propisuju da nastavnik stegovno odgovara za narušavanje ugleda Sveučilišta ili sveučilišne sastavnice, a u članku 175. da student ima obvezu ‘čuvati ugled i dostojanstvo studenta, nastavnika i drugih pripadnika akademske zajednice na Sveučilištu’.

Izdvojeni članak
damir boras facepalm

Rektore, je li bilo dosta? Boras podigao tužbu protiv studenta, profesori Sveučilišta zgroženi

U članku 188. definiraju poslovnu tajnu, na način kao i splitsko sveučilište. Svaka informacija čije objavljivanje ili davanje na uvid neovlaštenoj osobi može naštetiti ugledu ili interesu Sveučilišta, može postati poslovna tajna; poslovnu tajnu, podsjetimo, kad je informacija takvom proglašena, Sveučilište nije obvezno dijeliti s javnosti. Na koncu, statutarni nacrt Sveučilišta u Osijeku u članku 41. daje prorektorima pravo glasa na sjednicama Senata.


OVO NISU JEDINI PROPISI

Napomenimo da su ovo prvi nacrti statuta naša četiri velika sveučilišta, kao i da su statuti temeljni, ali ne i jedini propisi na tim institucijama. Drugim riječima, neke od ovih spornih odredbi možda se neće naći u finalnim verzijama koje će izglasavati senatori, a neke će možda ‘ući’ u sadržaj posebnih pravilnika koje će sveučilišta naknadno donositi.


Što ako budu prolazile sve odluke rektora?

Prorektori su najbliži suradnici rektora i čine upravu sveučilišta. Samim time članovi su rektorskih kolegija na kojima se sastavljaju točke dnevnog reda Senata. Tijelo je to koje se sastoji od profesora i studenata koji de facto, svojim raspravama i odlukama, upravljaju sveučilištem.

Kada prorektori u Senatu dobiju pravo glasa, to znači da će moći izglasavati odluke u čijem su stavljanju na dnevni red najdirektnije moguće sudjelovali. Osim toga, rektori će, ako te odredbe prođu, imati gotovo pa zajamčen broj glasova iz redova svojih bliskih suradnika – prorektora – kojih na nekim sveučilištima ima i po osam. To zna biti presudno kada se donose važne odluke za koje je potrebna, primjerice, dvotrećinska većina glasova.

Što ako student opravdano naruši ugled faksa?

Nametanje obveze studentima i zaposlenicima da poštuju i promiču ugled sveučilišta i fakulteta s kojih dolaze može biti jako problematično. Nakon svih afera, ušutkavanja, skandala sa seksualnim uznemiravanjem, ugled pojedinih institucija u akademiji je zasigurno okaljan, no – opravdano.

Potencijalna etička i stegovna odgovornost zaposlenika koji će progovoriti o negativnim pojavama i kaznenim djelima koja se događaju na nekim fakultetima mogla bi imati efekt ušutkavanja gdje će se profesori i studenti bojati prozivati moćnije od sebe, pa i svoje kolege, zbog straha od teških posljedica.

Izdvojeni članak
zlostavljanje

Hoće li svi fakulteti pristati? Ovo je plan za borbu protiv seksualnog uznemiravanja na Sveučilištu

Što ako rektori sakriju afere iza poslovne tajne?

Uskraćivanje informacija zbog ‘pretjeranog i bezrazložnog’ potraživanja, proglašavanje podataka koji mogu naštetiti ugledu sveučilišta poslovnom tajnom, kako oni ne bi dospjeli u javnost, djeluje poprilično opasno.

Znači li to da će rektori sve ono što bi moglo opravdano narušiti ugled sveučilišta na čijem čelu stoje – recimo, informacije o sveučilišnim zgradama u kojima ljetuju? Ili informacije o troškovima za usluge pojedinih, vrlo specifičnih odvjetničkih ureda?

Sve od navedenog moglo bi dovesti do produbljivanja šutnje i straha, ili još gore, apatije u akademiji i rektorske samovolje. Sve te, poprilično zamislive posljedice, nisu u skladu s misijom i vizijom ni jednog od naših javnih sveučilišta. Baš naprotiv, sveučilišta se predstavljaju kao središta slobodne intelektualne misli, istine, etike i poštenja, a ove bi odredbe na to mogle utjecati.